Izvođač: California Guitar Trio
Izdavač: Inner Knot
Izdanje: 2008
Ocjena: 4/5
California Guitar Trio su si uzeli priličan predah između albuma “White Water” (2005) i sada novog i svježeg “Echoes” (2008). Trio akustičnih gitara, koji u posljednje vrijeme gotovo obavezno pozove na svoje koncertne nastupe majstora bas gitare Tonyja Levina, kod svojih je izdanja naišao na neočekivanu popularizaciju koja samo raste. Novi album California Guitar Trio izdali su preko svoje izdavačke kuće Inner Knot pa tako imaju potpunu kontrolu. “Echoes” za razliku od “White Water” nudi isključivo materijal priredbi.
Početni dio albuma (prve tri skladbe) odsvirana je u višoj brzini, odnosno ubrzano i razigrano. The Cruel Sea (orig. The Dakotas) i posebno sljedeća Music For A Found Harmonium (orig. Penguin Cafe Orchestra) ističu zaštitne znakove grupe, poput odličnog harmoničnog preplitanja gitara koje puni zvučnu sliku, sposobnosti tria da postavi duhovite vlastite aranžmane koji original prelijevaju u posve drugo, novo iskustvo, u tipičnoj i unikatnoj maniri California Guitar Trio. Grupa se i dalje snažno oslanja na tradiciju klasične glazbe pa je tako uglazbila (na svoj način) dio Beethovenove 5. simfonije, koju odkrižari u divljem surf preplitanju, da na kraju više ne znaš u svoj toj silnoj brzini koju trio razvija jesi li još kod skladbe Unmei (u prijevodu “sudbina”) ili su CGT već kod Bumbarova leta.
Vrhunci albuma kriju se u njegovoj sredini. Prije svega riječ je o skladbi Echoes (orig. Pink Floyd). Već ta pjesma sama odvaga sve na albumu. Sve što tražiš, s njom i dobiješ. Briljantni aranžman, čiji je glavni tvorac Paul Richards, djeluje pretežno u uvodnom dijelu nevjerojatno blizu originalu ove skladbe. Momci su izražajnost svoje verzije Pink Floyd klasika dodatno podcrtali uključivanjem posebnih instrumenata koje su utkali u ovu uzbudljivu, visoko atmosfersku slagalicu. Prije svega riječ je o instrumentima violektra i teremin. Naravno, Echoes je skraćen gotovo za polovicu u odnosu na izvornik, u CGT verziji istaknuti su samo glavni motivi skladbe u kojoj je cijelo vrijeme izložen sanjivo ezoteričan moment. Richards je majstorski obradio Gilmourove linije posebnim efektima i osobito upotrebom naprstka, dok Lams pretežno nadomješta vokalne harmonije. Duhovitost i ambicioznost ovog tria sjaji dalje nesmanjenim intenzitetom u Mike Oldfieldovu klasiku Tubular Bells, koji su po istom kalupu momci skratili i istaknuli samo najvažnije glazbene elemente, tako da njihova verzija sada broji “samo” dobrih osam minuta. Tubular Bells svakako nije bio tako težak zalogaj za obradu kao Echoes, stvar nije ni tako zanimljiva kao Echoes jer u rukama tria pomalo bode u uši monotonija repeticija. Jednostavno nedostaju ostali instrumenti, ali da su tu, trio bi izgubio svoj čar. Gledano u cjelini, i Tubular Bells u rukama tria u unikatnosti žari impresivno.
Bohemian Rhapsody (orig. Queen) iznenađuje svojom točnom kopijom izvornika. Riječ je o potpunom akustičnom snimku originala, u kojem si trio najviše pomaže svojim izvrsnim znanjem i vladanjem tradicijom klasične glazbe. Iznenađenje albuma jest to što se grupa prvi put u karijeri odlučila upotrijebiti vokale u nekoj skladbi. U tu su svrhu pozvali indie rock čudaka Bonnieja “Prince” Billyja, koji je svojim “chill out” pristupom u skladbi And I Know (orig. Krokodil) udahnuo pjesmi poseban pečat. Gitare naravno gube dominantnu ulogu u trenutku kad se pored njih nađe vokal, a trio time “nešto svoje”. Na kraju se u sličnoj podjeli uloga momci suočavaju s Lynnard Skynnard klasikom Freebird, koji odvoze u ležernom, simpatično razigranom reggae dodiru, punom sarkazma. Bonnie “Prince” Billy i ovaj se put iskazuje kao prvorazredan izbor za tako uštimane štosove.
Novi album grupe dokazuje da trio i dalje artistički raste i razvija se. Opet je riječ o posve drukčijem albumu u njihovu opusu. Album samih priredbi koji u slučaju California Guitar Trio, koji je mnogim takvim preradama u prošlosti dokazao da su mu te stvari zapisane u krvi, više nije nikakva posebnost u smislu iznenađenja. Riječ je tek o novoj potvrdi potpune unikatnosti, prepoznatljivosti i artističke izražajne posebnosti. Skladbe su prestrukturirane tako posebno da slušatelj zapravo gubi osjećaj da sluša priredbe. “Echoes” je novi album za prave glazbene sladokusce i ljubitelje ekstravagancije potpunog akustičnog eksperimentiranja.
Postava
Bert Lams – akustična gitara
Hideyo Moriya – akustična gitara
Paul Richards – akustična gitara
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Bonnie “Prince” Billy – vokal na skladbama #8. i #9.
Pat Mastelotto – kanta za ulje na skladbi #9.
Tony Levin – bas gitara, “NS Upright” na skladbama #5. i #9.
Kevin Ratterman – tamburin i “shaker” na skladbi #9.
Pamelia Kurstin – teremin na skladbama #4. i #5.
Davide Rossi – violektra na skladbi #4.
Jamie Masefield – mandolina na skladbi #8.
Tom Griesgraber – bas gitara, Chapman stick na skladbama #4. i #5.
Tyler Trotter – usna harmonika, “Fender Rhodes”, zvono, “moogerfoogers” na skladbama #4., #5. i #8.
Produkcija
Tyler Trotter
Popis skladbi
01. The Cruel Sea
02. Music for a Found Harmonium
03. Unmei
04. Echoes
05. Tubular Bells
06. Pastorale
07. Bohemian Rhapsody
08. And I Know
09. Freebird
Trajanje albuma: 54.40
