Izvođač: Jinx
Izdavač: Dallas Records
Izlazak: 2010
Trajanje: 43:03
Ocjena: 3.5/5
Jinx su zanimljiv glazbeni fenomen koji je procvao na tlu naše južne susjede Hrvatske. Ako želite saznati kako bi zvučala diksilend glazba, otmjeno upletena u pop retoriku, izvornog podrijetla s Balkanskog poluotoka, onda u Jinxima leži pravi odgovor na to pitanje. Bolje rečeno, hrvatski odgovor.
Povratnički album “Na zapadu” (2007) vratio je grupu u prostor hrvatskog glazbenog “mainstreama” i zapravo joj donio afirmaciju statusa koji ih svrstava među veća imena hrvatske pop estrade. Tom je uratku slijedilo logično izdanje albuma “Live” 2008. godine. “Na Zapadu” je grupi donio nekoliko hitova, a istodobno je djelovao kao da nakon šestogodišnje diskografske stanke grupa oprezno kuša i opipava teren ne bi li ju ovaj opet prihvatio otvorenih ruku. Uspješno odigran poluvrijeme u opreznom manevriranju grupe.
Svega toga ne bi bilo da Jinx nisu jedinica skuhana od skupa kvalitetnih glazbenika koji zajedno funkcioniraju na frekvenciji učinkovitog međusobnog zamjećivanja i kojima zapovijeda agilni gitarist i motor grupe umjetničkog imena Coco Mosquito. S “Diskilend” su Jinx otišli još korak dalje – ovim su albumom konačno definirali vlastiti artistički identitet.
“Diksilend” je personifikacija vrijednosti koje je u doba američke prohibicije dao vrući jazz New Orleansa, lukavo pretočenih u pop retoriku, koju vodi i razumije lijeno koketno vijanje ženskog vokala. Čak je i instrumentalna sekcija grupe sastavljena po uzoru na staru školu “mini dixie orkestara”. Dopadljiva slatko-gorka pop retorika! Slatka zbog opće dostupnosti, lake osvojivosti i gorka zbog melankoličnog čežnjenja, koje je plod organske smjese bluesa, trikova “hot jazza”, koračajućeg marša puhačke sekcije, “americane”, a uočljive su i klice rag timea.
Retro pop je sretna skovanica koja se drži izražajne karakterizacije stila grupe. Zapravo Jinx djeluju izgubljeno u vremenu. Ne donose glazbenu revoluciju, ali svojom pojavom na sceni, koju “Diskilend” još produbljuje, predstavljaju savršen unikat u hrvatskom mainstreamu i do neke mjere pravu mini glazbenu atrakciju.
Sve skladbe od prve do posljednje prožima topao, aktivno dinamičan, organski zvuk. Unatoč tome što su skladbe lak zalogaj za prosječnog konzumenta, zvučne karakteristike i aranžiranje prava su mala filigranska majstorija. Svi se instrumenti razgovijetno i jasno čuju. Supostoje u odlično uspostavljenoj simbiozi koja optimalno iskorištava raspoloživi spektar zvučne slike. Takva višeslojna komunikacija gradivnih elemenata instrumentalnog pola zvučne slike ujedno je i najveća kvaliteta ovog uratka. Riječ je o izvrsnom draguljčiću, u skladu s prispodobom: “Kako ponuditi neaktualan zvuk da postaneš aktualan.”
Unatoč tome što su stil i zvuk jasno određeni od prve do zadnje skladbe albuma i što se čvrsto drže izražajne forme i vibracije, skladbe su međusobno još uvijek dovoljno aranžmanski razgibane da album zadržava visoku dinamičnu protočnost od prve do zadnje sekunde.
Što se vokala tiče, osjeti se da Yaya zasigurno nije vrhunska pjevačica, no mnoge rezerve učinkovito kompenzira prirođenim osjećajem za oživljavanje raspoloženja koja diktiraju stihovi. Izražajna razina koju postižu nove skladbe s aranžmanima razvijena je do te mjere da bi mogla podnijeti znatno snažniji, drskiji, erotičniji i u nizanju mnogostrukih raspoloženja dodatno razigran vokal tamnoputog podrijetla, možda i “gospelovskog” pedigrea, a uz sve to naravno i uporabu engleskog jezika u stihovima – u tom pogledu još ima nešto rezerve kod Jinxa. S druge strane, čovjek se pita u kojoj bi mjeri Jinx takvom kompenzacijom žrtvovali vlastitu glazbenu prepoznatljivost, koju “Diksilend” zapravo napokon prvi put u karijeri grupe vrlo jasno i zdravo utjelovljuje. Vokal pjevačice Yaye posjeduje vokalni pristup koji učinkovito spaja u istom dahu osjećaje šaljivosti, sarkazma, ironije, a uporaba hrvatskog jezika u iznimno inteligentnim tekstovima snažne poruke dodatna je kompenzacija vokalnih rezervi, koja s druge strane grupi otvara vrata osvajanja hrvatskog mainstreama. Dakle, u svemu je to optimiziran sastavni dio priče o Jinxu, koji zadovoljavajuće obavlja svoju funkciju. Yayin vokal dodatno je pojačan i integracijom prateće vokalne dionice pjevačice Ivane Starčević, koja svojim djelovanjem iz “zadnje linije” dodatno intenzivira pojedina raspoloženja na albumu.
“Diksilend” je točka zrelosne afirmacije glazbenog izraza grupe Jinx. S njim oznaka “retro popa” za grupu dobiva još veći smisao i težinu, a sastav si albumom utire jasno prepoznatljivo mjesto u hrvatskom glazbenom mainstreamu. Deset skladbi stoji ravnopravno jedna uz drugu i u kvalitativnom smislu nijedna ne popušta. Album “Diksilend” izniman je manifest glazbene izdržljivosti grupe, koji jasno nagovještava da je grupa njime napokon definirala i iznjedrila prepoznatljiv zvuk. Njega će zadržavati u snimanju budućih uradaka, kao temeljnu karakternu referencu vlastitog glazbenog izričaja.
Sastav
Yaya – vokal, prateći vokal, kazoo
Coco Mosquito – gitara, tenor bendžo, prateći vokal
Mr. Goody – klavijature
Pavlica – truba
Kova – tenor saksofon, bariton saksofon, mini moog
Mirko – trombon
Cvanci – bas gitara
Mr. Goody – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Coco Mosquito
Popis skladbi
1. Da smo se voljeli manje
2. Klinci su u redu
3. Čuvaj me, ne daj me
4. Na zub su me uzeli, mama
5. Pravo
6. Dok smo bili bez kontrole
7. Mira mi daj
8. Barakuda
9. Mrs. Cool
10. Od danas do sutra
