Izvođač: Simple Minds
Izdavač: Universal Music Group
Izdanje: 2009
Ocjena: 5/5
Hja. Kad godine tako teku, praktički šuteći i nesvjesno mimo nas, grupe koje se pojavljuju na pozornici komercijalnog uspjeha i medijskog pompa se, naravno, mijenjaju kao jesensko lišće na drveću. Bile su tu i osamdesete, a u to su se vrijeme u taj prostor lansirali i Simple Minds, kao važni predstavnici post punk pokreta novog vala, koji je vlastitim prepoznatljivim artizmom pop rocku vratio inteligenciju i smisao te na prefinjen način smirio virozu zvanu punk, koja je do tada prodaji dobre glazbe ionako učinila previše trajne i nepovratne štete.
Ako se danas osvrnemo unatrag na osamdesete, kvalitetu se moglo plasirati puno lakše nego danas. A samo je kvaliteta ta koja tvoje ime i tvoj opus čini bezvremenskim. I Simple Minds su dio te lijepe strane u zanatu rock glazbe! Možeš zaraditi hrpu love. Nema problema. Ali ako nema kvalitete vlastitog prepoznatljivog artizma, za 10 godina te neće pamtiti baš nitko. Pravi domet umjetnika trebao bi biti traženje veličine dometa bezvremenosti svojih stvaralačkih djela. Pravih umjetnika u rocku je danas u mladoj generaciji sve manje.
Već je album povratka izdan 2005. godine i naslovljen “Black & White 0505050” donio puno razloga za veselje. Simple Minds, koji su se za taj album okupili u originalnoj postavi Jim Kerr (vokal), Charlie Burchill (gitara), Mark Taylor (klavijature), Eddy Duffy (bas-gitara) i Mel Gaynor (bubnjevi), na “Grafitti Soul” nastavljaju priču s prethodnog albuma. Novi album ne samo da dokazuje, nego i potvrđuje da su Simple Minds grupa koja s godinama sazrijeva poput dobrog vina. “Graffiti Soul” je tipičan album Simple Minds, koji će u svemu naslijediti i najbolja djela grupe. Za razliku od albuma “Black & White 0505050”, ovaj put je riječ o albumu koji nosi nešto više razuzdanog i poskočnog rock sadržaja, djeluje malo manje osobno ispovjedno i suptilno. Isto tako nema tako mračnu atmosferu kao njegov prethodnik.
Simple Minds na novom albumu djeluju opet apsolutno neopterećeno. Svoje skladbe slažu na temelju jezgrovitih, jednostavnih pokreta, koje nižu i oblikuju zajedno u duboko smislenu cjelinu, kompaktno potkovanih skladbi, koje redom uživaju u pobjedničkom spajanju zarazne slušljivosti i visoke atmosfere, što postižu velikim iskustvom, jasnim stavom koji slijedi cilj i viziju studijskog stvaralaštva.
I “Graffiti Soul” posjeduje onu izvanrednu zvučnu širinu, koju grupa gradi na temelju isticanja zvučnih kolaža pojedinih gradivnih elemenata glazbe Simple Minds. Oni na taj način stvaraju slikovit spektar prelijevajućih zvučnih kontrasta. Ta dubina postiže se kroz prelijevanje “namotane topline” aktivnog titranja melodične i debele bas linije, koja tvori čvrst oslonac i leđa skladbama te provjereno supostoji u dinamičnoj simbiozi s Gaynorovim punim bubnjarskim zamasima. U skladbama koje su pisane većinom u srednje brzom tempu ima ogromno prostora gdje gitarist Charlie Burchill slušatelja može impresionirati izvanrednim bojanim zvučnim isprepletanjima koja smišlja. Tu su atmosferične zvučne petlje pozadine, koje gradi mnogim “delay-ima”, pred njih smješta svoju aktivnu gitarsku igru, koja je izgrađena na minimalizmu uzimanja žica akorda, povremenih dramatičnih, ali kontroliranih pritisaka na wah wah efekt, ili samo na opuštenom “rockanju” akorda. Burchill često lukavo, prefinjeno “raspiruje” i dodatno naglašava svoj osjetilni perfekcionizam blagih i nenametljivih gitarskih pokreta iskrenog zamjećivanja mnogih raspoloženja, kreacijom pozadine milozvučne zavjese gitarskih sintisajzera, koja se pridružuje njegovoj aktivnoj igri i tebe u takvoj hipnotičnoj zvučnoj omami ispaljuje ravno u osamdesete. Uz sve to vrijedi istaknuti i to da kolaži koje stvara Burchill djeluju organski, prizemljeno, prirodno. Bez trunke pretencioznosti. Sve je položeno u pažljivo plasiranim dozama, na pažljivo određenim mjestima. Ovo je album izvanredne kontrole!
Tu je Jim Kerr, bez kojeg glazba Simple Minds nikada ne bi bila tako zanosna i ne bi nikada nosila tako snažnu i izražajno uvjerljivu poruku jedinstvenosti ove grupe. Čovjek je majstor osjetilne, neuzvišene artikulacije nevjerojatne topline svog prepoznatljivog vokalnog pristupa. Posebno skladba Light Travels predstavlja Kerra u svoj njegovoj izražajnoj biti. Jim je u njoj poput kameleona, sa svojom suptilnom prefinjenošću koja varira kroz pjevanje, koje na točkama graniči sa šapatom izdaha, do prigušene osjetilne grlenosti, s čime kontrolirano dozira u različitim dozama osnovnu boju glasa. Igra vokala niže u svoj uvjerljivosti mnogobrojna raspoloženja koja grupa želi oživjeti, kao cjelina kroz svoj artistički pristup. Još samo ova hipoteza koja govori u prilog veličini Jima Kerra kao pjevača. Ako slučajno “zvikne” Bona u U2, oni će već znati gdje tražiti zamjenu za njega. Pitanje je samo bi li Kerr prihvatio poziv.
Skladbi je devet. Sve nose na milju prepoznatljiv duh grupe Simple Minds, a pritom među sobom motivski razigrano njišu, što je jamstvo izvanredne dinamične zgusnutosti ovog albuma. To vrijedi i za kreaciju mnogobrojnih ugođaja, koji nose zaštitni znak nepredvidivih dramatičnih obrata. Taj faktor neprestano drži slušatelja u napetoj budnosti. Ako tome dodam nevjerojatnu invazivnost melodično dovršene komponente albuma, koju nude skladbe koje se već na prvo slušanje duboko zabiju u recepciju osjetila i svijest slušatelja, nije teško zaključiti da je i ovaj put riječ o još jednom novom odličnom studijskom dostignuću grupe. Favorita nema. Nema skladbi koje bi se međusobno natjecale tko će biti hit, iako uvodne Moscow Underground ili Rockets to kliču. Simple Minds su u tome danas posve neopterećeni. Unatoč tome neka navedem činjenicu da se album prvi put nakon dugih godina ponovno vinuo i na ljestvicu domaće Velike Britanije, gdje je tjedan nakon izlaska zauzeo odlično deseto mjesto najprodavanijih albuma. Možda je uspjeh donijela upravo ta ravnodušnost grupe, koja danas želi samo neopterećeno uživati u skladanju svoje glazbe.
“Soul Graffiti” je visoko tečan i dinamičan album. Nudi vrhunsku produkciju optimalno iskorištene zvučne širine i dubine, savršenu melodičnu zgusnutost i jedinstvenu simbiozu te raspoređenost veličanstvene komunikacije njegovih pojedinih gradivnih elemenata. Album koji se lagano dotiče najdubljih kutaka vaše duše. Pustite mu da vas zavede i prepustite se, jer će vas u svemu bogato nagraditi i obogatiti.
Postava
Jim Kerr – vokal
Charlie Burchill – gitara, klavijature
Eddie Duffy – bas-gitara
Mel Gaynor – bubnjevi
Produkcija
Simple Minds & Jez Coad
Popis skladbi
01. Moscow Underground (5:01)
02. Rockets (4:36)
03. Stars Will Lead The Way (3:26)
04. Light Travels (4:12)
05. Kiss And Fly (5:01)
06. Graffiti Soul (4:48)
07. Blood Type O (3:49)
08. This Is It (4:55)
09. Shadows And Light (2:56)
10. Rockin’ In The Free World* (4:17)
* bonus skladba, obrada originala Neila Younga
