El Kachon veselica na rubu šume (2013)
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Zagradec / Park Loka / Slovenija
Datum koncerta: 07.09.2013
Broj posjetitelja: 500
Cijena karte: 0,00€ (slobodan ulaz)
Ovaj put je puklo na Dolenjskom! Između Žužemberka i Krke! Blizu Zagradca. Streljaj od jedne od najljepših slovenskih rijeka. Govorim o rijeci Krki – osobito kad joj pribrojiš njezin nizinski tok, koji je jedini ostao autentičan, (zasad još) bez trule zablude kapitalizma zvane hidroelektrana. U šumarku smo! Daleko od svega… Došli smo po rock!!!
I? Zamalo da se izgubim. Nitko mi nije znao objasniti točnu lokaciju. Štoviše. Čak su i najave bile u tom pogledu vrlo škrte. Srećom je konobarica u pizzeriji Toplar usred Zagradca na to pitanje odmah opalila: »Vozi kilometar naprijed i vidjet ćeš uz cestu šaku parkiranih auta!« Odlično. Kad sam se sretno iskrcao na lokaciji, Freewaay Machine su upravo odsvirali prvi ton svog nastupa! Goli, odrapani, bijesno bučni, a svakako iznimno autentični rock ‘n’ roll bataljun postaju Freeway Machine. Kvintet iz Ivančne Gorice, pardon, iz Stične! Famozni bife zvan »Mlin pri Marjanu« sigurno poznaju, jer su tamo nastupajući bendovi do ovog dana već nekoliko puta skoro zapalili seosko imanje uz Stiški potok! Dobro, barem zadimili. Šalu na stranu. Odlično rješenje za uvertiru i zagrijavanje usred šumarka. Kvintet u sastavu Jure Hauptman (vokal), Gašper Tomaševič (gitara), Matej Pižm (gitara), Anže Hauptman (bas gitara) i Matija Lampret (bubnjevi) neprestano osjetno napreduje. Rađaju se sve novi i novi autorski komadi, kemija na pozornici je sve jača, a karizma zajednička sve stvarnija! U tome im, naravno, pomažu i sve češći nastupi. Dečki sazrijevaju. Ekipa isporučuje silno dopadljivu energičnu rock pozu koja potpuno uvjerava. Pripadaju uz bok sličnih slovenskih »bad ass« bendova koji nekako kucaju na vrata rock revivala, kao što su, među ostalima, dolenjska Stara Šula i kamniški Deck Janiels. Oba su potpuno iznenadila odličnim prvijencima i potvrdila da u Sloveniji pravi rock ‘n’ roll još davno nije izumro. Autorski komadi Sunday Night, Bad Times, Belzebub, My All Mine, Blue Town, Sunshine, Born To Rock ‘N’ Roll pokazuju retro zvučnost, a ujedno i jasnovidni izražajni karakter talentiranog sastava koji mnogo obećava. Nadajmo se studijskom prvijencu u što kraćem roku. Postava je repertoar začinila i obradom The Beatlesa, Helter Skelter, pri čemu je Jureov grleno zamašćeni vokal u višim dionicama refrena blago pukao. Mala mrlja. Ovo je bend rođen za pozornicu, za zabavu, za razvrat. Na pozornici ne može razočarati. Miris alkoholnih para bio je stvaran. Bilo je dovoljno zatvoriti oči.
Na pozornicu su stupili Žužemberčani Seisenberg Blues Band. Preuzeto ime iz Valvazorovih vremena, reći ćete. Dečki su izveli neku vrstu vijenca domaćih standarda iz osamdesetih. Prepoznatih izvođača slovenskog srednjeg vala. Čovjek bi htio više autorske glazbe, ali… Subotnja večer. Vjerojatno jedini »zategnuti« među posjetiteljima, ja sam i jedini »zategnuto« naprezao uši, dok su ostali bezbrižno uživali! Tko bi si time razbijao glavu? Bilo je vrijeme za odklop i za to da Slovenija u zadnjih 40 sekundi nabije Gruzijce u košarci! Ipak se osjetilo da Seisenberg Bues Band nije mnogo svirao u karijeri do ovog dana. Ne govorim o pojedincima, gitara je nosila izrazito lijep reverb efekt, a momci su iskusni i vrlo dobri glazbenici. O tome nema sumnje. Vjerojatno su prije formacije Seisenberg Blues Banda svirali u drugim lokalnim sastavima. Nadajmo se da će u novoj formaciji ubuduće iskamčiti više. Ponajprije autorstva!
El Kachon su svakako predstavljali glazbeni vrhunac večeri. Zapravo odlično prilagođeni ambijentu šumarka, posijanog tribalno tinjajućim balvanima koje su plamenovi vatre polako lizali i grickali. Prvijenac »In The Bush« sigurno je vrhunac kad je riječ o izdanjima albuma na slovenskom tlu ove godine. Bend ga je u cijelosti odsvirao u maratonskom nastupu koji je uključivao dva dijela po petnaest skladbi. Ukupno dakle trideset komada! Ovaj put si od El Kachona doista dobio punu porciju svježeg! Septet je opet pokazao odličnu uigranost i savršenu scensku komunikaciju u vokalnim harmonijama, u podjeli vodećih vokala. Možemo reći profinjeno istančana raspodjela glede vokalnog iskorištenja, jer vodeće vokale mogu voditi čak četiri pojedinca u ekipi.
El Kachon je septet i teško je reći da netko u ekipi odskače. Kao pojedinci iznimno su talentirani i u ekipi svatko zauzima svoju idealnu poziciju, u kojoj se može tako udobno i opušteno, s punim učinkom, i izvedbeno razmahati. To je velik uspjeh za glazbenu ekipu u Sloveniji. Poznato je da mi Slovenci nemamo pravog timskog duha. Želite dokaz kao na dlanu? Osvrneš se na političke »velikane« koji su državu rasprodali strancima, osvrneš se na sportske uspjehe, gdje smo u sportovima s loptom uvijek za dlaku postavljeni »na hladno«. Živimo u olovnim vremenima! A onda su tu El Kachon, koji pobijaju prijašnje mračne misli! Ekipa su koja djeluje jedinstveno i diše jedinstveno! El Kachon djeluju kao obitelj u kojoj sve štima. Uz odličan vokalni suživot, u kojem osobito odskače onaj milozvučni – Tinin dakle, temeljito otežan grubim »macho Rambom« blago »kvrgavih« vokala – Tomijem s jedne strane te Dejanom s druge, El Kachon izdašno grade i na izuzetnoj ritmičkoj kinetici, gdje (uz razigrane bubnjeve i bas gitaru) posebno mjesto preuzimaju udaraljke Primoža Malenška »PimpSa«. Potpuna fantastika koja je El Kachonu uspjela integracijom udarača. Tu je (pretežno) ritam gitarist Andrej Barbič »Krt«, koji je pravi suprotnost Tomiju na pozornici. Krtu se rado otme, osjeti se da je član rockera Stara Šula, a pogled na njega sam po sebi niže paralele njegovih uzora od Lemmyja, Angusa Younga do Phila Lynotta. Nemoguće je zaobići i važan pokrivač topline klavijatura, o kojima umjetnički brine Mladen. Sve klapa!
Uz izuzetnu vokalnu definiranost kako vodećih vokala tako i onih u harmonijama, tu je još jedan važan element koji El Kachonu daje posebnu vrijednost i posebno mjesto ne samo u Sloveniji, nego i u široj regiji. Budući da jezgra rocka proizlazi iz sviranja na električnoj gitari, to je element koji definira glazbeni izraz bilo kojeg rock sastava. Njegov domet. Razdvaja velike od prosječnih! Riječ je o doprinosu Tomija Perinčiča. Taj glazbenik svojim radom zasigurno isporučuje višak kad ga usporedimo s ostalim prosječnim učinkom rock gitarista u Sloveniji. Taj je čovjek definitivno u svoje vrijeme spavao s blues glazbom i svojom gitarom. Izuzetno je superioran u svemu čega se prihvati, a najviše uvjerava njegova samouvjerena vožnja kroz solaže odsvirane pomoću slidea. Osjetiš strast, naboj, žarko fokusiranje. Osjetiš onu pravu ljubav u onome što radi. To možemo odmah poopćiti na sve članove sastava i zato El Kachon tako odlično uvjeravaju.
Stoga ne čudi da se El Kachon posve bezbrižno upuštaju u izvođenje zahtjevnijih R&B standarda kao što je Mustang Sally, ili posebne tvorevine dvaju velikih prijatelja, inače rock titana Erica Claptona i Georgea Harrisona, te skladbe Badge (Cream). Na svoje su došli i ljubitelji vječno vruće Susan Tedeschi (Hurt so Bad, Little By Little), tu se našla The Hunter, koju su nekoć davno rado svirali Free, pa Neil Youngova Cinnamon Girl, itd…
Uz novi album El Kachon su predstavili i šaku novih skladbi! Njih je naime bilo toliko da je jasno kako El Kachon u džepu već imaju drugi studijski album. Treba ga samo snimiti i izdati. Može se čuti. Ipak je sastav tijekom koncerta pristojno uputio nazočne do merchandisea i kolegice Tjaše, gdje su mogli donirati po 10,00€ za novčanu pomoć sastavu – bilo za prelijepu majicu bilo za odličan studijski prvijenac. Za sve to doista ne traže mnogo, a zauzvrat nude ogromno. Nove skladbe zadržavaju vatrenost odličnih aranžerskih rješenja koje predstavlja prvijenac sastava, stoga nema nikakvih briga da bi El Kachon slučajno pali na sljedećem ispitu izdavanja novog albuma.
Noć je bila duga i nije joj se vidio kraj. Ljudi je moglo biti malo više, doduše istina je da se prizorište tek svježe otvorilo i da treba još nešto učiniti na njegovu reklamiranju i promociji. Nosi posebnu atmosferu. Okruženo šumom. Dakle, akustika je prirodna. Stoga odlična. Da ne govorim o idiličnoj prirodi. Jednostavno. Ovamo ćemo se još kako rado vratiti! Odlična večer s odličnim El Kachonom dakle! Kad s užitkom kažeš: »Još!«
Galerija slika











































