Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Dirkschneider
Izdavač: AFM Records
Izdanje: 2016
Trajanje: 129:45
Ocjena: 4.5/5
Nema povlačenja za nekadašnje prvo grlo benda Accept, Udu Dirkschneideru. Čovjek je prošle godine odlučio privremeno preimenovati U.D.O. u Dirkschneider i otići na turneju na kojoj će izvoditi isključivo klasike Accepta, i to iz razdoblja kad je pjevao kod njih. Na dva nosača i ukupno 24 točke čeka nas, dakle, povratak u zlatna vremena Accepta. To bi trebala biti ona vrsta turneje nakon koje Udo više nikad neće uživo svirati skladbe Accepta, kako je sam rekao. Vjerujem da će nakon reafirmacije sastava U.D.O. sigurno pojesti dosta zaprisegnutog kruha. Ali pričekajmo djela budućnosti. Europska turneja sastava Dirkschneider s čistokrvnim Accept katalogom odvijala se kroz proljeće 2016. Kar enaintrideset od svih četrdeset pet europskih nastupa Udo Dirkschneider sa svojom je ekipom uspio rasprodati. Ovaj koncertni dokument potječe s jednog od njih, održanog 02.04.2016., kad su Dirkschneider nastupili u dvorani Kamminwerk u njemačkom Memmingenu.
Udo je sa svojim sastavom U.D.O. u prošlosti izdao hrpu koncertnih albuma i svi redom vrijede za izvrsne. Uvijek je kombinirao koncertni repertoar s materijalom U.D.O.-a i klasicima Accepta. I to je uvijek bila pobjednička formula, koja je uz izdane koncertne dokumente samo učvršćivala njegov ugled i cijenu u svijetu metala.
Nakon ovog snimka odmah će vam biti jasno da Udo nije samo originalno grlo Accepta, nego primarno, elementarno. Druge opcije nema. Udo je Accept. Svi ti klasici Accepta kojima Dirkschneider mikastijo po Memmingenu nemilosrdnom žestinom, u vokalnom izvedbi zvuče neusporedivo sigurnije s Udom na vokalu nego s današnjim pjevačem Accepta Markom Tornillom. Tornillo je svakako dostojna zamjena za Uda, ali Udo je Udo. Gdje Tornilla muče visoke dionice u starijim klasicima Accepta, Udo ih i dalje bez ikakvih poteškoća odpjeva. I to unatoč godinama. Lakoćom pera. Kad zariče, toliko je uvjerljiv da su sve daljnje rasprave na tu temu bespredmetne. Koža se naježi, žmarci projure kralježnicom. Sad se pitamo zašto Udo ne pjeva s Acceptom, ako mu vokal ostaje u tako fenomenalnoj formi u zrelim godinama? Zato što se vrlo udobno i sigurno osjeća sa sastavom U.D.O. I zato što je striček lukav. Zna naime da sam može zaraditi više izvodeći Accept nego da im se za to priključi odnosno vrati. Čak i ako će priča o Dirkschneideru nakon jesenske europske turneje u ovoj godini biti zaključena, Udo je u budućnosti može po volji obnoviti. Kad god. Za još kakvu novu turneju. Možda za nekoliko godina.
Uz sve to je naravno izazvao pravu zbrku, jer je kvaliteta ovog izdanja tako dobra da zapravo tjera slinu tijekom slušanja i navodi na »bogohulne« želje i razmišljanja u stilu: »Udo, vrati se Acceptu!« Čovjek nije izgubio ni trunku svog vokalnog karizme koja ga postavlja na posebno mjesto u svijetu metala. Štoviše. Što godine više prolaze, Udov je vokal zreliji. Kao staro dobro vino. Kroz ovaj koncertni dokument ne klekne ni načas (u izvedbenom smislu). Da se ne bi čitalo tako savršeno. I Udo je ranjiv. Nekoliko vokalnih fušara prikrade se na izdanje, što je posve logično uz vokalno naprezanje koje utjelovljuje njegov kričavo grleni i iznimno prodoran vokalni nastup. Jedan od takvih primjera je npr. izvedba skladbe Winterdreams, gdje mu pred kraj ponestane daha. Lijepo je da su ti Udovi fušeri sačuvani. Oni naime utjelovljuju spoznaju da je ovaj dokument u naknadnoj obradi prošao malo ili nimalo zahvata studijskog »uljepšavanja«. Sirov je i 100% autentično položen. Iz dvorane ravno na audio nosač!
O pratećoj ekipi ne treba gubiti suvišne riječi. Riječ je o dlakocjepskoj aproksimaciji izvornika. Naravno da ima odstupanja u solažama (Hoffmannova »ručica« ostaje jedinstvena i neuhvatljiva), no nevjerojatno je koliko su Dirkschneider precizni u izvedbi materijala Accepta. Sve odsvirane harmonične pasaže na obje gitare, detonirajuća ritam sekcija filigranske odmjerenosti, na kojoj se bohote lomatajući gitarski rifovi iskonskog podrijetla teutonske škole metala. Udo je nedavno konkretno pomladio svoju U.D.O. ekipu. U postavi je zadržao dugogodišnjeg basista Fittyja Weinholda, a na mjesto obaju gitarista pozvao je Finca Kasperija Heikkinena i Rusa Andreya Smirnova (taj odsvira većinu solaža), dok za bubnjevima sjedi nitko drugi nego Udov sin Sven Dirkschneider. Udo i družina djeluju zagriženo i kroz izvedbu, poput ekstremno podmazanog stroja željnog krvi, ne popuštaju ni za pedalj. Nepopustljivo grizu, kao da žele isporučiti najbolji nastup svoje karijere. Album djeluje doista nehotice kao svojevrsna šamarčina današnjem Acceptu, koji nakon reaktivacije 2008. i tri izdana albuma (četvrti je u nastajanju) još nije izdao koncertni dokument.
Što je još tako dobro na ovom izdanju? Repertoar naravno. Sastavljen je od klasika Accepta. Uz obvezne, koji spadaju u željezni repertoar svakog koncerta Accepta, tu su i skladbe koje Accept već duže vrijeme nije uvrstio na koncertni popis: Flash Rockin’ Man, Head Over Heels, Winterdreams, Wrong is Right, T.V. War, Son Of A Bitch, Starlight, Midnight Highway i Burning.
Tko Dirkschneider još nije uhvatio na pozornici, ove jeseni ima posljednju priliku. S obzirom na izniman uspjeh, koji je za Uda i ekipu stigao posve neočekivano, Dirkschneider su produljili svoj boravak za još jednu turneju. I na njoj će odsvirati točno ono što utjelovljuje »Live – Back to the Roots«. Materijal Accepta, koji ostaje otpjevan na najbolji mogući način. S jednim jedinim Udom Dirkschneiderom.
Dirkschneider – Midnight Highway (“uživo”, 02.04.2016., Kamminwerk, Memmingen, Njemačka):
Postava
Udo Dirkschneider – vokal
Andrey Smirnov – gitara, prateći vokal
Kasperi Heikkinen – gitara, prateći vokal
Fitty Weinhold – bas-gitara, prateći vokal
Sven Dirkschneider – bubnjevi
Popis skladbi
CD 1.:
1. Intro
2. Starlight
3. Living For Tonite
4. Flash Rockin’ Man
5. London Leatherboys
6. Midnight Mover
7. Breaker
8. Head Over Heels
9. Neon Night
10. Princess Of The Dawn
11. Winterdreams
12. Restless And Wild
13. Son Of A Bitch
CD 2.:
1. Up To The Limit
2. Wrong Is Right
3. Midnight Highway
4. Screaming For A Love-Bite
5. Monsterman
6. T.V. War
7. Losers And Winners
8. Metal Heart
9. I m A Rebel
10. Fast As A Shark
11. Balls To The Wall
12. Burning
13. Outro
