Izvođač: Journey
Izdavač: Frontiers Records
Izlazak: year
Trajanje: 66.24
Ocjena: 5/5
S dalekog planeta zvanog AOR, kroz dašak svježe opojne proljetne noći, uz milovanje blagih zraka mjesečine, u niskom “glissandu” sletjela je svemirska letjelica oblika egipatskog skarabeja. Nebo je odjednom zasjalo i na njemu se pojavio vatreni ekliptički svod. Putovanje kreativne energije nikad se ne završava. Samo se prelijeva kroz mnogobrojne pojavne oblike. Ovo je tek kratko zaustavljanje, zaustavljanje letjelice Journey. Utjelovljenje savršene glazbene simbioze.
Čini ti se uvod pretjeranim? Ako si dobro upoznat s opusom i pojavom grupe Journey, onda sigurno ne. Hajde da brzo obnovimo. Ultimativni AOR kraljevi iz San Francisca na licu mjesta regrutiraju novog vokalista, filipinskog pjevača Arnela Pinedu, i 2008. izdaju album “Revelation”. Njime su Journey upozorili da još uvijek mogu skladati glazbu koja ponosno stoji uz bok njihovim najpoznatijim djelima. Štoviše. Pineda se pokazao kao odlična zamjena za Perryja, a Journey su izdali album kojim su potvrdili da se u njima još uvijek prelijeva mnogo (neizrečene i nepjevane) izvanredne, kreativne i stvaralačke energije, koja održava njihov zvuk svježim, oduševljavajućim i svjedoči u prilog punoj životnoj žudnji koja struji žilama grupe. “Revelation” je odličan uradak, a Journey su njime dokazali da ih i dalje pokreće neiscrpan izvor pozitivne i neprestane promjene naprijed.
Nakon tri godine stiže “Eclipse”. Sama naslovnica i slijed slova u naslovnoj riječi albuma odmah podsjećaju na album “Escape”, iako su to dvije različite priče. S “Eclipse” su Journey u odnosu na “Revelation” napravili još jedan korak u svojoj evoluciji. Da. I nakon gotovo četiri desetljeća postojanja hrabro se razvijaju dalje.
“Eclipse” donosi dvije važne nove činjenice. Prva je da je ovaj put riječ o krajnje nabrijanom rockerskom albumu, na kojem nad svim gradivnim elementima kroz dvanaest skladbi dominira gitarsko djelo jedinstvenog genijalca među gitarskim genijalcima, Neala Schona. S te strane riječ je o najtvrđem albumu Journey u dugovječnoj karijeri grupe. Tome treba obavezno dodati da su u svega tri godine Journey uspjeli ponovno okupiti 12 aranžmanski izuzetno razigranih skladbi kojima momci stvaraju izrazitu dinamiku i intenzivno prelijevanje mnogobrojnih ugođaja i raspoloženja, koja su doista kontrastna i kroz te se intenzivne kontraste neprestano prelijevaju. U trenucima se kod albuma ne može zaobići “adventivno-progresivno” usmjeren osjećaj, koji vječnom AOR šarmu grupe dodaje jedinstveni art rock dodir, što izražajno udaljava uradak od njegove starije braće i dodaje mu novi, za Journey dosad neprobani, kvalitativni predznak. Uz taj adventivni pedigre pak možemo istovremeno tvrditi da Journey nisu zvučali ovako kompetentno rockerski još od albuma “Escape”. Nemoj me krivo shvatiti. “Raised On Radio” je u svemu kompetentan album, nadodličan album, ali kroz njega zrači tadašnja težnja Stevea Perryja da grupu izražajno okrene prema R&B-ju i soul pop kozmetici. Ako izuzmemo pomalo nesretni “Generations”, i “Trial By Fire” i “Arrival” ostavili su dojam albuma na kojima dominiraju baladne točke. S “Eclipse” pak Journey napokon usrećuju ljubitelje svog tvrđeg glazbenog pola i nakon dva desetljeća im napokon vraćaju pravi rockerski osmijeh na lice.
Druga novost, koja donosi korak pozitivne promjene naprijed za nove Journey, jest blistav doprinos čudesnog dječaka Arnela Pinede, koji je materijal na novom albumu otpjevao naprosto fantastično. Vjerojatno već cinično mrštiš čelo kad ti kažem da u trenucima, naravno, zvuči kao Perryjev klon, ali u većini trenutaka svog pjevanja Pineda ovaj put ostavlja jasan osobni pečat vokalnog pristupa. Dečko se potpuno opustio i dobio zeleno svjetlo da oplemeni skladbe svojim vokalnim karizmom. A Pineda zvuči naprosto savršeno. Svoj, u svemu kompatibilan sa standardnim izričajem grupe, a istovremeno je cijelo vrijeme jasno da je Steve Perry odavde nadalje stvarna prošlost za grupu. Pineda je ovdje utisnuo pečat svoje vokalne osobnosti, i to tako uvjerljivo da s “Eclipse” svaka usporedba s prošlim vokalima grupe postaje bespredmetna.
Novi album zvuči i življe od prethodnika “Revelation”. Posjeduje živahan karakter koji kontrastno diše punim plućima u ispunjenju spektralne zvučne slike. Schon je u gitarskim frazama nabrijan i jasno gurnut naprijed. Schon često kontrastno udvostručuje svoj rad na gitari i uz vodeću frazu dodaje dodatne gitarske ukrase, koji debljaju sam zvučni zid pozadine glazbene pratnje. Tipičan takav primjer je Edge Of The Moment, jedna od istaknutih skladbi na albumu, gdje se gitarskoj frazi u refrenu pridružuje živahno vau-vau. To dolazi iz lijevog monitora i osjećaj je kao da na albumu sviraju dva gitarista.
Klavijature su ovaj put utonule u pozadinu, pomalo pritajene u miksu, a Jonathan Cain često koristi zvuk orgulja, koji je skriveno umiješan u rušilački zid koji, kako je već spomenuto, prvenstveno gradi dinamično Schonovo rifanje (City Of Hope, Edge Of The Moment).
Obično je treća skladba na AOR albumima rezervirana za baladu, ali ovaj put grešiš. Ni “sumnjivi” naslov Chain Of Love tome ne udovoljava. Prije smo spomenuli proggerski dodir albuma. U ovoj skladbi prvi put jasnije izlazi na površinu. Riff je orijentalan, skladba ima mračan dramatičan prizvuk u strofi, a svjetlo zasja točno tamo gdje treba. U obaveznom, melodično zaraznom AOR refrenu. Chain Of Love je zapravo prva skladba u kojoj miks ne skriva sintisajzere i klavir Jonathana Caina, iako klavijature ostaju u podložnoj poziciji.
I četvrta skladba Tantra, koja se napokon otvara na “propuštenom” klaviru tipa Faithfully, u nastavku zavarava slušatelja. Mirnija je skladba, a opet nije tipična journeyjevska balada, jer se iz uvodnog čulnog Pinedina napjeva šansone prelijeva u svečano rockersko sentimentalno vibriranje. Upravo u tom uvodnom mirnom dijelu skladbe Tantra jasno je prepoznatljiva crvena nit poruke nove ploče, čiji sadržaj povezuje krhki koncept. Koncept ovaj put drže vjera u ljubav i nada. A bolje polazišne točke Journey nisu mogli naći. Vrijede za grupu koja generira ogromne količine pozitivne energije, koja te ispunjava radošću i pozitivnim osjećajima. A “Eclipse” u tome nije ništa drukčiji.
Stihovi Jonathana Caina, poput primjerice “Preko svemira, istom silom koja pokreće Zemlju, u mom srcu” (mišljeno u kontekstu putovanja planeta po ekliptici), te nadalje “Ja sam ljubav koju biram voljeti”,… preplitanje emocionalne i duhovne inteligencije te izuzetne glazbene artističke sofisticiranosti koju utjelovljuje skladba Tantra osnovno je polazište poruke koju možemo ekstrapolirati na cijeli album. Vjerujem da mi ovdje još možeš pratiti, jer vjerujem da još niste postali posve emocionalno otupjeli roboti u ropstvu opipljive empirije, koja slijepo slijedi samo apostole prirodoslovlja i matematike, ili možda ipak? Tekstovi u porukama brišu granicu između racionalnog (svjesnog, empirijskog) i stanja isključenosti misli. Ako na to vežeš glazbu “Eclipse”, dodir s vječnošću i neprolaznošću toliko je bliži, a vibracija albuma može te dotaknuti u punoj srži. Ali ostanimo prizemljeni. Uzmimo, dakle, samo najbolje iz oba principa. Ekstremizmi nisu poželjni, a i album “Eclipse” izvanredna je ravnoteža oba pristupa dviju osnovnih filozofija pogleda čovječanstva. Nešto takvo nisam napisao od recenzija klasičnih albuma Yesa (“Fragile”, “Close to the Edge”, “Tales From Topographic Oceans”), a ipak se ti osjećaji i jasne poruke ne smiju previdjeti.
Plemenski ritmovi i užareni gitarski riff u “nafunkiranoj” skladbi Human Feel, s jednim od najljepših i izražajno najsnažnijih refrena savršene melodične dovršenosti na albumu, ili prirodno i gradirano draženje organskim zvučnim kolažima razigrane Schonove akustike u She’s A Mistery (s eteričnim srednjim instrumentalnim dijelom), koja uvodno gotovo zamiriše na “Going to California Zeppelinovski retrogradno” i zapravo u razvoju vlastite minutaže donosi jednu od najživopisnijih skladbi što se tiče motivskog prelijevanja, i u kojoj se može osjetiti da bi Journey s lakoćom progresivno eksplodirali kad bi htjeli iskočiti iz svoje osnovne i ustaljene glazbene forme (She’s A Mistery je u završnici već prava devastirajuće naoštrena u zametaliziranom riffu). Ti biraš ovaj put. Kontrastnost je izuzetna već unutar tih dviju skladbi, a kamoli kad se otisnemo na putovanje kroz cijeli album!
Skladbe ne prestaju oduševljavati svojim aranžmanima. Spajaju princip dovršene melodične kompaktnosti, što je inače traženi standard glazbene briljantnosti grupe Journey, u koji je više nego ikad smjelo umiješan dodir artizma, koji se iskri na točkama neočekivanog razvoja događaja kroz nizanje osnovnih motiva i odličnih odklopnih bijega neuhvatljivih gitarskih eskapada Neala Schona u srednjim instrumentalnim dijelovima i/ili izlaznim dijelovima skladbi. Schon fascinira “slalomskom vožnjom” između rafala ekstremno brzih “trill-ova”, kojima neočekivano slijedi “produljeni” ton, kakve Schon popularno “ukrivljuje” kroz raspoloživi domet tonaliteta i uhodani “sustain” efekt zarazne magnetičnosti. Schon ovaj put napada cjelokupnom gitarskom artiljerijom i djeluje u svemu nesputano, strastveno, u trenucima već gotovo bestijalno zagrizeno, a opet već u sljedećem trenutku prekaljeni glazbeni velikan šokira i očarava sofisticiranošću i lukavošću (Venus, She’s A Mistery)!
Skladbe Edge Of The Moment i Resonate nose sličnu vibraciju. Srednje su brze ritmično, podložene debelim valovanjem “nagrooviranih” bas linija Rossa Valoryja, a Schon u obje spaja puno rifanje s jednožičnim ubiranjem akorda (spajanje više linija u zvučnom zidu pozadine pratnje). Obje skladbe mogu se pohvaliti izuzetnom refrenskom retorikom što se tiče briljantnosti dovršene melodične izbrušenosti i kompaktnosti, koja ti sjedne u uho iz prve! Po tome se ističu na albumu, a treća takva je već spomenuta Human Feel.
Album se smiruje tek sa svečanom To Whom It May Concern, koja je udarna balada, u koju su Journey uvodno ukomponirali čak i upotrebu udaraljki koje podsjećaju na kastanjete. U ovoj skladbi ponovno izlazi na površinu veća važnost klavijatura, koje djeluju u funkciji orkestralnih aranžmana u refrenu. Upravo ta baladno usmjerena skladba nakon izuzetne, iznimno zahtjevne vokalne izvedbe Arnela Pinede najizravniji je dokaz da je Steve Perry tako postao za Journey zauvijek prošlost, s kojom ih može vezati još samo lijepa uspomena.
Skladba Anything Is Possible po produkciji zvuka zadržava najviše smjernica s prethodnim albumom “Revelation”, a i klavijature ovdje nose važniju funkciju u gradnji aranžmana. Ritual je tip skladbe koja je vođena u srodnoj maniri otvaranja albuma “Revelation” s Never Walk Away. Nekakva ekstrapolacija klasične skladbe Journey Be Good To Yourself za novo tisućljeće. Ritual je odličan kandidat za izdavanje u obliku “singla”, s esencijom sličnom završnom učinku otvaranja albuma s City Of Hope. I Someone donosi posredniju vezu s prethodnim albumom Journey, dok je kataršični instrumental Venus još jedan potez koji podsjeća na prethodni album, jer se i “Revelation” završava instrumentalnom skladbom. Venus je uzlet intergalaktičke “kukcolike” letjelice novim pustolovinama ususret. Godi izuzetna kontrastnost Schonove improvizacijske briljantnosti i neiscrpno lomljenje ritmova Deena Castronova, koje donosi na album posve progresivnu skladbu.
Eclipse je novi međaš u razvoju grupe Journey. S njim su Journey zakoračili u veću aranžersku opuštenost, unatoč jasno istaknutoj retorici melodične AOR briljantnosti. U produkciji je to najživlji album Journey u karijeri, a ujedno i najtvrđi, pravi rockerski nabrijani album. Jedinstvena izvedba Arnela Pinede jezičac je na vagi koji bravurozno premošćuje svaku sumnju jalovih misli, koje preplašeno prizivaju povratak Stevea Perryja u postavu. Perry je s “Eclipse” postao za Journey prošlost. Novi album dokument je izuzetnih stvaralačkih vještina prekaljenih glazbenika, koji s “Eclipse” ostaju čvrsto prizemljeni u okruženju koje najbolje poznaju i u kojem se najbolje snalaze. Istovremeno time donosi razvojni korak naprijed u jedinstvenom brušenju glazbenog artizma grupe, koja ne zna za mirovanje. “Eclipse” je magičan album. Raste polako. Zahtijeva više slušanja. Sadrži snažne poruke koje će te bogato i dugo nagrađivati. Mjestimice opušteni aranžmani donose osjećaj veće kompleksnosti nego što smo je inače od Journey navikli i nego što se mogla očekivati, dok vrhunce na album i dalje donose zarazni, dlakocijepački dovršeni melodični refreni najpristinijeg karaktera AOR Biblije. Ovo je album koji je poučna lekcija svima nama. Album koji će izdržati test vremena i album koji dokazuje koliko je dug i trnovit put očuvanja sebi svojstvenog integriteta. Hrabrosti im ne manjka. Časni mudraci iz San Francisca ne odrastaju! Ne predaju se i sigurno će nas još bogato razmaživati u budućnosti. “Eclipse” je sigurno jedan od najboljih albuma što ih je dala rockerska 2011. godina! Budi uvjeren.
Postava
Arnel Pineda – vokal
Neal Schon – gitara
Jonathan Cain – klavijature
Ross Valory – bas gitara
Deen Castronovo – bubnjevi
Produkcija
Kevin Shirley, Neal Schon & Jonathan Cain
Popis skladbi
1. City of Hope
2. Edge of the Moment
3. Chain of Love
4. Tantra
5. Anything is Possible
6. Resonate
7. She’s A Mystery
8. Human Feel
9. Ritual
10. To Whom It May Concern
11. Someone
12. Venus
