Autor: Urban Bolta
Fotografije: Urban Bolta
Mjesto: Incheba Expo Arena / Bratislava / Slovačka
Datum koncerta: 03.06.2011
Broj posjetitelja: 5000
Cijena ulaznice: 25€ / 28€
Scorpions su divovi njemačke glazbene scene koji već debelih 45 godina neumorno sviraju i stvaraju sve nova i nova, konstantno solidna izdanja, a njihova dugovječnost i stalna prisutnost učvrstile su ih kao sastavni dio kozmopolitske rockerske bratije. Scorpionsi su u svom glazbenom izrazu zabrisali granicu između heavy metala i hard rocka, na krilima brojnih hitova iz osamdesetih postali su stalni gosti radijskih valova, čime su postali prepoznatljivi i u širim laičkim krugovima. To je bilo vrlo uočljivo na subotnjem koncertu u Bratislavi, gdje je publiku činio šaren konglomerat posjetitelja, od vječno prisutnih “čupavaca” pa sve do zgodno odjevenih pripadnica nježnijeg spola srednjih godina, koje su u životu vjerojatno češće kupile novi automobil nego se iz oči u oči susrele s bogatom baštinom rockerske tradicije.
Scorpionsi su početkom prošle godine objavili da se nakon opsežne svjetske turneje u potporu novoizdanom albumu “Sting in the Tail” (2010) opraštaju. Alarm za sve nas koji legendarne Nijemce još nikada nismo vidjeli uživo, a istodobno i posljednja dostojna prilika za oproštaj onim najvatrenijim obožavateljima koji su se tijekom svoje koncertne karijere sa Škorpijonima susreli već više puta. Svjetska turneja “Get your Sting and Blackout” trebala bi trajati do 2012. ili 2013., nakon prošlogodišnjeg Münchena nama su ove godine najbliži termini turneje Budimpešta i Bratislava, a u slovačku prijestolnicu sam se u ugodnom društvu agencije Koncerti.net uputio i ja.
Budući da čovjek u Bratislavu ne zalazi baš svaki dan, naša se družbica nakon dolaska na mjesto zločina uputila u centar grada, zbog čega smo propustili nastupe obaju predgrupa. Expo Arena nalazi se nedaleko od centra slovačke prijestolnice, preko Dunava u smjeru Petržalke, i višenamjenska je dvorana. Otvorena je 2008. godine i služi kao mjesto za sportska, kulturna, koncertna i gospodarska događanja. Ulazak u dvoranu ponudio je pomalo iznenađujuću sliku – prostor je pucao po šavovima, u areni koja je pomalo podsjećala na oblik amfiteatra bilo je natrpano nekih 5000 duša, što jasno dokazuje da Škorpijoni unatoč godinama ne gube na popularnosti. Golemu pozornicu zaključivao je nekih petnaest metara u publiku zjapeći “cat walk” i najavljivao iskren i snažan međusobni kontakt glazbenika s mnoštvom.
Nakon mučnog čekanja, koje je zbog (pre)dugog prekida debelo zahvatilo i kašnjenje programa, slabih pola sata nakon planova organizatora na pozornicu su konačno stupili Škorpijoni! Vokalist Klaus Meine u sredini, tik uz njega basist Pawel Maciwoda, skroz lijevo legendarni ritam gitarist Rudolf Schenker, desno glavni gitarist Matthias Jabs i iza njih na moćnoj konstrukciji bubnjar James Kottak otvorili su druženje naslovnom skladbom aktualnog albuma, Sting In The Tail. Već na uvodu peterac se predstavio kao iznimno energičan kolektiv kojemu scenske vragolije nisu strane. Slijedila je skladba Make It Real i najavila večer koketiranja s bogatom ostavštinom Scorpionsa iz sedamdesetih i osamdesetih. Od prvog trenutka nadalje Meine i gitarski trojac pri poticanju publike iskorištavali su “cat walk” i na njemu odsvirali mnogo solaža ili rame uz rame zajednički otpjevali refrene. Klausu Meineu ništa ne može! Simpatični frontmen s prepoznatljivom kapicom na glavi prkosi godinama, vokalno je suvereno svladavao prepreke, naravno uvijek proračunatim manevrima, poput prepuštanja mnogih refrena publici. Najviši registri za Meinea su već dugo nedostižni, no vokal kao takav kod Scorpionsa nikada nije bio u prvom planu, pa Meineovo improviziranje u višim registrima nije bockalo uši. The Zoo s dugim instrumentalnim uvodom i posve instrumentalna Coast To Coast usred prvog dijela koncerta frontmenu su donijele kraći predah, a svjetlo reflektora tim je svjetlije sjalo na gitarski dvojac Schenker / Jabs, što je posebno potonji znao iskoristiti za kraće solističke izlete, iako je kod Škorpijona uvijek prisutan snažan duh kolektivizma. Zimzelene radijske klasike slijedile su jedna za drugom, među njih su ubacili i svježu The Best Is Yet To Come, kad su Schenker / Jabs uzeli akustične gitare i smjestili se na sam prednji dio “cat walka”, što je bio znak za baladno obojenih nekoliko sljedećih minuta. Komadi Send Me An Angel i Holiday izmamili su osmijehe na lica svih zaljubljenih parova, a serviranje tvrde glazbe nastavilo se s Raised To Rock i udarnom Dynamite.
Izvedba potonje završila je dinosaurskim bubnjanjem bivšeg bubnjara Kingdom Come Jamesa Kottaka, koji kruh kod Scorpionsa zarađuje već jedno i pol desetljeće. Duljom točkom Kottak se predstavio kao čovjek – mašina, svoj urođeni osjećaj za ritam i tehničku izbrušenost znao je prikazati zabavljačkim šovom, zato je solo točka doista bila vrijedna gledanja, a ne tek trošenje vremena, kako se to kod sličnih točaka nerijetko događa. Kottakova bubnjarska mašinerija bila je smještena na podignutoj konstrukciji pozornice, tijekom koncerta mijenjala je visinu, a solo točku Kottak je izveo na vrtoglavih šest metara visine iznad pozornice. Karizmatični Kottak se tijekom nastupa predstavio kao nositelj zabavljačkog duha i ludorija u grupi te tako negirao ulogu bubnjara u mnogim sastavima, gdje oni imaju tek sporednu ulogu.
Redovni dio koncerta Škorpijoni su zaključili skladbom Big City Nights, prije nego što su se te večeri iznimno dobro raspoloženi glazbenici (privremeno) oprostili. Bilo je jasno da najprepoznatljiviji trijumfi tek dolaze, pa je u dvorani započelo spontano skandiranje imena benda. Unatoč vrućini na prostoru ispred pozornice, Škorpijoni su se u potpunom mraku vratili i zagrmjeli jednu od najljepših rock balada, Still Loving You. Meineov vokal se u prednjim redovima slabo čuo, pa je glasno pjevanje publike nadomjestilo ne baš najbolju ozvučenost. Nakon toga se već iz puštenih ratnih prizora na velikim zaslonima u pozadini pozornice dala naslutiti sljedeća pjesma. Wind Of Change himnična je pjesma snažne političke konotacije, jer je jedan od glazbenih simbola pada berlinskog zida, upravo zato je susret sa Scorpionsima u gradu koji je nekoć bio iza Željezne zavjese, uz zvukove poznatog hita, bio utoliko ugodniji. Još jedan radijskim valovima prijazan hit, Rock You Like A Hurricane, zaključio je prvi bis, ponovni dolazak na pozornicu i konačno oproštaj s When The Smoke Is Going Down bio je dokaz da su i zvijezde večeri uživale u koncertu. Pravilom čak dvadeset skladbi Scorpionsi odsviraju samo u Rusiji i u njemačkogovornim zemljama, gdje su najpopularniji, pa je i drugi bis, odnosno neočekivani akustični završetak, dodatno začinio ionako pozitivan okus večeri.
Iako bez dublje poruke, s predvidljivim repertoarom i proračunatom rutiniranošću, susret sa Scorpionsima i njihova demonstracija glazbene evolucije od sedamdesetih do danas bio je novo izvrsno koncertno iskustvo. Budući da novih prilika neće biti mnogo, pogled toplo preporučam svima koji to do sada još nisu učinili, jer se vrijeme legendarnim Nijemcima brzo izmiče…
Fotografije: Gregor Šujica, Urban Bolta
Setlista
1. Sting In The Tail 2. Make It Real 3. Bad Boys Running Wild 4. The Zoo 5. Coast To Coast 6. Loving You Sunday Morning 7. The Best Is Yet To Come 8. Send Me An Angel 9. Holiday 10. Raised on Rock 11. Tease Me Please Me 12. Dynamite 13. Kottak Attack 14. Blackout 15. Six String Sting 16. Big City Nights ———— 17. Still Loving You 18. Wind Of Change 19. Rock You Like A Hurricane ———— 20. When The Smoke Is Going Down
Galerija slika
