Izvođač: Aerosmith
Izdavač: Geffen Records
Izdanje: 1985
Trajanje: 35.50
Ocjena: 3/5
Aerosmith su svoj povratak na čelo hard rock scene snažno najavili, prvo promjenom izdavača, koji je nakon prekida dugogodišnje suradnje s Columbia Records 1985. “osedlao leđa” Davida Gefffena, a u studenom iste godine, u previše optimističnom raspoloženju, svjetlo dana ugledao je “Done With Mirrors”, prvi album Aerosmitha nakon debakla koji je početkom 80-ih kumovao neslavnom raspadu jedne od najutjecajnijih hard rock postava svih vremena. Medijski snažno eksponiran povratak donio je poprilične sumnje i pitanja, čiji su odgovori ostali prilično neuhvatljivi. U slučaju “Done With Mirrors” ne radi se samo o načinu povratka titana američkog rocka, koji su vraćanje povjerenja najvjernijih obožavatelja do neke mjere uzimali kao nešto samorazumljivo, normalno, nego prije svega o pitanju sposobnosti preživljavanja sastava koji se sa žarkom odlučnošću u očima barem naizgled odlučio razračunati s prošlošću. Upravo u stvaralačkom smislu to je bio sve prije nego lak zadatak, koji su Aerosmith s iskustvom i željeznom voljom doduše “riješili” uspješno, ali gorak okus ipak je ostao. Problem kod planiranja tako željenog povratka u stilu nekakvog velikog praska krije se u nedostatku razumijevanja za traženje novih načina izražavanja, što Tylerovu ekipu na albumu do neke mjere drži zarobljenu u prošlosti.
Povremeni izljevi međusobne stvaralačke kemije dvojca Tyler/Perry kojima svjedočimo na albumu zato su utoliko dobrodošliji, pogotovo uz odskok u funky vode sa “Shame On You” ili uz Perryjevo razvlačenje slidea na “She’s On Fire”, koje neodoljivo podsjeća na osnovni motiv “Chese Cake”, ovaj put za promjenu u akustičnom ruhu. Dotle sve lijepo i pravo. Prije toga Tyler i Perry pogađaju u sridu i s malo preuređenom verzijom “Let The Music Do The Talking”, žarkom mješavinom visokooktanskog rock & rolla, koja se protivno svim očekivanjima na kraju profilira čak i kao jedini vjerodostojni favorit albuma. Pomirljiv Tylerov poklon u obliku obrade vrhunca Perryjeve solističke karijere već na samom početku albuma najavljuje značajan početak rehabilitacije stvaralačkog odnosa njih dvojice. Kao što je već rečeno, dugoočekivani nastup potonjeg ipak završava pomiješanim dojmovima, ponajviše zbog istrošenosti i dotrajalosti samog pristupa na ostatku ploče, čiji se korozivni učinak na kvalitetu albuma proteže od strukturiranja skladbi do sterilnosti završnog produkcijskog pakiranja.
“Done With Mirrors” izvodi poprilično nespretnih manevara oko lakomisleno sastavljenih skladbi, čija je očita primarna zadaća sirova demonstracija punomasne dosade. Doduše, hrabro koračanje petorke brzo zamiriše na nostalgiju, natopljenu uspomenama iz nekog drugog razdoblja, što lijepo pokazuju “The Hop”, Gypsy Boots” i “The Reason a Dog”, no nažalost bez starog žara i uvjerljivosti. Aranžmani spomenutih motiva klasično su “smithovski”, uključuju karakteristične Tylerove trikove s usnom harmonikom i dvosmislenu liriku, ali nedostaje prepoznatljive gitarističke razmetljivosti, kao i potentnih gitarskih solaža. Ni završna Stevenova strogo melodična tvorevina “Darkness” ne stiže dalje od već čuvenog mučenja jednostavnog klavirskog motiva, koji u nastavku pokušava izbjeći posljedičnoj klišejiziranosti razvijanjem u složeniju melodijsku strukturu.
Nikakva nije tajna da su Aerosmith od “Done With Mirrors” očekivali više nego što su na kraju izvukli. Neugodno prizemljenje doduše je prošlo bez ogrebotina na samom imidžu sastava, ali je nedvojbeno okrutno poigralo s poslovičnom otpornošću Aerosmith ega. Kako god, to je bila dobro naučena lekcija, čija je pouka diktirala kasniji tijek nužne umjetničke preobrazbe bostonskog kolektiva.
Postava
Steve Tyler: vokal, usna harmonika
Joe Perry: gitara
Brad Whitford: gitara
Tom Hamilton: bas
Joey Kramer: bubnjevi
Produkcija
Ted Templeman
Popis skladbi
1. Let The Music Do The Talking
2. My Fist Your Face
3. Shame On You
4. The Reason a Dog
5. Shela
6. Gypsy Boots
7. She’s On Fire
8. The Hop
9. Darkness
