Autor: Rok Klemše
Mjesto: Rock Cafe / Postojna
Datum koncerta: 21.04.2010
Broj posjetitelja: 0
Cijena karte: ulaz slobodan
Proteklog četvrtka ekipa RockLinea u Postojni je već drugi put zaredom “ugurala” jednu od “polufinalnih” večeri natječaja Epic RockLine contest. Ovoga se puta druženje sadržajno razgranalo u snažno kontrastno žanrovsko granje, a najviše je oduševilo proljetno pupanje starog dobrog heavy metala u izvedbi ratnika Shutdown.
CHILLOUT
U zagrljaj večernjeg događanja prvi su nas zavrtjeli Jeseničani ChillOut. Sastav u osnovi diše na prilično predvidljive hard rock note, začinjene debelom mjerom melodike, a kriza identiteta ih pri, iskreno rečeno, poprilično nezgrapnom manevriranju svako toliko odnese u smjeru alternativnog rockerskog posluživanja. Njihov postojnski izlet bio je svojevrstan test za osjetila prisutnih, ponajviše zahvaljujući na svoj način jedinstvenim vokalnim karakteristikama Urbana Kolbla, koje nisu štedjele sirovu demonstraciju neharmoniziranog pjevanja. Više razloga za veselje pružio je, kroz bježno stvaranje dojma uskladenosti, gitarski tandem koji je Urban revno pleo s kolegom Juretom Jamnikom. Komunikativnosti u okviru žičanog gnječenja zamjetno je pridonio i bas Martina Kolbla, čije su skladne linije uza svu poslovičnu bazičnost bile dovoljno domišljate i duhovite. ChillOut dakle brusi svojevrsnu, nažalost trenutačno i poprilično zbunjenu i rastrganu glazbenu sliku. Svakako je glazbena potkovanost uz hrpu smisleno sastavljenih motiva, čiji je potencijal daleko od iskorištenog, glavni adut sastava. Problem nastaje kad se uoči da ChillOut bolje zvuče kao komplet instrumentalista. Vokalno su naime pali na cijeloj liniji. Povrh toga, dečki su nastup odradili nekako previše u grču, bez zračenja prijeko potrebne energije, poput nekakvih stisnutaca koji su svjesni svoje neatraktivnosti, pa je se na svoj način čak i boje.
SHUTDOWN
Najimpresivnija sastavnica Shutdown “cirkusa” otkriva se u obliku energije i odlučne scenske igre, koja se ponosi onim za mlade sastave prečesto neuhvatljivim elementom uvjerljivosti. Ukratko, dečki ljubomorno njeguju sposobnost preotimanja glavnine simpatija publike rezerviranih za taj večer. Velika većina te atraktivnosti, koja bezobrazno proždire pozornost i kritične i laičke okoline, potječe iz (stilski dotjerane) scenske pojave Egzija, vrelokrvnog prvog grla sastava. Shutdown su se u posljednjih godinu dana pretvorili u vlažne snove svake pravovjerne heavy metal duše. Riječ je o opojnom napitku mladenačke energije, drskosti i dobro izbrušene, zarazne i za uši ljepljive glazbene profesije, na krilima koje dečki samouvjereno koračaju poput junaka nekog davno minulog doba. No očito još zdaleko ne preminule kulture. Njihova zvučna slika ostaje odjevena u tradicionalne heavy metal boje, uzduž i poprijeko prošivena epoletama parnog, uvijek paralelno treperavog gitarskog jurišanja, prilično elementarne ritam sekcije i prezentabilnog vokala. Već čuto i nebrojeno puta prožvakano? Mogli bismo čak reći da su dečki stoičku nošnju kliševa izbrusili do savršenstva, no time bismo im učinili veliku nepravdu. Shutdown su više od nostalgijom podmazanog mlaza urina u lice evolucijskim glazbenim tokovima. Oni su životno iskustvo punomasne heavy metal svirke, koja pretakanjem mladenačke krvi ne štedi na ulijevanju vitalnosti i karaktera u vene slovenskog heavy metala.
EXSILIUM
Kao posljednji nastupio je ljubljanski poganski/folk black metal sastav Exsilium, koji je večer prevagnuo u vode ekstremnijeg metala. Exsilium se nakon duže odsutnosti s pozornica opet vraćaju na njih i predstavljaju se u donekle obnovljenoj postavi, koja suvereno i udarno vrti kotač povijesti u mračnija vremena poganskih plemena. Tako se u društvu benda vrtimo u agresivnim tonovima black metala, koje nadograđuju elementi folk metala – ponajprije atmosferičnim klavijaturističkim umetcima, za koje se brine klavijaturistica, koja je ovaj put nadasve doživljeno čupala oko svojih tipki. Puno bolje nego prošli put, kad je pred svojim klavijaturama stajala prilično statično. Vokalist Vargrim uspješno se brine za neumoljivo black metalsko kričanje, koje u refrenima često zamjenjuje čist, epski vokal, gotovo u stilu nekakvih Primordial. Čudno doduše ispadaju njegovi usputni obraćanja, koja pokazuju da momak živi u nekom svom svijetu, ali istodobno je i Exsilium neki posve svoj svijet. Njihova verzija folk metala je trenutačno ponajprije kaotična i shizofrena, ali istodobno u udarnim i poskočnim komadima nalazimo uređenost i spoj kreativnih energija nadahnutih drevnim slavenskim precima.
Tekst o ChillOut i Shutdown: Daniel Pavlica
Tekst o Exsilium: Rok Klemše
Fotografije: Mojca Perdih
Galerija slika
