Izdavač: Metal Blade Records
Datum izlaska: 01.11.2019
Produkcija: James Atkinson
Trajanje albuma: 47.50 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 8.5 / 10
Angel Witch su još jedna od onih legendarnih skupina koje su prije gotovo 40 godina svojom glazbenom vizionarskom vještinom, zajedno s Iron Maiden, Saxon, Diamond Head, Tygers Of Pan Tang, Tank i vršnjacima zaorale ledinu u glazbenom žanru koji je ubrzo doživio brz i ravnocrtan svjetski procvat u mnogim podžanrovskim oblicima i još se uvijek razvija. Bend kojeg i danas cijene kao inspiraciju Dave Mustaine, njegov bivši kompić Lars Ulrich i koji je inspirirao i pokojnog Chucka Schuldinera. Bili su na početku, bili su tamo gdje je sve nastalo. Bili su dio pokreta zvanog N.W.O.B.H.M. i istodobno su bili ono što danas razumijemo kao pionirsku, »okoštalu« i najprimordijalniju verziju heavy metala. Njihov prvijenac »Angel Witch« (1980) smatra se kultnom klasikom tog razdoblja i jednim od krunskih studijskih dragulja koji su izašli iz N.W.O.B.H.M. vremena i još danas zadržavaju vječnozelenu privlačnost. Zato bi trebali biti dio zbirke albuma svakog kućanstva (u Sloveniji, gdje »reže svakodnevni kruh gorkog glazbenog intelektualizma« među ostalima Ćale Sale, to naprosto nije moguće).
Bend, govorimo dakle opet o Angel Witch, nikad nije bio sretne ruke što se tiče stabilnosti i konzistentnosti pa je u ovom dugom razdoblju od više od četiri desetljeća nanizao tek pet albuma. Posljednji među njima krajem ovogodišnjeg studenoga. To je »Angel Of Light«, koji je nakon sedam godina naslijedio odličnog prethodnika »As Above, So Below« (2012), kojim su se Angel Witch vratili na scenu i reaktivirali i u smislu novih albumskih izdanja. Bend unatoč skromnom diskografskom opusu nikad nije nestao sa scene na dulja razdoblja »hibernacije«. Bilježimo samo dva (privremena) karijerna raspada. Prvi se dogodio ubrzo nakon izdavanja prvijenca, kad se Heybourne posvetio Blind Fury, a drugi između 1998. i 2001.
Ono što je kod ove skupine ključno, zasigurno vrijedi za vokal Kevina Heybournea (povremena sličnost s vokalistom sastava Witchfinder General Zeebom Parkesom je nevjerojatna), koji je u današnjoj inkarnaciji sastava, koji djeluje kao kvartet, jedini originalni (i osnivački) član. Sedam godina opet je obilan vremenski razmak u kojem se ideje mogu punokrvno ostvariti i optimizirati u novom paketu autorskih skladbi. »Angel Of Light« se s lakoćom može pohvaliti postizanjem toga i u gardi preživjelih generacijskih starkelja koje je iznio pokret N.W.O.B.H.M, uz aktualne albume sastava Satan, Diamond Head, Raven, Tygers Of Pan Tang i Cloven Hoof, vrijedi kao još jedno jamstvo izvrsnosti i apsolutni generacijski unikat. Potonje znači da takav album kao što je »Angel Of Light« u 2019. može snimiti samo sastav koji vodi Kevin Heybourne. On je u 2019. zadržao vokalne karakteristike koje su na dlaku bliske energiji kakvu je emitirao njegov vokal na studijskom prvijencu. Kao da između nikad nije prošlo 40 godina. Uz odličnu produkciju, recimo radije vrlo promišljenu produkciju koja je namjerno zadržala duh davne prošlosti, u smislu da nudi sirov, vrlo prirodan, nezaglađen, organski, živ i »demo-iran«, čak blago garažni, do mjere punk rockerski zvuk, upravo je vokal (uz maštovite gitarističke fraze s karakterom) najvažniji element kojim Angel Witch i u 2019. i s petim albumom, nakon više od 44 godine djelovanja, zadržavaju svu kredibilnost i privlačnost. Čuje se da je većina uratka snimljena »in one take«, to jest »na prvu loptu, iz prvog pokušaja« i da ekipa Angel Witch ne trpi novodobna (trendovska) softverska pomagala za kopiranje i lijepljenje motiva, nego to znači da ni dva prijelaza, ni dva refrena, u pojedinoj skladbi novog albuma, nisu jednaka. Stara škola, kojoj rock’n’roll dakle teče kroz krv. I to je onaj element koji samo potvrđuje da su Angel Witch apsolutni generacijski posebnjaci i vrsta dinosaura koji »neće« i »ne mogu« izumrijeti (za nagovještaj, isto danas u studiju rade i Deep Purple i Uriah Heep).
Angel Witch zadržavaju snažan izražajni recept i čak i u novim vremenima i s novim rifovima iznimno su uvjerljivi. Album je u atmosferskom smislu još uvijek pun žestokog bijesa, razočaranja, buntovničke poze, a bend pristupa komponiranju i izvedbi izravno, frontalno i krajnje napadački, kao da ih ne bi bilo 44, nego da su tek nastali. Kevin Heybourne i Jimmy Martin sviraju gitare s nevjerojatnim užitkom i angažmanom i to se osjeti, ne samo u prodornim frazama, nego i u ukrasima, poput dodavanja tercnih harmonija u dionicama ili preživljenim solažama. Album je izrazito mračan, nosi jasan distopijski moment i djeluje razarajuće katarzično i povampireno. Motivi su silno maštoviti i posjeduju veliku međusobnu razgibanost zbog neprestane prodorne (i nadahnute) idejne iskričavosti, no osjećaj je da bi skladbe ipak mogle biti malo kraće, čime bi vodeći motivi dobili na većoj izloženosti i skladbe bi tako još više »zgrabile«. Night Is Calling je najduža kompozicija albuma i mjestimice crpi inspiraciju iz lika i djela Black Sabbath. Istodobno djeluje malo razvučeno i mogla bi biti dvije minute kraća, jer je u njoj nanizano nekoliko iznimno dobrih ideja, kao npr. prijelazni motiv koji počinje na 03.51 min i na mjestu gdje komad malo prije pete minute prelazi u ubrzani tempo kojeg vodi još jedan vrlo markantan rif, u kojem zgrabe obje gitarske solaže. Izvrsna skladba, pogotovo da je ciljala na malo manju dužinu. Istodobno Angel Witch i na novom albumu nude obilje izravnog sotonskog šamaranja, što vrijedi za nakostriješenu uvodnu Don’t Turn Your Back i kasnije na albumu za još drskiju i još dramatičnije pogubnu We Are Damned, kao i izrazito okultnu zaušnicu klasične samodestrukcije s Window Of Despair.
Legende se drže. U svom zanatu ostaju majstori svog posla i savršeno barataju receptom koji ovladavaju. »Angel Of Light« nije toliko raznolik kao njegov prethodnik »As Above, So Below«, no zadržava sve osnovne elemente koji definiraju lik ove kultne skupine. Zvuk i stil njegove izražajne naravi djeluju svježe, neukroćeno, jezgrovito i zato bez problema odvode slušatelja vremeplovom tamo, daleko, daleko unatrag, kad je heavy metal još bio nestašan klinac.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
01. Don’t Turn Your Back
02. Death from Andromeda
03. We Are Damned
04. The Night is Calling
05. Condemned
06. Window of Despair
07. I am Infamy
08. Angel of Light
Postava:
Kevin Heybourne – vokal, gitara
Jimmy Martin – gitara
Will Palmer – bas-gitara
Fredrik Jansson Punkka – bubnjevi
