Izdano: 14. 2. 2025. kod Nuclear Blast
Produkcija: Dynazty
Trajanje: 42:14
Žanr: Disco Metal
“Pop zvukovi u metal odijelu”
Oko 2010. u krugovima power metala počeo se pojavljivati zanimljiv fenomen. Formirala se skupina bendova koji su zvukove i ritmove disco glazbe iz 70-ih, pop glazbe iz 80-ih i Euro dance glazbe iz 90-ih odjenuli u sympho-power ogrtač. Nije iznenađenje da ti bendovi dolaze sa švedske i finske power metal scene. Vodeći i najuspješniji predstavnici tog relativno novog pokreta su Amaranthe, slijede Metalite kao najočitija kopija, a zatim Battle Beast, Beast in Black, H.E.A.T i naravno Dynazty. Vjerojatno sam još neki bend zaboravio, ovi spomenuti su medijski najeksponiraniji. Svim tim bendovima zajednička su dva elementa: iznadprosječan vokal i potpuno zasićena produkcija. Unatoč zajedničkom nazivniku, svaki od tih bendova trudi se u prvi plan staviti drugi glazbeni smjer iz posljednja tri desetljeća prošlog stoljeća. H.E.A.T tako se oslanjaju na glam metal, Battle Beast na pop rock 80-ih, a Dynazty na …
Dynazty su zanimljiva spodoba. Na prva tri albuma svirali su modernu verziju glam/sleaze/hard rocka, a s albumom Renatus iz 2014. čistim su rezom preskočili u zvuk opisan gore. Game of Faces tako je već šesti album u tom stilu, što svjedoči o izvanrednoj plodnosti benda, jer takav ritam izdavanja novih albuma danas rijetko tko može pratiti.
Game of Faces ni na koji način ne odstupa od prethodnih pet albuma, možda je svega samo više. Više melodija, više zvuka, više produkcije, više stratosferskih vokala. Dečki su zanat doveli do savršenstva, sve su skladbe super melodične, super glasne, super pune gitarskih solaža i zasićene klavijaturama, za koje brinu oba gitarista. Moram priznati da sam veliki obožavatelj Nilsova vokalnog stila i njegovih vokalnih sposobnosti, a lik ni na ovom albumu nimalo ne razočarava. Njegove melodije i sama interpretacija vrhunske su, i uživo je nenadmašan.
Budući da je Nils i jedan od tri pjevača u Amaranthe, od albuma do albuma sve su uočljivije sličnosti u melodijama, zvuku i kompozicijskom pristupu. Je li slučajnost da prateće vokale doprinosi i Elize, glavna pjevačica i autorica u Amaranthe? Slučajnosti nema! Produkcija jako podsjeća na srednje razdoblje Nightwish (Once, Dark Passion Play), najmanje pola zvučne slike zauzimaju klavijature i sampleri, tako da zvuk doslovno bruji u ušima. Zborski refreni nižu se jedan za drugim, a sve je izvedeno s jednom previše zasladenom preciznošću.
Problem ovog albuma je pretjerana ujednačenost, da ne kažem istovjetnost. Skladbe se gotovo bez razlike prelijevaju jedna u drugu, bez prostora za predah. Jedina je iznimka napola balada, himnična Dream of Spring, koja već po tekstu i stilu pomalo podsjeća na već spomenute Nightwish. Ritmovi su uglavnom plesni (samo poslušaj Eurosong poskočnicu Devilry of Ectasy!), pola skladbi bez problema bi našlo mjesto na playlisti bilo kojeg noćnog kluba krajem 90-ih.
Nije nevažna činjenica da se sve skladbe, uz dvije iznimke, kreću u rasponu slavne tri i pol minute.
Album je vrhunski proizvod žanra, a sam je žanr jedan veliki upitnik, barem za mene. Kakav je smisao pop pjesmica prekrivenih štrikanjem dvostrukih bas bubnjeva, vrištećim solažama i nebeskim vokalnim visinama? Nisam baš siguran. Definitivno se album bez problema može slušati više puta, pa čak i uživati u njemu. Najdraže sam skladbe izabrao više slučajno, možda me privukla neka melodija, neki ritmički obrazac, ne bih znao točno. A možda je to vijorenje Nilsove kike u nekom od video spotova?
Ljepljivi bombončići: Dark Angel, Call of the Night, Fire to Fight
Ocjena: 7,5/10
Autor: Igorac
P.S. Jeste li ikad vidjeli popis pjesama s toliko klišejskim metal naslovima?
Popis skladbi:
01. Call of the Night
02. Game of Faces
03. Devilry of Ecstasy
04. Die to Survive
05. Fire to Fight
06. Dark Angel
07. Fortune Favors the Brave
08. Sole Survivor
09. Phoenix
10. Dream of Spring
11. Mystery
Glazbenici:
Jonathan Olsson – Bas, prateći vokali
Georg Härnsten Egg – Bubnjevi, prateći vokali
Love Magnusson – Gitare, prateći vokali, klavijature
Nils Molin – Vokali
Mikael Lavér – Gitare, prateći vokali, klavijature
Elize Ryd – Prateći vokali
Linnéa Vikström – Prateći vokali
