Lokacija: San Francisco / Chase Center / Sjedinjene Američke Države
Datum: petak, 17. 12. 2021. i nedjelja 19. 12. 2021.
Pisala se 1981. godina. Ljubitelje hard rocka razveseljavali su albumi poput AC/DC – For Those About to Rock, Black Sabbath – Mob Rules, Iron Maiden – Killers, Saxon – Denim & Leather i drugi… I upravo te sudbonosne godine danski tenisač i amaterski bubnjar u Los Angelesu objavio je oglas da traži glazbenike za heavy metal sastav, na koji se javio James Hetfield. Sastav je službeno osnovan 28. listopada 1981.
Početkom 1982. sastav je za kompilaciju Metal Massacre 1 snimio svoju prvu skladbu ‘Hit the Lights’. Krajem godine Ulrich i Hetfield posjetili su koncert sastava Trauma, gdje ih je svojim majstorstvom na basu oduševio Cliff Burton. Dečki su basističkog virtuoza naravno htjeli u svom sastavu, a on im je odgovorio da će prihvatiti članstvo u Metallici pod uvjetom da se sastav preseli u San Francisco, gdje je u ožujku 1983. u klubu The Stone sastav odsvirao svoj prvi koncert s Burtonom. Ubrzo nakon tog koncerta sastav je odlučio otpustiti Davea Mustainea zbog neozbiljnosti kao posljedice drogiranja i pijančevanja, a njegovo mjesto solo gitarista zauzeo je Kirk Hammett iz Exodusa. Klasična postava bila je rođena.
Brzi skok u 2021. Topla lipanjska večer u Mariboru, moja malenkost s klupskim kolegama na večeri, kad mi počne zvoniti mobitel. Poziv mog prijatelja iz Norveške preko WhatsAppa. Valjda se zabunio? Začuđeno se javim, a on meni: “Hej, stari, bi li išao sa mnom u prosincu u San Francisco na Metallicu – proslava 40. obljetnice na dva unikatna koncerta? Moram znati odmah!”
Sjećam se samo da sam promucao i ishodovao 24 sata odgode odluke. Ipak treba proučiti što će na to reći obitelj kod kuće, pa dobiti slobodne dane, pa utvrditi kako je s putovanjem u SAD u koronskim vremenima, dostupnost zrakoplovnih karata i njihova cijena itd. Naravno, sljedećeg dana odgovor je bio DA. Takvu ponudu čovjek ne dobije baš svaki dan. A šanse da se dobiju karte za takav događaj, koje su bile dostupne samo članovima Metallicinog fan cluba i to po sustavu lutrije, bile su male. No ubrzo nakon što smo se već sve dogovorili, ustanovili smo da trenutno (ljeto 2021.) SAD imaju zatvorene granice za turiste. I kad sam koncerte u glavi već posve otpisao, sredinom listopada stigne vijest da se od 8. studenoga SAD ponovno otvaraju turistima. Brza akcija rezervacija zrakoplovnih karata i smještaja i sve što je preostalo bilo je čekanje sredine prosinca i nada da se koronska situacija neće prebrzo pogoršati i dovesti do novih ograničenja. I 16. prosinca konačno je stigao, brzi skok s Brnika do Frankfurta pa onda legendarnim jumbo-jetom preko polarnog kruga do San Francisca.
Kad sam stigao u centar San Francisca i uputio se prema apartmanu, u tren mi je postalo jasno gdje sam. Grad je naime bio preplavljen majicama, puloverima, jaknama, kapama,…. Metallice. Sastav je naime organizirao takozvani “MetallicA takes over San Francisco”, u sklopu kojeg se po cijelom gradu odvijao hrpa događanja – od koncerata cover bendova, do izložbi fotografija, filmskih projekcija, kušanja Blackened whiskeya,… Cca. 18.000 najzagrijanijih obožavatelja temeljito je okupiralo ovaj karizmatični kalifornijski grad.
I konačno je stigla petkova večer i prvi od dva koncerta. Odvijao se u sportskoj dvorani domaće NBA ekipe Golden State Warriors, zvanoj Chase Center. Tisuće posjetitelja slijevalo se na trg pred dvoranom, no provjera cjepivnih certifikata, sigurnosni pregled preko rendgenskih uređaja i sama provjera ulaznica protekli su glatko i bez zapleta. Prvi šok uslijedio je kad sam htio kupiti kakvu majicu za uspomenu – dva štanda s majicama i ostalim na svakom kraju, cca 50 m razmaka, i paralelne kolone koje su se protezale praktički cijelom dužinom od jednog štanda do drugog. Opet, bez guranja ili čega sličnog, kulturno i posljedično relativno brzo. Veći šok uslijedio je kad je prijatelj donio dva piva i počeo jadikovati kako su skupa. Kad ti Norvežanin jadikuje da je pivo skupo, onda znaš da je đavo odnio šalu – 18 $ za 0,4 L lagera odnosno 20 $ za IPA-u.
Opremljeni merchom i preDRAGOcjenim pivom, nas smo dvojica nešto poslije osam krenuli prema svojim mjestima na tribini. Između osam i devet okupljene u dvorani zabavljali su stand-up komičar Dean Delray i DJ Lord, koji se na DJ-evski način poigrao rockerskim hitovima proteklih desetljeća. Malo prije devet ugasila su se svjetla, a tehničari, marljivi poput mrava, počeli su uklanjati DJ-ev podij i otkrivati Larsove bubnjeve, dok su gitarski tehničari posljednji put provjeravali izbor gitara. Nešto poslije devet na golemim video ekranima koji vise nad pozornicom pojavile su se slike AC/DC-ja, a iz ozvučenja je zagrmjelo ‘It’s a long way to the top if you wanna rock’n’roll’. AC/DC je ubrzo na videu zamijenio prizor Metallice kroz sva četiri desetljeća, dok je publika ludovala na ritmove australskih legendi. Naravno, svaki pravi koncert Metallice mora početi Morriconeovom ‘Ecstasy of Gold’ i taj je također. Da se naježe dlake na koži pobrinuo se i govor filmskog glumca Jasona Momoe, koji je očekivanja podigao na 200%.
I onda bum! Početak! Posve na početku s prvom skladbom Metallice uopće – ‘Hit the Lights’. Iako se na tribinama trebalo sjediti, sa sigurnošću tvrdim da te večeri nije bilo sjedala koje je netko grijao guzom. Sastav je kronološki napredovao kroz svoj katalog; slijedio je album ‘Ride the Lightning’ i vrlo popularna ‘Creeping Death’ te više-manje rijetkost ‘Trapped Under Ice’. I to je nekako bila nit večeri – sviranje popularnih kao i manje poznatih ili rijetko izvođenih skladbi iz bogatog repertoara; prava poslastica za glazbene sladokusce. Tako su s ‘Master of Puppets’ zagrmjeli ‘Sanatarium’, kao i iznenađujući instrumental ‘Orion’, a ‘And Justice For All’ zastupali su ‘Shortest Straw’ te ‘One’.
Nakon svakih nekoliko skladbi slijedila je kraća video stanka u kojoj su prikazivani raznorazni događaji i snimke obožavatelja iz cijelog svijeta. No odmori su bili doista kratki i slijedio je istoimeni album, poznatiji kao “the black album”. Tu se nisu poslužili nekim rjeđim skladbama i krenuli su u napad izravno s hitovima ‘Sad But True’ i ‘Nothing Else Matters’. Ako je sastav uzeo više vremena za skladbe iz svoje klasične ere, s ostatkom setliste nastavili su znatno brže. ‘Load’ su zastupali s ‘King Nothing’, a Reload s još nikad uživo odsviranim ‘Fixxxer’. Zanimljivo je sastav zahvatio i album obrada ‘Garage Inc.’, s kojeg su odsvirali ‘Breadfan’ te simfonijski S&M, kojeg je zastupao ‘No Leaf Clover’. Srećom, sastav je odlučio izostaviti eksperimentalni album ‘Lulu’, ali smo ipak dobili ‘Frantic’ s ne baš blistavog ‘St. Anger’.
Večer je sastav zaključio izvanrednom izvedbom ‘The Day That Never Comes’ s albuma ‘Death Magnetic’ te ‘Spit Out The Bone’ s još uvijek aktualnog albuma ‘Hardwired … for Self-destruct’. Sastav se zatim nekoliko minuta opraštao od svojih obožavatelja, a sretnike u parteru zasipao stotinama trzalica.
Nakon doživljenog u petak navečer, očekivanja za nedjeljni koncert opravdano su bila postavljena vrlo visoko. Odvijao se na sličan način s istom postavom prije koncerta, a razlika je bila samo u govoru, koji je umjesto Momoe ovaj put održao Tom Morello. Metallica se ovaj put kronološki kretala unatrag prema početku.
Posljednja dva albuma zastupali su ‘Hardwired’ i ‘The End of the Line’, a ‘St.Anger’ ‘Dirty Window’. Slijedila su iznenađenja – singl ‘I Disappear’, snimljen za film ‘Mission Impossible 2’, te klasična i odlično izvedena obrada ‘Am I Evil?’ s ‘Garage Inc.’, koju su posljednji put odsvirali upravo na koncertu povodom 30. obljetnice sastava.
Ako su na prvom koncertu uzeli nešto više vremena za klasično razdoblje, ovaj je put bilo upravo obrnuto. ‘Reload’ su zastupale odlična ‘The Memory Remains’, koja je razgrijala glasnice cijele dvorane, i instant hit ‘Fuel’. ‘Load’ je također bio zastupljen s dvije skladbe – epskom ‘Bleeding Me’ i brzom “Wasting my Hate’. Crni album ponovno nije donio iznenađenja, ali je zagrmjelo s ‘Unforgiven’ i vjerojatno najvećim hitom sastava ‘Enter Sandman’.
Vrijeme se polako iztjecalo, a za odraditi su bila još četiri albuma. ‘Justice’ je ovaj put zagrmio u taktovima ‘Harvester of Sorrow’, dok je ‘Master’ zastupala kar istoimena, vjerojatno najbolja skladba u povijesti sastava. ‘Lightning’ je ovaj put zaključila epska ‘Fade to Black’. Slijedio je još ‘Whiplash’ i grmljavinski završetak s legendarnim ‘Seek & Destroy’ te runde ovacija na nogama, ponovno stotine trzalica i zahvale pojedinih članova sastava. I unatoč četrdeset godina na sceni, sastav djeluje i dalje izuzetno uigrano, možda čak i bolje nego ikad. Ako sažmem riječi Larsa Ulricha: “Dugačak put je iza nas, ali mi smo tek počeli!”.
Metallica nije samo glazbeni sastav; mirne duše možemo reći da je institucija. Utjecaj koji su imali na razvoj heavy metal glazbe je enorman. I da, posjet takvom događaju nije bio jeftin, ali nije sve u novcu. A nakon duge koncertne suše ovo je bio pravi melem za moju dušu. Vidimo se u San Franciscu za Abrahama!
