Izdavač: Canary Dwarf
Godina izdanja: 2012
Produkcija: Nick Brine, Justin & Dan Hawkins
Trajanje albuma: 40.39 min
Žanr: Hard Rock
Kontroverzni britanski glam rockeri The Darkness pošteno su promiješali karte 2003., kada je izašao prvijenac »Permission To Land«. Svoj krajnji ekstrem glazbenog ekscesa sastav je dosegnuo dvije godine kasnije s »One Way Ticket To Hell… And Back«. U vrijeme kad su na MTV-ju kraljevali bendovi bezgranične dosade, derivati post grunge faze tipa Staind, Nickelback,… The Darkness su s svojom “frizurom” neočekivano desantnog šok principa, koji blagotvorno utječe na čišćenje i najzatvorenijih sjemenovoda, s profinjenim plasmanom parodije, “podmetnuli pokvareno jaje” pop kulturi masovnog zaglupljivanja. Rock ‘n’ roll se vratio dolaskom The Darkness opet u fokus masa. A morao je puknuti u Velikoj Britaniji. Ne u SAD-u, gdje stvari po pravilu samo oponašaju i kasnije ih prepakirane još jednom prodaju zaglupljenoj masi.
Nažalost, zabava nije dugo trajala. Bend je 2006. prestao s radom, a šef benda Justin Hawkins proglasio je zbog iscrpljenosti da se neko vrijeme mora potpuno odreći aktivnosti povezanih s glazbenim poslom. A onda je prošle godine došlo razdoblje u kojem je rehabilitirani Justin (očišćen od svih loših razvada) stupio u ozbiljan dijalog s bratom Danom, a oboje su se jednoglasno odlučili pokrenuti The Darkness u novi pogon. I to u originalnoj – »Permission To Land« postavi.
I The Darkness su trebali tip albuma koji će graditi na »Permission To Land«. Ne na ni malo previše producirano uglačanom i slađem, ali svejedno izvrsnom »hit maker« nasljedniku »One Way Ticket To Hell… And Back«, kojim su The Darkenss »pokorili« naposljetku i mase u SAD-u! The Darkness su se morali spustiti još jednom do svojih korijena, da se osvijeste o praesenciji rockerske retorike! »Hot Cakes« nudi sirovu, izravnu, svučenu iskonsku produkciju prave rock n’ roll histerije. Kao takav svojom kvalitetom izražava u svemu kredibilan i ispravno odmjeren punosupstancijalan korak grupe u novi početak. Zadržava naime pravi karakter The Darkness tipičnosti. Justin Hawkins, čovjek danas očišćen od svih sila zla, s cankarjanski uvijenim brčićima, cvrkuće kao vrapčić i u 2012. i tako The Darkness princip uspješno i dalje zadržava potpunu prožetost izljevima viškova testosterona, a istodobno donosi nešto više aranžerske promišljenosti, što dolazi, naravno, s godinama u kojima kao glazbenik sazrijevaš i rasteš. Tipične satire i crnog humora na »Hot Cakes« ne manjka, inače parodija ne može paliti.
Tu su tipične značajke koje su oduvijek karakterizirale The Darkness. Na trenutke ekstremno visoko melodično pjevanje Justina Hawkinsa, uz koje lagano puca višedecimetarsko debelo staklo, (Concrete, Forbidden Love, Love Is Not The Answer,..), lukavo plasirani melodični napjevi koji vuku na staru školu Queen (Forbidden Love, Nothing Gonna Stop Us Now), karakteristični svučeni riffovi koji sažimaju mješavinu AC/DC retorike (She’s Just A Girl, Eddie), prožeti melodičnom figuracijom britanski melankoličnog i klasicistički obojenog principa staroškolskih heavy rockera U.F.O.
Album te zgrabi odmah za uši i u svojoj visoko izdržljivoj erektivnoj pozi ne popušta do kraja. Od Every Inch Of You, Nothing Gonna Stop Us Now, With A Woman, do Keep Me hangin On i dalje. Pritom je najvažnije to da su skladbe međusobno dovoljno raznolike u vodećim melodijama i atmosferskom razvoju. Istodobno ispunjava osjećajem nevjerojatnosti spoznaja da će te svaka skladba cijelo vrijeme na nešto podsjećati. Na nešto staro, staro rockersko, a s druge strane nećeš moći točno definirati što bi to moglo biti. Jednostavno zato što je sve to što rade The Darkness tako lijepo zapakirano u punu satiru iskričave The Darkness komedije, koja odvede slušatelja na posve samosvojne tračnice. The Darkness tračnice, dakle! Takvi su osjećaji rijetki u rock glazbi. A karakteristični su za zdrav oblik parodije. I The Darkness i s »Hot Cakes« ostaju na tom putu.
The Darkness su na »Hot Cakes« iznenadili i integracijom obrade Street Spirit (Fade Out) – izvornika Radiohead. Nevjerojatno, ali istinito! Ta skladba nosi mračan veo koji nije baš svakodnevan za The Darkness. Rušilno penetrativni riff, koji dolazi ravno ispod jurisdikcije starog dobrog N.W.O.B.H.M. pokreta, jezgra je koja u punom galopu vodi ovu odličnu obradu. Kao takva, odlično stupnjuje dinamični razvoj samog albuma i dostavlja na njega još jedan poseban trenutak, koji karakterizira posebno raspoloženjsko stanje. Pravi starošolski šrapnel koji miriše na najranije Iron Maiden.
Oni najzagrijaniji dokopat ćete se količinski ograničenog, ali sadržajno proširenog izdanja albuma »Hot Cakes«. Na njemu vas čekaju četiri dodatne skladbe, među kojima će sigurno najzanimljivija biti upravo posljednja, Cannonball. Ta u svojoj tipičnoj »The Darkness iztirjenosti« povlači na suradnju presvijetlog Jethro Tull flautista i šefa grupe Iana Andersona, koji provjetri skladbu svojim tipičnim jethrotullovskim sviranjem solo dionica. Još jedna nevjerojatna kombinacija koja odlično funkcionira. Naravno, kao što rečeno. Dostupna samo na količinski ograničenom iz
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 9.0 / 10
Popis skladbi:
1. Every Inch of You
2. Nothing’s Gonna Stop Us
3. With a Woman
4. Keep Me Hanging On
5. Living Each Day Blind
6. Everybody Have a Good Time
7. She Just a Girl, Eddie
8. Forbidden Love
9. Concrete
10. Street Spirit
11. Love is Not The Answer
Sastav:
Justin Hawkins – vokal, gitara
Dan Hawkins – gitara
Frankie Poullain – bas gitara
Ed Graham – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Ian Anderson – flauta na skladbi Connonball (uključena samo na limitirano izdanje albuma “Hot Cakes”)
