Datum izlaska: 12. 5. 2021
Izdavač: MS Metal Records
Produkcija: Edu Falaschi, Roberto Barros & Thiago Bianchi
Trajanje albuma: 59.46 min
Žanr: Power Metal / Progressive Metal
Ocjena: 8.5/10
Edu Falaschi brazilski je vokalist kojeg je dobro upoznala ponajprije powermetalska, ali i progresivnometalska publika, i to osobito u vrijeme kad je pjevao u brazilskim progresivnometalskim uzdanicama Angra. No to su bila ona vremena kad su power metal i melodični progresivni metal još uživali veću pozornost i naklonost metalskih masa. Frajer kojeg su Angra primili među sebe 2000. godine naime je dvanaest godina kasnije napustio bend. Prvenstveno zbog zdravstvenih problema, ali i razmirica koje su u to vrijeme izjedale skupinu.
E, kako jabuka ne pada daleko od stabla, Edu je nekako prenio glazbenu doktrinu i vizionarstvo svojih bivših brazilskih drugova, kod kojih je radio dobru deceniju, na svoje samostalne studijske pothvate. To vrijedi i za njegov treći studijski album naslova »Vera Cruz«, koji je nova fascinantna mješavina neoklasičnih zahvata začinjenih bombastičnim orkestracijama, a one prate jahanje po tankoj granici između power metala i progresivnog metala (klasične provenijencije), čemu su lukavo dodani i tradicionalna brazilska ritmika i melos. Ako poznaješ klasične Angra i ako su ti ušli pod kožu, u albumu »Vera Cruz« naći ćeš obilje glazbenih radosti.
Album »Vera Cruz« konceptualan je i djelomično povijestan. Priča seže u 1492. godinu i portugalski grad Tomar, gdje živi tip imenom Jorge, koji je stigmatiziran jer su njegovi preci sudjelovali u redu križara Nero’s Cross. Kad Jorge odraste, otputuje u Brazil, gdje se oženi pripadnicom starosjedilačkog stanovništva. Jorge im se pridruži i s njima sudjeluje u otporu protiv portugalskih kolonizatora. Iako je priča fiktivna, Falaschi je pri osmišljavanju koncepta detaljno proučavao povijest križara, u kojoj je zapravo dokumentirano da su se neki od njih kasnije, kad su bili progonjeni, uputili u Brazil.
Glazba prati koncept i u aranžmanima i skladanju vrlo je razigrana. Ni po čemu ne donosi ništa što već ne bismo čuli. No u glazbenoj recepturi, koju održava kroz nešto manje od sat vremena trajanja, Falaschi s ekipom tehnički ekstremno izbrušenih glazbenika donosi savršenu dovršenost skladanja. Ima trenutaka koji djeluju pomalo generički i već viđeno, što uopće ne čudi jer se nalazimo u sferama power metala, koji u vjernosti slijeđenju ultramuzikalne zarazivosti na trenutke svakako pretjeruje. Međutim, Falaschi vagu naginje u svoju korist prvenstveno zahvaljujući novoj fantastičnoj vokalnoj izvedbi, ali i izvanrednom izvođenju materijala, koji je odsviran na tehnički visokoj i kompleksnoj razini. Na to upozorava već uvodna The Ancestry, paklenski brza skladba nastala po uzoru na neku klasiku tipa Carry On uzora Angra, a cijela se stvar zorno ponovi negdje na sredini s Crosses te u drugoj polovici albuma s Mirror of Dellusion. Gitare na trenutke zvuče kao da na albumu sudjeluje gitarski tandem klasičnih Angra Loureiro/Bittencourt. Već i samo ta opaska dovoljna je da »Vera Cruz« zaslužuje svu pozornost. Tu je kombiniranje melodija s osjetnom frizurom neoklasične glazbe (osobito hrpa dodanih orkestracija koje popunjavaju prostor u kompozicijama), a s druge strane upinjanje latino podritmova s dodatnim udaraljkama te integracija flamenka. Ukratko, album koji isijava izniman teatralnost i poslovično vrući latino temperament. Skladba Land Ahoy najkompleksnija je kompozicija cijelog albuma i jedan od njegovih vrhunaca, briljantnog progresivnometalskog hodanja po žici. Svemu tome dodaš još brojne napjeve i zborske harmonije, čak i madrigale, koji su uklopljeni u aranžmane, a cijela stvar u pogledu bombastike i pompe dosiže razinu blizu besprijekorne dovršenosti. U finalu oluje nad olujama i krajnje dramatičnog razvoja događaja Falaschiju se u Face of the Storm vokalom pridružuje čak i sâm presveti Max Cavalera.
Kao što rekoh. Da pred Falaschijem nije bilo skupine Angra, ali ni nekih klasičnih Rhapsody s jedne i Symphony X s druge strane, »Vera Cruz« nosio bi više unutarnjeg stilskog unikata, a ovako možemo govoriti o inače odličnom, visokomuzikalnom power i progresivnometalskom albumu koji slušatelja nagovara i izaziva prvenstveno retronostalgično. No s neosporno visokokvalitetnim karakterom profinjenog skladanja, koje se u nešto manje od sat vremena trajanja ne da zanijekati.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Burden
2. The Ancestry
3. Sea Of Uncertainties
4. Skies In Your Eyes
5. Frol De La Mar
6. Crosses
7. Land Ahoy
8. Fire With Fire
9. Mirror Of Delusion
10. Bonfire Of The Vanities – feat. Tito Falaschi
11. Face Of The Storm – feat. Max Cavalera
12. Rainha do Luar – feat. Elba Ramalho
Postava:
Edu Falaschi – vokal
Studijski glazbenici:
Diego Mafra – gitara
Roberto Barros – gitara
Raphael Dafras – bas-gitara
Fábio Laguna – klavijature
Aquiles Priester – bubnjevi
Pablo Greg – orkestracije
Gosti:
Max Cavalera – vokal na “Face of the Storm”
Elba Ramalho – vokal na “Rainha do Luar”
Tito Falaschi – gitarski solo na “Bonfire of the Vanities”
Federico Puppi – violončelo na “Bonfire of Vanities” i “Rainha do Luar”
Tiago Mineiro – klavir na “Land Ahoy” i “Rainha do Luar”
Adriano Machado – gudački aranžmani i dirigiranje
Rafael Meninão – harmonika na “Rainha do Luar”
