Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Boston
Izdavačka kuća: Epic Records
Izlazak: 1978
Trajanje: 32:52
Ocjena: 4.5/5
Nakon izdavanja istoimenog debija 1976. godine, Boston su jahali na golemim valovima velikog komercijalnog uspjeha. Album je naime u SAD-u ostao zapisan kao najprodavaniji debi u povijesti rocka, jer je prodan u više od 17 milijuna primjeraka.
Album “Don’t Look Back”, njegov nasljednik koji je izašao dvije godine kasnije, zadržava sve zaštitne znakove revolucionarnog zvuka debija. Boston su u to vrijeme bili pravi melem na zalazak popularnosti progresivnog rocka i pojavu opće degradacije dotad konzistentnih izdanja raznih izvođača savršenog komponiranja u rocku, koji je počela nagrizati plijesan punk glazbe u nastajanju. Budući da je debi grupe izdavačkoj kući Epic donio ogromnu zaradu, ona je čvrsto pritisnula bend da što prije izda novi album, koji bi nastavio slijevati milijunče na njihove bankovne račune.
Naslovnica albuma nastala je na temelju inspiracije nekom računalnom igricom, dok masivi kristalnih stupova, osobito na stražnjoj strani omota, podsjećaju na dom u kakvom stanuje naš stari kolega Clark Kent kad se preobrazi u “supermena”. Album su Boston isprva namjeravali nazvati “Arrival”, ali su otkrili da album s takvim naslovom već postoji i pripada grupi Fleetwood Mac. “Don’t Look Back” bio je čak i prvi album koji se 1983. počeo “štancati” u vrlo maloj (probnoj) nakladi za izdanje na formatu zvučnog nosača kompaktnog diska (CD), ali do izdanja zbog nesuglasica između izdavača Epic i Scholza nije došlo odmah, nego tek nekoliko godina kasnije. “Don’t Look Back” ponovno je izašao 2006. u remasteriranom izdanju. Za njegovu novu zvučnu obradu pobrinuo se osobno Tom Scholz.
I drugi album Boston nastavlja tradiciju debija, a naslovna skladba “Don’t Look Back” (Top 10 hit Billboardove ljestvice, koji je kao najviši plasman zauzeo 4. mjesto) upravo je ono što čovjek očekuje i želi čuti na albumu Boston nakon upoznavanja s More Than A Feeling s debija. Epska bombastičnost visokoprotočne motivske melodične pjevnosti, punoća zvučne slike, neprestana čvrsta komunikacija između Delpova slikovitog, jasnog, melodičnog i autoritativnog vokala, vrhunski spojenog u refrenu s dramatičnim vokalnim gitarskim harmonijama, djeluje nepovratno pogubno i trenutačno zarazno, poput ljubavi na prvi pogled za svakoga tko traži savršenstvo u savršenoj melodiji i produkcijskoj zvučnoj slici. Ako se osvrnemo na najveće trenutke albuma “Don’t Look Back”, ne treba previše tražiti. Ostanimo kod hitova. A Man I’ll Never Be (top 40 hit Billboardove ljestvice) epska je power balada koju krasi majstorska kombinacija suptilnog stiha, koja prelazi u bombastiku arenski orijentirane pjevnosti udarnog refrena u kojem se zvuk gitarskih harmonija razrasta u svim dimenzijama. Njima Boston u svoj izraz ponovno dozira intenzivan dramatični dodir i duhovito, a skladno kontrastno pulsiranje dinamičnog valovanja kroz melodičnu šarolikost motiva skladbe. To je skladba koja u slučaju Boston predstavlja njihovu “Bohemian Rhapsody”, pripremljenu i poslužene naravno po receptu Boston. Da su momci odrasli uz rock n’ roll, upozorava preskok na Feelin’ Satisfied (top 50 hit Billboardove ljestvice), koja ponovno dočarava jedinstvenost izričaja svih zaštitnih znakova grupe. Pretrefren je podređen tipičnom rock n’ roll potresu, koji djeluje, bizarno rečeno, kao da su Grand Funk Railroad zamijenili vile i seljačke pregače za večernji “smoking”. Boston pak u refrenu ponovno koriste riff koji snažno vuče na zavodljivost pjesme More Than A Feeling te joj uz obaveznu magiju stvorenu između Delpova vokala i vokalnih harmonija dodaju karakterističan podložen arenski “clapping beat” šarm iz More Than A Feeling. Album se nastavlja u intenzivnom galopu dalje razvratnom Party, nakon koje slijedi zasanjana Used To Bad News, koja nehotice, uz uljepšavanja dodirima orgulja, podložena akustičnom gitarskom pratnjom i bluesy dodirom Brada Delpa, bježeći podsjeti na ono što su u to doba radili Uriah Heep s Johnom Lawtonom na vokalu. Album, koji završava sasvim kompaktnim i tipičnim Boston pompoznim rock n’ roll štihom srednjeg tempa i zaraznih vokala Don’t Be Afraid, upravo na toj točki upozorava na svoju jedinu manu. Album je naime osjetno prekratak.
Scholz je u tom razdoblju došao pod žestoku unakrsnu paljbu zbog nametanja politike izdavača Epic prema grupi da što prije izbaci novi album. To je za perfekcionista Scholzova kova bilo apsolutno neprihvatljivo i mi ljubitelji ovakve glazbe definitivno smo ostali uskraćeni za najmanje jednu pjesmu, ako ne i više. To je potvrdio i sam Scholz kad je jednom izjavio da album ne dostiže tražene standarde kvalitete grupe jer je napravljen na brzinu, te pritom izrazio osobno razočaranje, osobito kvalitetom druge polovice albuma.
Bez obzira na sve što se događalo iza kulisa, obje strane mogu biti zadovoljne. Izdavač, koji je prodao album u ukupno više od 7 milijuna primjeraka, i s druge strane grupa, koja je unatoč Scholzovim (opravdanim) sumnjama iznjedrila još jednu klasiku i izniman glazbeni dokument, koji je svojim neprocjenjivim, osebujnim karizmom i dalje naširoko odmicao zavjese s pogledima na nova prostranstva popularizacije AOR glazbe. Slušanje albuma “Don’t Look Back” stoga i u novom tisućljeću ostaje osebujna, iznimno privlačna i prije svega veličanstvena rock n’ roll avantura.
Postava
Brad Delp – vokal, gitara
Barry Goudreau – gitara
Tom Scholz – gitara, klavijature, bas-gitara
Fran Sheehan – bas-gitara
Sib Hashian – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Tom Scholz
Popis pjesama
1. Don’t Look Back
2. The Journey
3. It’s Easy
4. A Man I’ll Never Be
5. Feelin’ Satisfied
6. Party
7. Used to Bad News
8. Don’t Be Afraid
