Izdavač: Roadrunnner Records
Datum izlaska: 29.01.2016.
Produkcija: John Petrucci
Trajanje albuma: 130.23 min
Žanr: Progressive Metal
Dvostruki konceptualni album »The Astonishing« najambiciozniji je projekt u dosadašnjoj povijesti američkih progmetal prvaka Dream Theater. Ovako ambiciozan pothvat nisu poduzeli još od konceptualnog remek-djela »Metropolis Pt. 2: Scenes From a Memory« (1999.), koje po mišljenju velikog dijela fanova i dalje ostaje njihov ultimativni domet. S »The Astonishing«, koji traje više od dva sata, Dream Theater opet su pokušali nešto novo i prvi put do sada upotrijebili prave orkestralne aranžmane, jer im je u pomoć priskočio filharmonijski orkestar iz Praga. Idejni tvorac distopijskog koncepta »The Astonishing« o nadziranom društvu budućnosti, u kojem je prava glazba zabranjena od strane tiranskog policijskog režima protiv kojeg se bori tek šačica pobunjenika, bio je gitarist John Petrucci, koji je zajedno s klavijaturistom Jordanom Rudessom napisao svu glazbu koja povezuje pojedina čina ove prilično kompleksne priče. Petruccija su pri osmišljavanju koncepta nadahnuli razni klasici znanstvene fantastike, a istodobno je riječ o njegovu obračunu, odnosno ruganju suvremenom društvu u kojem ubrzana, digitalno usmjerena automatizacija sve više zamjenjuje normalne međuljudske odnose. Uz to, Petrucci se narugao modernoj glazbenoj industriji kojoj je dobar i nenametljiv glazbeni sadržaj posljednja briga, dok ljude na svakom koraku hrani ‘antiglazbom’.
Nažalost, Petruccijev koncept, usprkos pohvalnom motivu koji ga je gonio pri pisanju, nije nikakvo remek-djelo, nego prilično naivna (‘za kosu povučena’) priča s potpuno nevjerojatnim obratima i tipičnim ‘hollywoodskim’ sretnim krajem. Više nego na SF klasike poput ‘1984’, ‘Matrixa’ ili ‘Ratova zvijezda’ podsjeća na neku dječju animiranu bajku kao što je bio, recimo, stari jugoslavensko-američki crtić ‘Čudesna šuma’, u kojem se zli i ružni Kaktus car uz pomoć čudesnog napitka na kraju pretvori u ljubaznog i pravednog vladara, nakon čega su svi sretni i zadovoljni. Kratak sažetak priče ide otprilike ovako: u dalekoj budućnosti sjeveroistočnim dijelom nekadašnjih SAD-a zavladalo je distopijsko Veliko sjevernoameričko carstvo, u kojem je zabranjena svaka glazba, dok iznad glava stanovnika lete nadzorni mehanički uređaji NOMACS (Noise Machines). Njihov elektronski zvuk jedini je izvor zabave porobljenih podanika brutalnog sjevernoameričkog carstva. Njime tiranskom rukom vlada lord Nafaryus, čiji je najveći ponos njegova lijepa kći, princeza Faythe. Ona se zaljubi u ikonu pobunjeničkog pokreta Gabriela, koji posjeduje rijedak dar stvaranja i sviranja glazbe kojom nadahnjuje porobljeno stanovništvo.
Nafaryus, koji u stvarnosti ima puno mekše srce nego što se čini s obzirom na njegov brutalni, feudalističko-policijski režim, nakon neannounced posjeta koncertnom nastupu pobunjeničke ikone i nakon što prođe početna ganutost, uskoro shvati da bi Gabriel mogao ugroziti njegovu vladavinu, pa ga pokušava po svaku cijenu ukloniti, pri čemu se u zavjeru upetlja i njegov prilično odbojni i častohlepni sin, princ Daryus, koji očajnički žudi za očevom naklonošću. Potonji tijekom lova na vođu pobunjenika ubije Gabrielova brata Arhysa te slučajno, nakon što je pomislio da mu se približava glavni protivnik, teško rani vlastitu sestru Faythe. Na kraju mu razjareni Gabriel zaglušujućim krikom oduzme sluh te na molbu očajnih roditelja upotrijebi svoju moć da izliječi umiruću Faythe. Ona se potpuno oporavi, nakon čega Gabriel i ona sretno zažive zajednički život i odgajaju Arhysova sina, dok se ganuti imperator Nafaryus od tada osobno potpuno promijeni i postane mudar i pravedan vladar. Glazba je od tada opet dopuštena, dok su NOMACS uređaji zauvijek uklonjeni iz carstva i veselo slavlje može započeti. Sreća da je Petrucci puno bolji glazbenik i skladatelj nego pisac, inače bi konačni rezultat vjerojatno bio vrijedan sažaljenja, a ovako treba priznati da njegova i Rudessova glazba većinom uvjerljivo povezuje pojedina čina ovog ni po čemu inovativnog i dubokoumnog koncepta. Usput, prvi glazbenik koji je došao na ideju o konceptualnom albumu o distopijskom svijetu u kojem je glazba najstrože zabranjena bio je nitko drugi nego legendarni Frank Zappa s remek-djelom »Joe’s Garage« (1979.).
Pjevača Jamesa LaBriea dočekao je posebno zahtjevan posao, jer je svoj vokal morao prilagođavati različitim likovima iz koncepta nakon što su članovi sastava odlučili da neće pozivati razne pjevačke ‘pomoćnike’ koji bi se uživjeli u određene uloge. Može se reći da je LaBrie, koji kroz cijeli album pjeva u izvanrednoj formi, svoj težak zadatak izvrsno obavio. Činjenica da je »The Astonishing« izašao manje od godinu dana nakon ambicioznog, dvostrukog albuma još jednog znamenitog metal sastava nije ostala nezapažena. U usporedbi s »The Astonishing«, aktualni Iron Maiden uradak »The Book of Souls« (2015.) na razini je ‘dječjeg vrtića’ i u međusobnoj usporedbi ispada kao ‘sveta jednostavnost’ što se tiče aranžerske i ritmičke kompleksnosti te dovršenosti, tako da sve pretjerane usporedbe dvaju albuma, osim toga da su se oba sastava u svojim iznimno ambicioznim planovima nešto pregorjela, otpadaju.
»The Astonishing« odsviran je u prepoznatljivom, visokokompleksnom, ali pretežno melodičnom Dream Theater stilu, koji uglavnom ima ‘glavu i rep’ i kakav njeguju od dolaska bubnjara Mikea Manginija u bend. Većina stvari je negdje između progresivnog metala i progresivnog rocka, pri čemu ne manjka melankoličnih balada (njih je čak i previše), a ima i nekih težih trenutaka s napadnim metal rifovima. Ritam sekcija, inače izvanredan tandem basista Johna Myunga i Manginija, ovaj je put kroz većinu stvari za spoznaju više u pozadini nego obično, što će neke pomalo razočarati, ali s druge strane oba virtuoza posve su merodavno obavila svoje zadatke.
U prvom su planu većinu vremena Petruccijeve gitarske vragolije, koje se više-manje uspijevaju nekako obuzdati da sve zajedno ne preraste u potpunu solističku kolobociju, kao što se rado događalo na nekim prošlim albumima, te kompleksni simfonijski aranžmani predvođeni Rudessovim klavijaturskim orgijama, koje su ponekad čak i za one koji su već ‘svašta vidjeli’ fanove malo previše egocentrično napumpane. Takva Rudessova praksa doduše nije pretjerano iznenađenje, zapravo je bila gotovo i očekivana, ali ipak je riječ o blagom razočaranju, nakon što je na prethodna dva Dream Theater uratka već počeo pokazivati povoljne znakove timskog duha, suptilnosti i uravnoteženosti.
Pompozni orkestralni aranžmani ovaj su put u kombinaciji s gitarskim i klavijaturskim vratolomijama pokretačka snaga većine stvari, što vrijedi već za uvodnu instrumentalnu melodramu »Dystopian Oveture«, koja podsjeća na filmsku glazbu hollywoodske produkcije. Bez Petruccijevih i Rudessovih hiperaktivnih varijacija ta bi skladba mogla poslužiti kao zvučna podloga nekog filmskog epa. Na melodično-bombastičnom »The Gift of Music« odlično se pokazuje LaBrie, koji svoj moćni pjevački pristup lijepo spaja s melodičnim gitarsko-klavijaturskim pasažama, dok mu društvo u pozadini prave zborski vokalni harmoniji. Naravno, Dream Theater ne bi bili Dream Theater da stvari u završnom dijelu ne zakompliciraju kompleksnim improvizacijama, koje na sreću ne razruše okosnicu ove vrlo dobre kompozicije. Pozitivistični »The Answer« sadrži vrlo lijep akustičnogitarski odnosno klavirski aranžman, dok LaBrieov vokal ovaj put dobiva dovoljno prostora da se razmahne u punom sjaju.
»A Better Life«, u kojem se prvi put predstavlja brutalna militantnost represivnog režima, pun je dramatičnih vremenskih obrata i pjevačke melodrame, dok je u prvom planu epski motiv. »Lord Nafaryus«, u kojem je ovjekovječen prilično nestabilni Nafaryus, koji pod krinkom nepopustljivosti i ukočenosti skriva mekano srce, sadrži mračnu atmosferu i gotovo kaotične ritmičke obrate, dok brzo zavladaju melodični harmoniji. Zbog toga što se uskoro sazna da Nafaryus nije nikakav zli ‘bauk’ kojeg bi se trebalo bojati, nego samo zarobljenik vlastite dogmatičnosti i ponosa, dramatična poruka i tmurna atmosfera nekako ne dolaze do pravog izražaja. »A Saviour in the Square«, koji predstavlja trenutak kad Gabriel pred pobunjenicima priredi solistički koncert, sadrži razigranu uvodnu gitarsku solažu, pri čemu se ne može otresti dojma da je Petrucci dio sebe prelio u Gabrielov lik. Atmosfera postaje osjetno mračnija kad se uključi LaBrieov vokal, što predstavlja trenutak kad se na sceni pojavi Nafaryus sa svojom obitelji i pratnjom.
»When Your Time Has Come« sadrži sintisajzerske varijacije koje podsjećaju na zlatno doba neo-prog rocka, nakon čega sve zamijene klavirsko-orguljaški harmoniji, dok je LaBrieov vokal ponovno glavni izvor prevladavajuće melodične usmjerenosti. »Act of Faythe«, u kojem se Gabriel prvi put susreće s princezom Faythe, pomalo je preslatka ljubavna balada da bi iza sebe ostavila nešto drugo osim saharinskog okusa. »Three Days«, iznenadan trenutak potpunog ambijentalnog preokreta, opet je nešto udarnija i mračnija kompozicija s naoštrenim gitarskim pasažama i uvjerljivim LaBrieovim vokalnim kameleonstvom, dok uvjerljivo ‘odglumi’ više različitih uloga. Na »Brother, Can You Hear Me?« nakon uvodnog vojničkog marša zavladaju moćni simfonijski harmoniji i dramatični klavirski pasaži, a LaBrie se pobrine za svoju najbližu moguću imitaciju Freddieja Mercuryja.
»A Life Left Behind«, koji neprestano pluta negdje između energičnog progmetal energetskog katalizatora i simfonijski usmjerene, melankolične balade, sadrži brojne kompleksne klavijaturske varijacije i još jedan odličan LaBrieov pjevački nastup. »Ravenskill«, jedan od mnogih pompoznih trenutaka »The Astonishing«, bujа od melodramatičnih aranžmana i udarnih gitarskih pasaža, dok ponovno prevladavaju melodični harmoniji na krilima izvrsnog pjevanja kanadskog pjevačkog prvaka. »Chosen« je još jedna klavirski usmjerena, vrhunski otpjevana balada, kojih na ovom albumu ne manjka. Ova je za promjenu manje preslatka na račun Petruccijeve dugometražne, ali nenametljive i taman dovoljno suptilne gitarske solaže.
»A Tempting Offer« je sljedeći zaokret u mračnije vode s brojnim dramatičnim orkestralnim trenucima. Slično vrijedi za »The X Aspect«, koji će se svidjeti mnogim dugogodišnjim fanovima, iako sadrži kratak završni aranžman s gajdama koji potječe iz škotske narodne glazbe. Epski »A New Beginning« jedan je od boljih trenutaka »The Astonishing«, iako na trenutke već gotovo pretjerano podsjeća na ‘epski hollywoodski metal’ u stilu talijanskih simfometal ‘vitezova’ Rhapsody of Fire. Prvi čin konceptualne odiseje završava s »The Road to Revolution«, koji je prožet dramatičnim simfonijskim aranžmanima, dok sve zajedno povezuje epsko i eklektično pjevanje za koje LaBrie zaslužuje sve čestitke.
Drugi čin ovog opsežnog koncepta, odnosno drugi disk, otvara se orkestralnim instrumentalom »2285 Entr’acte«, kojem slijedi odlični »Moment of Betrayal«, koji je čak jedan od najboljih dosega koje su Dream Theater stvorili u posljednjih nekoliko godina, jer je taman dovoljno kompleksan, udaran i nepretenciozan da svom snagom zasjaju svi najbolji zvučni elementi progmetal prvaka. »Heaven’s Cove«, vođen suptilnim akordima akustične gitare uz pratnju zborskih vokalnih harmonija, ponosi se tajanstvenom atmosferom. Prvi dio kompozicije potpuno je simfoprogrockovski, nakon čega slijedi progmetal nastavak. »Begin Again« je još jedna ugodna, akustično usmjerena balada, kojih je na »The Astonishing«, iako nijedna nije loša, već gotovo previše. Završni motiv ovaj put ispada malo preflaš jeftino, jer podsjeća na glazbenu pratnju za Pepeljuginu svečanu povorku kroz Disneyland. »The Path That Divides« je nešto ozbiljnija i mračnija tvorevina s dramatičnim zapletom, još jednim epskim vokalnim nastupom i ratnim krikovima. Na »The Walking Shadow« LaBrie se uvjerljivo uživljava u ulogu pohlepnog ubojice, princa Daryusa, kojeg naprosto razdire krvoločnost. »My Last Farewell« je melankolično-udarni trenutak u kojem ubojica Gabrielova brata prekasno shvati i pokaje se zbog svojih djela nakon što je gotovo ubio vlastitu sestru.
»Losing Faythe« je još jedna ljubavna power balada, dok je »Whispers On The Wind« samo njezin dodatak. »Hymn Of a Thousand Voices« za Dream Theater je posve neobičan eksperiment, jer sadrži gudački, folk rock aranžman i zborske vokalne harmonije. »Our New World« je još jedna pozitivistična skladba, bliža (neo)progresivnom rocku nego progresivnom metalu, te jedna od onih koja će vjerojatno polarizirati bazu Dream Theater fanova na račun neobično vesele atmosfere. Album završava naslovnom skladbom, odnosno »Astonishing«, koja je izgrađena kao neko ‘konačno otkrivenje’, iako je u osnovi, usprkos nekim zanimljivim zvučnim umetcima, riječ o još jednoj ljubavnoj baladi s jakom orkestralnom podlogom, kojih na albumu doista mrgodi.
»The Astonishing« je nedvojbeno još jedan Dream Theater album koji će podijeliti mišljenja njihovih fanova, jer će ga neki ‘kovati u zvijezde’ zbog izuzetno bogatog i orkestrom oplemenjenog, kompleksnog zvučnog izričaja s nekim briljantnim trenucima, dok će se drugi zgražati nad njegovom pretencioznošću, razvučenošću i plitkim konceptom. Petruccijeva konceptualna odiseja o distopijsko-futurističkoj tiraniji u kojoj je zabranjena svaka glazba kao cjelina svakako nije lak slušateljski zalogaj, jer zahtijeva izuzetnu koncentraciju. Istina o kvaliteti albuma je negdje između, jer »The Astonishing« s vremenom, nakon što slušatelj u njega uloži dovoljno vremena, ipak ‘uđe pod kožu’ i nagradi takvo strpljenje, ali ujedno nije nikakvo remek-djelo, iako to očajnički želi postati, odnosno Petrucci je uložio praktički sve da bi njegov bend stvorio još jedan od svojih klasika. Možda bi mu to i uspjelo da su »The Astonishing« skratili na jedan disk i uklonili određena zvučna ‘bušila’ koja sve pretjerano razvlače, ali ovako je konačni rezultat ‘samo’ vrlo dobar album, koji bi mogao biti još bolji da se Dream Theater nisu opili pretjeranom ambicioznošću, koja se na kraju pokazala kao dvosjekli mač.
autor: Peter Podbrežnik
ocjena: 8.5 / 10
Popis skladbi:
ACT I
1. Descent Of The Nomacs (1:11)
2. Dystopian Overture (4:51)
3. The Gift Of Music (4:00)
4. The Answer (1:53)
5. A Better Life (4:39)
6. Lord Nafaryus (3:28)
7. A Savior In The Square (4:14)
8. When Your Time Has Come (4:19)
9. Act Of Faythe (5:01)
10. Three Days (3:44)
11. The Hovering Sojourn (0:28)
12. Brother, Can You Hear Me? (5:11)
13. A Life Left Behind (5:49)
14. Ravenskill (6:01)
15. Chosen (4:32)
16. A Tempting Offer (4:20)
17. Digital Discord (0:48)
18. The X Aspect (4:13)
19. A New Beginning (7:41)
20. The Road To Revolution (3:35)
ACT II
21. 2285 Entr’acte (2:20)
22. Moment Of Betrayal (6:12)
23. Heaven’s Cove (4:20)
24. Begin Again (3:54)
25. The Path That Divides (5:10)
26. Machine Chatter (1:03)
27. The Walking Shadow (2:58)
28. My Last Farewell (3:44)
29. Losing Faythe (4:13)
30. Whispers On The Wind (1:37)
31. Hymn Of A Thousand Voices (3:39)
32. Our New World (4:25)
33. Power Down (1:25)
34. Astonishing (5:51)
Postava:
James LaBrie – vokal
John Petrucci – gitara
John Myung – bas gitara
Jordan Rudess – klavijature
Mike Mangini – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Eric Rigler – škotske gajde na “The X Aspect”
Praški filharmonijski orkestar
