Izdavač: InsideOut Music / Sony Music
Datum izdanja: 7. 3. 2025.
Produkcija: Jethro Tull
Trajanje albuma: 50.31 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 8.5/10
Kako prosječan obožavatelj legendarne britanske progrock institucije Jethro Tull pod vodstvom neuništivog pjevača, flautista i skladatelja Iana Andersona tumači poprilično šašavi naslov njihova najnovijeg, dvadeset i četvrtog studijskog albuma? »Curious Ruminant« u prijevodu znači radoznali preživač, što je vjerojatno aluzija na Ianovu srodnost s likom starogrčkog boga Pana, pola čovjeka, pola jarca, koji se često prikazuje s raznim puhačkim instrumentima, obično s Panovom sviralom, dok je instrumental »Pan Dance« iz 1975. jedna od opskurnijih stvaralačkih epizoda u opsežnom Tull glazbenom katalogu.
Ian je, unatoč tome što se bliži osamdesetoj, na pozornici i dalje iskričav i poskočan ‘preživač’ koji bez problema svira flautu stojeći na jednoj nozi. Uz to je zadržao staru naviku da slušatelje svoje glazbe već samim naslovom novog albuma tjera na razmišljanje. Bilo bi zanimljivo upaliti vremeplov i susresti se s mladunačkom verzijom Iana iz 1968., kad se za omot Jethro Tull prvijenca »This Was« s ostalim članovima benda našminkao u nemoćnog starca. Vjerojatno bi se samo grohotom nasmijao na spomen da će gotovo šezdeset godina kasnije, kao starije gospodin, biti puno vitalniji i življi od svoje umjetno ostarjele slike. Gotovo sigurno si ni slučajno ne bi mogao zamisliti da će njegova glazbena karijera i karijera njegove skupine, koje su međusobno neraskidivo isprepletene i kad je riječ o Ianovim solo dostignućima, trajati tako dugo.
Unatoč tome, Ian se dobro zna da mu se vrijeme na ovom svijetu (nažalost) sve više bliži kraju, pa je odlučio svojoj karijeri dati ‘ubrzanje’ i nadoknaditi dugo razdoblje između 2004. i 2021., kad smo uzalud čekali novi studijski album pod imenom Jethro Tull. »Curious Ruminant« već je treći Jethro Tull album u posljednje četiri godine, što je doista impresivno postignuće za tako staru grupu. Još je fascinantnije to što »Curious Ruminant« nije ništa slabiji od obaju prethodnika, koji su opravdano bili među najboljim Tull ostvarenjima nakon završetka ‘zlatnih’ sedamdesetih prošlog stoljeća, kad su se mogli pohvaliti vjerojatno najimpresivnijim i najdugotrajnijim nizom izvrsnih albuma u povijesti progresivnog rocka. Jedini nedostatak suvremenih Tull ostaju Ianove glasnice, koje su u posljednja dva desetljeća zaista poprilično oslabjele, pa njegovo pjevanje povremeno varira između pjevanja i deklamiranja. Sve to inače često vješto ‘zamaskira’ prilagodbom odgovarajućem registru, svojim izuzetnim glasovnim karizmom i uvijek briljantnim sviranjem flaute.
Nadajmo se i da je Ian ovaj put ipak uspio pronaći gitarista koji će u skupini ostati barem nekoliko godina, jer je Jack Clark, koji bi sa svojih 30-ak godina lako mogao biti sin ili unuk bilo kojeg od ostalih članova benda, već treći Tull gitarist u posljednje četiri godine. Sva tri posljednja Tull albuma snimljena su s tri različita gitarista, što je, s obzirom na to da je legendarni gitarist Martin Barre u skupini izdržao više od četrdeset godina, zaista čudna činjenica. Ostali Ianovi pomoćnici na »Curious Rumiant« dobro su poznati veterani u liku basista Davida Goodiera, klavijaturista Johna O’Hare i bubnjara Scotta Hammonda, dok će nostalgičare razveseliti podatak da su na nekim skladbama sudjelovali bivši klavijaturist Andrew Giddings te povremeni koncertni bubnjar i Ianov sin James Duncan.
»Puppet and the Puppet Master« uvjerljiv je otvarač albuma koji će zadovoljiti dugogodišnje fanove, jer sadrži sve prepoznatljive Tull elemente; Ianova flauta u suzvučju s oštrim gitarskim pasažima, simfonijskim začinom predvođenim razigranom harmonikom i obilnom podrškom eklektičnih ritamskih nijansi u tren oka dočarava sjajnu atmosferu. Naslovna skladba sadrži hard rock gitarske fraze koje bi odobrio i Martin Barre, dok ritamski dvojac Goodier i Hammond cijelo vrijeme brine za fluidne i trenutačno pomalo jazzirane vremenske prijelaze. Posebno ukusno ispada središnja instrumentalna dionica, koja podsjeća na neke od najboljih trenutaka u bogatoj povijesti ove nezaboravne skupine.
»Dunsiane Hill« naslov je sljedeće, pretežno folk rock obojene skladbe, nazvane po škotskom brdu. Ono se spominje i u Shakespeareovoj tragediji Macbeth. Godine 1054. stvarni, povijesni kralj Macbeth u bitci s grofom Siwardom na tom je mjestu doživio težak poraz. Energični »The Tipu House«, koji sadrži i elemente world glazbe te podsjeća na razdoblje albuma »Roots to Branches« (1995.) i »J-Tull Dot Com« (1999.), naslovom upućuje na arheološko nalazište civilizacije Maya koje se nalazi na granici između Belizea i Gvatemale.
Gotovo svečani »Savannah of Paddington Green« donosi veseljačke aranžmane na flauti i harmonici, dok smirena ritamska narav ove skladbe izvrsno odgovara Ianovu trenutnom vokalnom rasponu, odnosno kapacitetu glasnica. Naslov ove skladbe odnosi se na park Paddington Green, rijedak komadić zelenila u starom dijelu Londona. »Stygian Hand«, koji svojom folk rock naravi te ukusnim prepletom Ianovih akustičnogitarskih i Jackovih električnogitarskih pasaža pomalo podsjeća na razdoblje folk rock Jethro Tull trilogije iz druge polovice sedamdesetih, nedvojbeno spada među vrhunce albuma. »Over Jerusalem«, koji se u tekstu barem posredno odnosi na desetljećima dugi krvavi sukob dvaju srodnih bliskoistočnih naroda, a da se pritom ne svrstava ni na jednu od zaraćenih strana, sadrži sjajnu instrumentalnu dionicu s izvrsnim solažama na gitari i flauti.
Epska poslastica »Drink From the Same Well« svojih gotovo 17 minuta duljinom, ako već ne i kvalitetom, parira nezaboravnom remek-djelu »Baker St. Muse« s albuma »Minstrel in the Gallery« (1975.) te je u društvu »Thick As a Brick« (1972.) i »A Passion Play« među najdužim epskim ostvarenjima u povijesti skupine. Vrlo hrabar potez Iana i njegove glazbene družine isplatio se, jer ispada kao uvjerljivo najbolja i najkompleksnija skladba ne samo na »Curious Ruminant« nego i u društvu skladbi s prethodna dva studijska albuma. Briljantno izvedeni, instrumentalno obojeni dio sadrži elemente world glazbe s naglaskom na Ianovim flautističkim vragolijama, što je tek početak aranžerski i ritamski iznimno razigrane pustolovine. U nastavku na prefinjen način upadaju svečane klavirske harmonije, dok se otprilike na njezinoj polovici, kad upadne Ianov vokal, narav ove kompozicije potpuno mijenja te postaje puno melankoličnija i dramatičnija. »Interim Sleep« kratka je, završna ‘uspavanka’ s Ianovom naracijom, koja je mješavina filozofske mudrosti i njegova karakterističnog humora.
»Curious Ruminant« već je treći izuzetno solidan album u nizu koji je Ian sa suvremenom verzijom Jethro Tull uspio stvoriti u relativno kratkom razdoblju. Bilo bi nezahvalno uspoređivati ga s klasičnim Jethro Tull albumima iz sedamdesetih, kad je središnji još živući patrijarh progresivnog rocka bio u punoj vokalnoj snazi dok su orali glazbene njive progrock avanturizma. U usporedbi s ‘napornim’ osamdesetima i devedesetima, kad je nastala tek šačica doista zanimljivih Tull ostvarenja, »Curious Ruminant« se, slično kao i oba prethodnika, pokazuje na vrhunski način. Vjerojatno ne bi bila nimalo drska tvrdnja da su Jethro Tull među ključnim, još aktivnim progrock velikanima koji su se pojavili u drugoj polovici šezdesetih trenutno u najboljoj formi.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Puppet and the Puppet Master (4:04)
2. Curious Ruminant (6:00)
3. Dunsinane Hill (4:17)
4. The Tipu House (3:31)
5. Savannah of Paddington Green (3:13)
6. Stygian Hand (4:16)
7. Over Jerusalem (5:55)
8. Drink from the Same Well (16:42)
9. Interim Sleep (2:33)
Postava:
Ian Anderson – flauta, vokal, akustična & tenor gitara, mandolina
David Goodier – bas gitara
John O’Hara – klavir, klavijature, harmonika
Scott Hammond – bubnjevi
Jack Clark – električna gitara
Gostujući glazbenici:
James Duncan – bubnjevi, cajón, udaraljke
Andrew Giddings – klavir, klavijature, harmonika
