Asia i Hayseed Dixie – luda kombinacija servirana na bikerskoj orgiji (2013)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Faak Am See / Harley Davidson Bikers Week / Austrija
Datum koncerta: 06.09.2013
Broj posjetitelja: 1000
Cijena ulaznice: 0,00€ (slobodan ulaz)

Ovogodišnje izdanje bikerskog tjedna uz Faaker See kraj sela Faak Am See blizu Beljaka dovelo nas je na prvi od dva glavna koncertna dana, a na pozornici su bili legendarni AOR prvaci iz Velike Britanije, Asia. Super rock sastav koji je prvijenac »Asia« (1982) do danas prodao u preko deset milijuna primjeraka ne treba posebnu najavu! Postavu danas, uz tri legende »pionirskog formata« u rock glazbi, koje su zapravo nezamjenjive i u sastav unose tako snažan osobni glazbeni karizmu, upotpunjuje mladi Sam Couslon, koji je u »igru« ušao ovog siječnja kako bi obuo golemi broj cipela jedinstvenog Stevea Howea, koji je sastav Asia službeno napustio zbog prezauzetosti poslom u sastavu Yes i samostalnom karijerom. O velikim, malo prije najavljenim mudracima Johnu Wettonu (vokal, bas gitara), Geoffu Downesu (klavijature, prateći vokal) i Carlu Palmeru (bubnjevi) ispisane su cijele biblije u povijesti rock glazbe, pa tako iskustvo gledanja sastava kao što je Asia u 2013. spada među osebujne koncertne atrakcije, ako ne i kar poslastice! Ako ništa drugo, zasigurno spada u obaveznu koncertnu lektiru svakog pravovjernog rockera.

Asia su prošle godine objavili album »XXX«. Znakovito nazvan album predstavlja zaključak treće dekade djelovanja sastava, koji i novim uratkom održava visoku kvalitativnu razinu kakvu su zacementirali studijski izdanci sastava objavljeni osamdesetih godina.

Koncert na ovogodišnjem izdanju bikerskih dana Harleya Davidsona na Faak Am Seeju bio je, naravno, posebne vrste. Nije bio onaj koji sastavi pripreme kad su u poziciji glavnog nosioca koncertne turneje. Asia je na pozornicu stupila s ograničenim vremenom od sat i petnaest minuta. Dakle, o izvedbi punog seta koji bi sadržavao 17 do 20 skladbi nije bilo govora. Svejedno se izletu iz Slovenije nije bilo moguće othrvati. Slobodan ulaz, koncert legendarnog sastava i još više od toga. Nakon njih, naime, veselju nije bio kraj, jer je uslijedio nastup nabrijanih Hill Billy luđaka Hayseed Dixie – sastava koji u maniri parodije izvodi obrade izvođača kao što su AC/DC, Motörhead, Alice Cooper, Queen, Judas Priest. U country izvedbi, u kojoj, naravno, nezaobilazni odjek »visoko civiliziranog društva« sjevernoameričkih rančera diktiraju banjo i mandolina.

Asia je na pozornicu stupila malo prije deset, a s nje sišla malo poslije jedanaest. Dovoljno da osjetimo karizmu i formu biblijskih praotaca AOR glazbe! Zanimljivi su bili pogledi na komunikaciju između mladog »šegrta« Coulsona i trojice gandalfovskih vještaca. Couslon se odlično nosio s kolosalnim brojem Howeove obuće! Zapravo je stvari pojednostavio tek toliko da je sve skladbe odsvirao na jednoj jedinoj gitari (Howe bi ih u takvom setu zasigurno izmijenio 10-15). Dečko je istreniran da bi mogao u snu svirati što mu zapovjede kamerati u Asiji, ali ipak nema tako mekan, gibak i prilagodljiv grip kao Steve Howe. Ta zvučna mana interpretacije osjetila se osobito u mirnijim prijelaznim pasažama koje su zahtijevale »mirnu ruku«, jer su na tim točkama neki Coulsonovi tonovi djelovali malo grčevito. Dečko je pak naoružan spretnom i brzom rukom koja nosi solidnu mjeru kontrole, pa ga teško iznevjeri dok plovi kroz ostavštinu Stevea Howea. Kapa dolje mladom gitaristu koji obećava jako puno! Coulson je, u manje važnoj opasci ovog teksta, nevjerojatno podsjećao na gitarista Paula Bielatowicza, inače člana Carl Palmer Trija. Sigurno su oba prošla kroz školsko tutorstvo učitelja Davea Kilminstera i Guthrieja Govana (potonji je bio član sastava Asia između 2000. i 2005.). Coulson je osvojio osobito u drugoj polovici i na samom izlasku koncerta, tijekom koncerta svoju je igru neprestano stupnjevao.

Vokal Johna Wettona funkcionirao je na zavidnoj razini i starina se drži. Njegova čuvena boja vokalne interpretacije zaživjela je u punom sjaju, a ponajprije je čovjek iscijedio više od pukog osjećaja rutine u skladbi Days Like These (»Now And Then«, 1990), gdje je posebno uživljeno pokušao zapaliti poslovično hladnu austrijsku publiku, koja je tijekom koncerta tek blago migoljila glavama. Wetton je zračio izuzetnom opuštenosti. Asia se dobro osjećala. Malo ležerno? Jep. Wetton je jednostavno previše odigrao da bi ga nešto uopše moglo izbaciti iz tračnica. Svejedno se glupa traparija dogodila upravo pred kraj koncerta, kad je čovjek u najvećem hitu Asie Heat Of The Moment upao u prvu kiticu s gitarom ugođenom gotovo pola tona preniže. Ne. Wetton nije pogađao krive tonove. Jednostavno gitara i bas gitara nisu bile ispravno ugođene. John je to naravno čuo. Zasmetalo mu je. Tako u tim trenucima nije mogao držati vokal sa 100% suverenosti. Pogledao je preko ramena prema backstageu. Tehničara nije bilo. Onda je iskusno okrenuo »vijak« na bas gitari i u refren stigao s ispravnim tonalitetom! Svejedno je na ulasku u treću kiticu, gdje sastav već godinama svaki put »prevuče« osnovni ritam s motivima rock n’ rolla, zaboravio pjevati pa se tako pristojno uključio s vokalom tek u treći stih zadnje kitice.

Zvuk je bio dobar! Ipak su trenuci koncerta, poput skladbe Time Again, koja posebno žudi za živopisno naglašenim kontrastom između čvrste rockerske špure i sofisticiranih prog rock vragolija, pokazali da su neke linije klavijatura manje čujne. Ili premalo čujne. Geoffa Downesa su skladišta klavijatura ograđivala s čak tri strane. Odmah je podsjetio na yesovskog »Cape Crusadera« Ricka Wakemana (izuzev odjeće).Geoff je ovako ili onako opet član progrockerskih titana Yes. Geoffov vokoder radio je odlično u bojanju čuvenih vokalnih karakteristika Johna Wettona i tako jednog od najvažnijih elemenata po kojem je prepoznatljiva cjelokupna glazba sastava Asia. Ipak je Geoff na nekoliko točaka ležerno pratio Wettona svojim prirodnim vokalnim tenorom i tako si priuštio nekoliko nepotrebnih šlamperaja.

Glavni motor koji je te večeri vukao kola naprijed, uz izuzetnu Wettonovu rutinu kojom bi nas veljak gotovo nasamario da se nije dogodila ona zvučna nezgoda u Heat Of The Moment, zasigurno je bio jedinstveni Carl Palmer. Palmer je za svoje godine jednostavno nenadmašan. Izuzetno je brz i eksplozivan. Nosi čvrst fokus, pravu zagriženost. Tu svoju bučnost majstorski dozira čuvenim jazzovski izlomljenim prijelazima, koji vrijede kao svjetski unikat zabavnog parka kakvog poznaje rock ‘n’ roll. Palmer je tako izborio i solo točku u kojoj je predstavio čuvene trikove svoje bubnjarske veličine, kao što je onaj s polaganjem palice na činelu. Palmer je daleki tip škole Billa Brufordа – osobito dok ga promatraš kako »pleše« po prijelaznim tom-tomovima, samo što je za razred krući i bučno invazivniji u svojim djelima. Carl je te večeri, uz mladog Coulsona, zasigurno posjetiteljima koncerta isporučio najviše!

Asia je odsvirala same klasike, uz izuzetak novog singla Face On The Bridge (album »XXX«, 2012). U set listu je uključila i odličnu Go (»Astra«, 1985) i konkretno rokerski zarokala! Uz izuzetak apsolutnog slatkiša i iznenađenja večeri Days Like These, što je zasigurno donijelo flaster na ranu svima onima koji su očekivali zanimljiviji i dulji set, repertoar se više-manje predvidljivo vrtio. Dakle, izbor najboljeg. Ipak su od klasika nedostajale barem još The Heat Goes On, pa Here Comes The Feeling i Voice Of America. Sastav je u set listi posve ignorirao novije stvaralačko razdoblje s albumima »Phoenix« (2008), »Omega« (2010) i »XXX« (2012). Jednostavno, to što smo dobili bilo je najviše što su Asia ovaj put isporučili za novac koliko im je organizator već ponudio.

Asia, međutim, snima novi album. Naravno, s Coulsonom. Zasigurno će to biti puno rockerskije navijen album od prethodna četiri s Howeom u postavi. Točno takav album Asia u 2013. snažno treba kako bi malo poživila predvidljivu formu skladanja, a time razvila i više scenske dinamike. Dosta filozofije! Asia se predstavila kao bend kakvog poznajemo sa studijskih snimki i bend koji je u protekle godine dugovječnog postojanja stekao visoku reputaciju i poštovanje. Majstori ostaju majstori. Nadajmo se da će se uskoro pojaviti na novoj europskoj turneji. »Thank You Faak!« podrugljivo je zavikao u pozdrav publici na kraju John Wetton, jer kao Englez riječ Faak tumači posve drukčije.

Večeri pak nije bilo ni približno kraj. Čistokrvnih bikera u publici gotovo da nije bilo. Samo Asia fanovi, koji su nakon koncerta sastava Asia posve konkretno ispraznili predprostor pozornice. Samo mudri su ostali čekati Hayseed Dixie. Pravovjerne Hill Billy šaljivdžije, koje su sljedeći sat i petnaest minuta zabavljale prisutne iskrivo pronicljivim obradama klasika nekih od najvećih imena rocka i metala, od Motörhead do Judas Priest, pa AC/DC, Queen, Green Day, Alice Cooper. U uvodu u Hell’s Bells poslužili su se kar kucanjem praznih boca, pri čemu su šaljivo prethodno upitali publiku zna li koji je najstrašniji zvuk na ovom planetu? Odgovor je bio vrlo jednostavan. Zvuk prazne boce!

Teško bi našao bolje rješenje za odklop misli koji ti treba u petak navečer! Kad ti se Hayseed Dixie nacrtaju pred očima, sve su dileme riješene. Ti su momci pakleno uigrani i u pauzama ogovaraju s takvim iskonskim »red neck« karakterom da ti jednostavno ne preostaje drugo nego da ti prirastu k srcu. Ponajprije pak računa njihov genijalni osjećaj za parodiju i satiru kojom kompenziraju karakter autorske disfunkcionalnosti. Njime osvajaju i uvjeravaju.

Možemo reći da je ovogodišnji tradicionalni izlet u »vječni grad« bikerskih hodočasnika Faak Am See donio poprilično više vruće krvi i »salto mortale preokreta« na pozornici, nego prošle godine kombinacija nastupajućih s 10CC i Snakecharmer. Osobito su se potonji morali zadovoljiti time da su morali svirati za svega 50 ljudi. Nije dakle sve u štednji novca. Asia nije jeftin sastav, ali je prepoznatljivo i veliko ime na rock karti. Zato je koncert tijekom razvoja događaja cijelo vrijeme zadržavao solidan broj posjetitelja. Znate već. Bikerima se računaju samo vrući ples striptizeta ili nagradno izvlačenje u kojem možeš dobiti novi motor marke Harley Davidson.

Iako Asia više ne kuje hitove koji bi tresli vrhove svjetskih glazbenih ljestvica, ostaju prvorazredna koncertna atrakcija koja za svoje godine održava zavidnu kondiciju i odličnu formu scenske interpretacije svojih čuvenih klasika glazbene jedinstvenosti i autorske besprijekornosti. Pa makar su svoje glazbene misli Asia u autorskom smislu više-manje izrekli već davno, rock gurui i šamani pomlađeni Coulsonom time si ne razbijaju pretjerano glavu. Uhvatili su naime svjež vjetar u jedra i zato je jasno da priča o zajedničkoj Asiji još nikako nije zaključena!