Izdavač: AFM Records
Datum izlaska: 28.10.2016.
Trajanje albuma: 129.45
Žanr: Heavy Metal
Nema povlačenja za bivše prvo grlo grupe Accept, Udu Dirkschneidera. Čovjek je prošle godine donio odluku da grupu U.D.O. privremeno preimenuje u Dirkschneider i otiđe na turneju na kojoj će izvoditi isključivo klasike grupe Accept, i to iz razdoblja kad je pjevao kod njih. Na dva nosača zvuka i s ukupno 24 pjesme čeka nas dakle povratak u zlatna vremena grupe Accept. To je trebala biti turneja nakon koje, kako je rekao Udo, više nikad neće svirati skladbe grupe Accept uživo. Vjerujem da će nakon reafirmacije grupe U.D.O. zacijelo pojesti puno zakletog kruha. Ali pričekajmo djela budućnosti. Europska turneja grupe Dirkschneider s čistokrvnim Accept katalogom odvijala se tijekom proljeća 2016. Čak trideset i jedan od ukupno četrdeset i pet europskih nastupa Udo Dirkschneider sa svojom ekipom uspio je rasprodati. Ovaj koncertni dokument potječe s jednog od njih, kad se pisao 02.04.2016. i kad su Dirkschneider nastupili u dvorani Kamminwerk u njemačkom Memmingenu.
Udo je sa svojom grupom U.D.O. u prošlosti izdao hrpu koncertnih albuma i baš svi se smatraju izvrsnima. Uvijek je kombinirao koncertni repertoar s U.D.O. materijalom i Accept klasicima. I to je oduvijek bila pobjednička formula, koja je uz svako izdano koncertno izdanje samo učvršćivala njegov ugled i cijenu u svijetu metala.
Nakon ovog snimka odmah će vam biti jasno da Udo zaista nije samo originalno grlo grupe Accept, nego primarno, elementarno. Druge opcije nema. Udo je Accept. Svi ti Accept klasici kojima Dirkschneider mrcvare Memmingen nemilosrdnom žestinom, u vokalnom izvedbenom smislu zvuče neusporedivo samouvjerenije s Udom na vokalu nego sa sadašnjim pjevačem grupe Accept Markom Tornillom. Tornillo je svakako dostojna zamjena za Udu, ali Udo je Udo. Gdje se Tornillo muči s visokim registrima u starijim Accept klasicima, Udo ih i dalje otpjeva bez ikakvih poteškoća. I to unatoč godinama. S perjanom lakoćom. Kad zarenči, toliko je uvjerljiv da su sve daljnje rasprave na tu temu bespredmetne. Koža se naježi, žmarci projure niz kralježnicu. Sad se pitamo zašto Udo ne pjeva s Accept, ako je njegov vokal u tako fenomenalnoj formi u zrelim godinama? Zato što se vrlo udobno i sigurno osjeća s grupom U.D.O. I zato što je striček lukav. Zna naime da sam može zaraditi više preigravajući Accept nego da im se u tu svrhu pridruži odnosno vrati. Čak i ako će priča o Dirkschneideru nakon jesenske europske turneje ove godine biti zaključena, Udo je u budućnosti može obnoviti kad god poželi. Bilo kada. Za još koju novu turneju. Možda za nekoliko godina.
Uza sve to je naravno izazvao pravu zbrku, jer je kvaliteta ovog izdanja toliko dobra da zapravo tijekom slušanja izaziva slinjenje i navodi na »bogohulne« želje i razmišljanja u stilu: »Udo, vrati se u Accept!« Čovjek nije izgubio ni mrvicu svog vokalnog karizmatičnog šarma koji ga postavlja na posebno mjesto u svijetu metala. Štoviše. Što godine više prolaze, to je Udov vokal zreliji. Kao staro dobro vino. Kroz ovaj koncertni dokument ne posustaje ni na tren (u izvedbenom smislu). Da ne bi zvučalo tako savršeno. I Udo je ranjiv. Poneki vokalni lapsus prikrade se na izdanje, što je posve logično uz vokalno kenjkanje koje utjelovljuje njegov kričavo grleni i iznimno prodoran vokalni nastup. Jedan takav primjer je npr. izvedba skladbe Winterdreams, gdje mu pred kraj ponestane daha. Lijepo je što su ti Udovi lapsusi sačuvani. Oni naime utjelovljuju spoznaju da je ovaj dokument u naknadnoj obradi doživio malo ili nimalo zahvata zvučne obrade studijskog »uljepšavanja«. Sirov je i 100% autentično snimljen. Iz dvorane ravno na audio nosač!
O pratećoj ekipi ne treba trošiti suvišne riječi. Riječ je o do dlake vjernom približavanju izvornicima. Naravno da ima odstupanja u sološkom dijelu (Hoffmannova »ručica« ostaje jedinstvena i neuhvatljiva), no inače je nevjerojatno koliko su Dirkschneider točni u izvedbi Accept materijala. Sve odsvirane harmonične pasaže na objema gitarama, detonirajuća ritam sekcija filigranske odmjerenosti, na kojoj se šire lomatajući gitarski rifovi iskonskog podrijetla teutonske škole metala. Udo je nedavno konkretno pomladio svoju U.D.O. ekipu. U postavi je zadržao dugogodišnjeg basista Fittyja Weinholda, a na mjesto obojice gitarista pozvao je Finca Kasperija Heikkinena i Rusa Andreya Smirnova (taj odsvira većinu solaža), dok za bubnjevima sjedi nitko drugi nego Udov sin Sven Dirkschneider. Udo i družina djeluju zagrižljivo i kroz izvedbu, poput ekstremno podmazanog stroja žednog krvi, ne popuštaju ni za pedalj. Nepopustljivo grizu, kao da žele isporučiti najbolji nastup svoje karijere. Album zapravo nehotice djeluje kao neka vrsta šamara današnjim Accept, koji nakon reaktivacije 2008. i tri izdana albuma (četvrti je u nastajanju) još nisu izdali koncertni dokument.
Što je još tako dobro na ovom izdanju? Repertoar naravno. Sastavljen je od Accept klasika. Uz obvezne, koji spadaju u željezni repertoar svakog Accept koncerta, tu su i skladbe koje Accept već dulje vrijeme nisu uvrstili na koncertni popis: Flash Rockin’ Man, Head Over Heels, Winterdreams, Wrong is Right, T.V. War, Son Of A Bitch, Starlight, Midnight Highway i Burning.
Tko skupinu Dirkschneider još nije uhvatio na pozornici, ove jeseni ima zadnju priliku. S obzirom na izniman uspjeh, koji je za Udu i ekipu stigao posve neočekivano, Dirkschneider su svoj boravak produljili za još jednu turneju. I na njoj će odsvirati točno ono što utjelovljuje »Live – Back to the Roots«. Accept materijal, koji ostaje odpiljen na najbolji mogući način. S jednim jedinim Udom Dirkschneiderom.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 9.0 / 10
Popis skladbi:
CD 1.:
1. Intro
2. Starlight
3. Living For Tonite
4. Flash Rockin’ Man
5. London Leatherboys
6. Midnight Mover
7. Breaker
8. Head Over Heels
9. Neon Night
10. Princess Of The Dawn
11. Winterdreams
12. Restless And Wild
13. Son Of A Bitch
CD 2.:
1. Up To The Limit
2. Wrong Is Right
3. Midnight Highway
4. Screaming For A Love-Bite
5. Monsterman
6. T.V. War
7. Losers And Winners
8. Metal Heart
9. I m A Rebel
10. Fast As A Shark
11. Balls To The Wall
12. Burning
13. Outro
Postava:
Udo Dirkschneider – vokal
Andrey Smirnov – gitara, prateći vokal
Kasperi Heikkinen – gitara, prateći vokal
Fitty Weinhold – bas-gitara, prateći vokal
Sven Dirkschneider – bubnjevi
