Izvođač: Stauss, Anliker, Kayser, Vogt
Izdavač: Fazzul Music
Izdanje: 1999
Ocjena: 4.5/5
Echoes je album kojim zapovijeda švicarski saksofonist Markus Stauss. Ovaj put njegovu postavu čine Stauss na saksofonu, Oliver Vogt (također iz Spaltklanga) na gudačkim instrumentima, Pit Kayser na klavijaturama i Hans Anliker na trombonu.
Ovaj album zapravo ne sadrži baš previše novog materijala, jer je većina skladbi već objavljena na drugim pločama. Markus Stauss imao je lukavu ideju da preradi neke skladbe iz Ulterior Lux, skladbe s albuma New Duos and Trios i poneke zaboravljene zamisli. Odlučio je da bi bilo zabavno to izvesti s komornim sastavom, a konačni rezultat opet je posve drugačiji od bilo kojeg drugog Staussova albuma – nevjerojatno originalan i istovremeno briljantan.
Prva skladba već je objavljena na albumu New Duos and Trios, na kojem je sudjelovao i Markus Stauss. Napisana je u spomen na Oskara Gigera. Ovo djelo otkriva drugu stranu Staussova karaktera – manje jazza i više komorne glazbe, s utjecajima renesanse i drugih klasičnih elemenata. Počinje blagim klavirom i violinom i zvuči neobično klasično. Ovaj uvod se kasnije ponovi. Zanimljiva je i solo dionica trombona, koji tada zvuči kao didžeridu. OG je prilično razigrana skladba, iako tempo nije baš brz.
Looking 4 (već objavljena na albumu Ulterior Lux) također počinje klasično i polako – što je opet neobično. Stauss nam povremeno pokaže nešto svojih saksofonskih vještina, što stvara blagi jazzy dojam. Skladba potom skrene u blues, a onda konačno čujemo nekoliko tipičnih jazz rockerskih poteza na saksofonu i violini. Kompozicija se na kraju opet vraća bluesu.
Naslovna skladba počinje na vrlo avangardan način – sa zabavnim dvobojem između gudača i trombona. Trombon zatim neko vrijeme preuzima glavnu ulogu. Ostatak postave se potom uključi i vraća se prvotnoj namjeri – sviranju avangardne klasične i jazz glazbe. Završni dio je malo zlokobniji, s odličnim sviranjem na violini i klavijaturama.
Deep Inside je još jedna Ulterior Lux skladba koja je prerađena. Službeno je objavljena na Adventures. Počinje polako. Stil je kombinacija jazza i klasike. Stauss je cijelo vrijeme sjajan sa svojim saksofonom. I violinist nam servira nekoliko izvrsnih dionica, dok klavijature stvaraju primjereno mračnu atmosferu.
Slow Waves ima prikladan naslov jer je tempo doista spor, ali to skladbi ne oduzima ljepotu. Nijedan instrument ne dominira, no ja najviše uživam u saksofonu i viole. Skladba je uglavnom klasična, ali Staussovo sviranje opet dodaje jazz prizvuk.
Kod Another Sad Song izvorno se radilo o suradnji Staussa i kolege iz Ulterior Lux, Jeana Chainea. Počinje ugodnom violinom i razvija se u lijepo komorno djelo. No Stauss ne bi bio Stauss kad bi ostavio stvari na miru. U prvi plan dolazi sa svojim jazzy saksofonom i prekida klasični tok. Ali promjena je dobrodošla! Skladba se potom vraća izvornoj namjeri, no cijelo se vrijeme osjeti da je Stauss nemiran i da se sprema za završni napad, koji se kao po čudu nikad ne dogodi. Još jedno zanimljivo iznenađenje!
Posljednja skladba “ukradena” je s još jednog albuma Ulterior Lux (Evergreen). Ova izvedba počinje Staussovim solo uvodom na bas saksofonu, a zatim se razvija na klasičniji način. Atmosfera je mračnija, ali možda je upravo ovo najljepša tvorevina na albumu. Sve je savršeno – nježan klavir i nježna viola, trombon u pozadini i povremeno stenjanje Staussova saksofona.
Naravno, Echoes je posve drugačija stvar od Staussovih drugih pothvata, ali to ne znači da je išta manje važan. Sviđa mi se klasičan osjećaj albuma. To još više pokazuje dubinu Staussova talenta. Glazba je bez bubnjeva i basa manje dinamična, ali je toliko lijepa da se od nje ne možeš odlijepiti. Ovakva komorna glazba je baš za mene. Na trenutke je glazba vrlo klasična, no Stauss ne da da zaboravimo njegove jazz rockerske korijene. On je taj koji pridonosi najviše jazzy dijelova, ali mu i ostali članovi povremeno priskoče u pomoć. Može li se reći da je ovo pokušaj jazz glazbenika da stvori klasične skladbe? Kako god, spoj komorne glazbe, jazza, folka i avangarde pridonosi tome da je Stauss stvorio još jednu klasiku.
Teško je izdvojiti samo jednog člana postave. Ovdje se čini da se radi o timskom radu. Glazba je prilično usredotočena i lukavo skomponirana. Sviranje je ovaj put strože i pretpostavljam da su note imale važniju ulogu i da su improvizacije rjeđe. Ovdje to sjajno funkcionira. Glazba ne djeluje tako tečno kao Staussovi jazz projekti, ali to je u redu. Skladbe su toliko snažne da je slušanje albuma izniman doživljaj. Glazba je intenzivna, bistroumna, zabavna i hirovita, unatoč nedostatku stalnog soliranja.
Echoes je još jedan album koji bi trebao imati svaki Staussov entuzijast. Doista teško mogu zamisliti da bi napravio loš album. Svaki njegov projekt ima nešto što te povuče u sebe i svaki je drugačiji. Tako nikad ne znaš što možeš očekivati, a to opet dokazuje ovim djelom. Ovaj album je možda pomalo nepoznat čak i Staussovim obožavateljima jer je bio zasjenjen njegovim radom u Ulterior Lux, Spaltklang i Trank Zappa Grappa in Varese, ali što se tiče čiste glazbene ljepote, ovo je možda moja najdraža Staussova ploča. Odličan album za zaron u vlastitu dušu.
———————————————————————————————
Echoes je album kojim zapovijeda švicarski saksofonist Markus Stauss. Ovaj put postavu čine Stauss na saksofonu, Oliver Vogt (također iz Spaltklanga) na gudačkim instrumentima, Pit Kayser na klavijaturama i Hans Anliker na trombonu.
Ovaj album zapravo ne sadrži puno novog materijala jer je većina skladbi već objavljena na drugim pločama. Markus Stauss imao je lukavu ideju da preradi nekoliko skladbi iz Ulterior Lux, album New Duos and Trios i neke zaboravljene zamisli. Odlučio je da bi bilo zabavno to isprobati s komornim sastavom, a konačni rezultat nije nalik nijednom drugom Staussovu albumu – opet posve originalan i istovremeno briljantan.
Prva skladba već se mogla čuti na albumu New Duos and Trios na kojem je sudjelovao Markus Stauss. Napisana je u spomen na Oskara Gigera. Ovo djelo pokazuje drugu stranu Staussa – manje jazzy, a više komorne glazbe, s nekim elementima renesanse i druge klasične glazbe. Počinje blagim klavirom i violinom i zvuči neobično klasično. Kasnije se ovaj uvod ponavlja. Postoji zanimljiv segment na trombonu koji zvuči kao didžeridu. OG je prilično dinamična skladba, iako tempo nije jako visok.
Looking 4 (već objavljena na albumu Ulterior Lux) opet počinje vrlo klasično i polako – ponovno neobično. Stauss nam tu i tamo daje okus svojih saksofonskih vještina, što stvara blago jazzy dojam. Pjesma zatim skrene u blues, a onda konačno čujemo nešto Staussovih tipičnih jazz rock poteza na saksofonu i violini. Skladba se u završnom dijelu vraća bluesu.
Naslovna skladba počinje na avangardan način, uz zabavnu igru između gudača i trombona. Trombon zatim neko vrijeme preuzima vodeću ulogu. Sastav se vraća na scenu i vraća prvotnoj namjeri sviranja avangardne klasične i jazz glazbe. Završni dio je malo zlokobniji, uz sjajan rad na violini i klavijaturama.
Deep Inside je još jedna skladba preuzeta iz Ulterior Lux i prerađena. Ova je izvorno objavljena na Adventures. Pjesma počinje prilično polako. Stil je kombinacija jazza i klasike. Stauss blista tijekom cijele skladbe sa sjajnim radom na saksofonu. Violinist također nudi nekoliko izvrsnih dionica, dok klavijature stvaraju primjereno mračnu atmosferu.
Slow Waves ima prikladan naslov jer je doista spora, ali to joj ne oduzima ljepotu. Nijedan instrument ovdje ne dominira, iako silno uživam u violi i saksofonu. Skladba je uglavnom klasična po prirodi, ali opet je Staussovo sviranje to što dodaje jazz okus.
Another Sad Song izvorno je bila suradnja Staussa i njegova kolege iz Ulterior Lux, Jeana Chainea. Počinje lijepim radom na violini, a zatim se pretvara u vrlo lijepo komorno djelo. No Stauss ne bi bio Stauss kad bi mogao ostaviti stvari na miru. Dolazi u prvi plan s jazzy saksofonom i narušava klasični osjećaj. Dobrodošla promjena! Skladba se potom vraća svojoj izvornoj mirnoj namjeri, ali osjeti se da Markus već postaje nemiran i sprema se za završni napad, koji se začudo nikad ne dogodi. Još jedno zanimljivo iznenađenje!
Posljednja skladba opet je preuzeta s albuma Ulterior Lux (Evergreen). Ova izvedba počinje Staussovim solo uvodom na bas saksofonu, a zatim se skladba razvija na klasičniji način. Raspoloženje je u ovoj verziji vrlo mračno, ali ovo je možda najuznemirujuće veličanstvena skladba na albumu. Sve savršeno funkcionira – nježan klavir i viola, pratnja trombona i povremeno stenjanje Staussova saksofona.
Naravno, Echoes je vrlo različit projekt od Staussovih drugih pothvata, ali to ne znači da je išta manje važan. Obožavam klasičan osjećaj albuma. Samo pokazuje dodatnu dubinu Staussova talenta. Glazba je manje dinamična bez bubnjeva i basa, ali je toliko lijepa da se jednostavno ne možeš otrgnuti od nje. Volim ovakvu komornu glazbu. Na trenutke je glazba vrlo klasična, ali Stauss pazi da ne zaboravimo njegove jazz korijene. On je taj koji svira najviše jazz dionica, iako mu ostatak sastava povremeno priskoči u pomoć. Možemo li reći da je ovo pokušaj jazz glazbenika da napravi klasične skladbe? Što god bilo, spoj komorne glazbe, jazza, folka i avangarde čini ovo još jednom Staussovom klasikom.
Teško mi je izdvojiti jednog člana sastava. Ovo izgleda kao pravi timski rad. Glazba je iznimno usredotočena i lukavo skomponirana. Sviranje je ovaj put strože i pretpostavljam da su note imale važniju ulogu, a improvizacije su se događale vrlo rijetko. Ovdje to funkcionira dobro. Glazba ne djeluje tako slobodno tečno kao Staussovi jazz projekti, ali i to je u redu. Skladbe su jednostavno toliko jake da je to čudesan doživljaj. Glazba je intenzivna, pametna, zabavna i hirovita čak i bez stalnog soliranja.
Echoes je stoga još jedan obvezan kupovni album za sve Staussove entuzijaste. Stvarno mi je teško zamisliti da bi napravio loš album. Svaki njegov projekt ima nešto što te uvuče i svaki je potpuno drugačiji od ostalih. Zato nikad ne znaš što očekivati, a on to opet dokazuje ovim radom. Ovaj je album možda promaknuo čak i Staussovim obožavateljima jer ga zasjenjuje njegov rad u Ulterior Lux, Spaltklang i Trank Zappa Grappa in Varese, ali što se tiče čiste glazbene ljepote, ovo bi mogao biti moj najdraži Staussov album. Sjajan album za samoprocjenu i introspekciju.
Postava
Markus Stauss – saksofoni
Hans Anliker – trombon
Pit Kayser – klavijature
Oliver Vogt – viola & violina
Produkcija
Markus Stauss
Popis skladbi
1. OG
2. Looking 4
3. Echoes
4. Deep inside
5. Slow Waves
6. Another Sad Song
7. Perpetuum 4
