Izdavač: Silver Lining Music
Datum izlaska: 24.05.2019
Produkcija: Rasmus Bom Andersen
Duljina albuma: 50.00 min
Vrsta: Heavy Metal
Ocjena: 9.0 / 10
Diamond Head. Još jedan bend s burnom poviješću i još jedan bend koji je osamdesetih slavnim prvijencem u klasičnim N.W.O.B.H.M. vremenima imenovanim »Lightning To The Nations« konkretno utjecao i na svjetski procvat thrash metala, koji posljednjih godina proživljava novo proljeće. Danas uzde u Diamond Headu drži gitarist Brian Tatler, koji je ujedno i glavni autor materijala i kovač novih gitarskih fraza. Bend je prije tri godine izdao vrlo dobar album »Diamond Head«, na kojem se predstavio u osvježenoj postavi, s novim silno prepoznatljivim vokalistom danskih korijena po imenu Rasmus Bom Andersen.
Ako je »Diamond Head« bio solidno djelo, pogotovo kad ga usporediš s nekim manje uspjelim »eksperimentima« benda u razdoblju nakon osamdesetih, te izdanje koje je svojom kvalitetom postavilo uzletište za potencijalnog nasljednika, »The Coffin Train« je upravo to. Odličan nastavak u svakom pogledu, s kojim su se Diamond Head, da, upravo tako dame i gospodo, vratili u velikom stilu.
»The Coffin Train« doista, bez obzira na to što je 2019. godina, prenosi onu daleku vibraciju prijelaza iz sedamdesetih u osamdesete, pomalo »demo-iziranu«, nelaštenu, s pomalo punkerskim prizvukom (ako želite), iako su naravno produkcijski pristupi i logistika u studijima danas posve drugačiji, a pristoji se i da novi album u pravilu prati i nove tehnološke trendove, što su Diamond Head naravno i učinili . Uz inače moderne produkcijske porive, koji su uspješno uhvatili nešto tog dalekog nostalgičnog vremena, kad je metal bio mlado, besprijekorno dijete puno djevičanske vihorivosti i naivnosti, novi album Diamond Heada razvija pravu jetkost i poželjnu mizeriju okultne propasti, što znači da je odlučno povampireno naježen i pomalo zloslutan uradak! Pravi klasični metal album iz ruku i uma čovjeka koji je živio i disao te suoblikovao ta vremena (Brian Tatler)!
Najzanimljivije je zapažanje da, uz činjenicu nedostižnosti albuma »Lightning To The Nations”, Diamond Head novim albumom s druge strane postižu upravo to. Od svih umjetničkih poteza koje je Tatler kroz karijeru sa svojom ekipom hrabro povlačio i više puta opasno kockao s vjerodostojnošću poze old school metala, upravo je »The Coffin Train« dostignuće za koje možemo reći da im se Diamond Head s njim najuvjerljivije približavaju svojim klasičnim osamdesetima.
U kompozicijama se čuju utjecaji Black Sabbath (skladba Shadeds Of Black, pa nadalje The Sleeper), također Deep Purple (The Messenger – nevjerojatan križanac između “retro purpleica” i N.W.O.B.H.M. vremena). Naravno, tu je standardno zapažanje da je Tatler jednostavno odrastao na bluesu (pogotovo kad poslušaš soliranje), što je naravno posve generacijski uvjetovano, a ipak je legendarnom gitaristu uz to uspjelo snimiti seriju silno zaraznih, prodornih, old school metalski nabrušenih rifova od kojih ti se ježi koža, toliko uvjerljivo i zarazno djeluju pri slušanju kad te odvedu natrag u osamdesete. Atmosfera je izrazito mračna, a vokalni doprinos Rasmusa Boma Andersena istodobno je silno važan faktor koji se svojom izvanrednom snagom, začinjenom hrapavom grlenošću, fenomenalno veže uz Tatlerovu pronicljivost u kovanju novih rifova i vokalnim karizmom im udahnjuje distopijski i postapokaliptični sjaj pravog poguban drama teatra.
Otvaranje je najnabrušenije i najmetaliziranije. Uvodnom »skroz naježenom« Belly Of the Beast Diamond Head se približavaju i elementima speed metala. Da je riječ o bendu koji je vremenskim strojem preskočio 40 godina, potvrđuje već sljedeća skladba Until We Burn, koja je mračna, razvija se sporim tempom i kroz koju ne probije ni tračak nade. Tatlerovi ukrasi nad frazama zahvalno i u sjaju velike vještine dodaju onaj old school element koji jača mračnjačku atmosferu. Nešto slično bend stvara malo kasnije u naslovnoj skladbi. Vrijedi izdvojiti skladbu The Sleeper, koja je u kompozicijskom smislu najambiciozniji uradak albuma »The Coffin Train« i ne skriva nadahnutost likom i djelom Black Sabbath, a istodobno se razvija silno razigrano i sastavljena je od više vodećih motiva, pri čemu se uz sve oštre fraze kojima nas opskrbljuju Diamond Head negdje »u pozadini« prikradaju potencijalni progrockovski elementi. The Phoenix posuđuje čak i poneku arabesku te je kao završna skladba izrezbarena genijalno old school »do kosti«. Kao takva zatvara album u velikom stilu i slušatelja ostavlja u grču visoke napetosti te u »žudnji« koja nalaže ponovni pritisak na naredbu »play« u CD playeru.
»The Coffin Train« izuzetno je nadahnut album i njime je Tatler napokon pronašao pravi priključak na osamdesete i kultni prvijenac, premda je potonji jedinstven i nedostižan. No uz sve umjetničke poteze kroz karijeru ovog benda, koji su često rezultirali »mlakim« ishodima, »The Coffin Train« je napokon točka na kojoj su se Diamond Head najizravnije, uvjerljivo i s velikom žestinom zagledali u svoje korijene. Zreliji i mudriji. S obnovljenom ekipom u kojoj je Tatler optimalno ostvario svoju viziju i koja još nije rekla zadnju. Prema onome što nudi izvrsni »The Coffin Train« može se zaključiti da će Diamond Head produljiti svoj vijek za najmanje 15 godina, a to je vrlo, vrlo dobra i prekrasna vijest. Naboja i stvaralačke drskosti im doista ne nedostaje!
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
01. Belly Of The Beast
02. The Messenger
03. The Coffin Train
04. Shades Of Black
05. The Sleeper (Prelude)
06. The Sleeper
07. Death By Design
08. Serrated Love
09. The Phoenix
10. Until We Burn
Postava:
Brian Tatler – gitara
Rasmus Bom Andersen – vokal
Karl Wilcox – bubnjevi
Andy “Abbz” Abberley – gitara
Dean Ashton – bas gitara, prateći vokal
