Izvođač: Elevators
Izdavač: Celinka
Izdanje: year
Trajanje: 55:21
Ocjena: 4.5/5
Slovenski jazz rock fusion oduvijek je bio snažan i uvjerljiv. Od pamtivijeka. Slovenski sastav koji crpi iz rocka odavno nije zvučao tako šegavo, optimistično, pozitivno, da ne kažem kar ludo, kao što je to slučaj s Elevators. Istina, njihov drugi album izišao je 2008. godine i primjerak »Elevators« nije recenzentski aktualan – ali bolje sad, kad smo se u redakciji RockLinea napokon dokopali primjerka, nego nikad. Eto, ove, 2012. godine, izašao je i koncertni »Izštekani«. Vjerojatno ćemo do njega doći opet za kojih četiri godine.
Elevators su, može se reći, za slovenske prilike neka vrsta supergrupe koju čine četiri vrhunska glazbenika. Klavijaturist Davor Klarič, kojeg mnogi znate iz sastava Šank Rock, prvi basist sastava Siddharta Jani Hace, Sergej Ranđelovič (previše suradnji da bih ih nabrajao) na bubnjevima i njegov kolega iz Jararaje te novi član sastava, gitarist Robi Pikl (na pozornicama Manouche, Magnifico, Neisha, Jadranka Juras, Drago Ivanuša, Janez Dovč, a u studiju Jan Plestenjak, Andrej Šifrer, Nina Badrič,..). Album »Elevators« predstavlja nove Elevators u još višoj izvedbi opće multifacetnosti glazbenog intelekta i genija koje neprestano izazivaju. Dinamita ne nedostaje, a ideja se u sedam godina nakon izlaska prvijenca »Elevator Music« nakupilo na pretek.
Unatoč desetogodišnjem postojanju, albumi Elevatorsima idu polako od ruke. Na početku je doduše izgledalo drugačije, kad je odmah 2001. izišao prvijenac »Elevator Music«, a onda smo čekali cijelih (pre)dugih sedam godina na njegova nasljednika. Sastav je na prvijencu pokazao da njegova glazba nosi velike razvojne potencijale. Napokon – gostovanja Primoža Grašiča i Roka Goloba nisu nešto što bi samo tako doplivalo uz juhu.
»Elevators« je za nekoliko stepenica nadograđeni prvijenac i u tom je smislu dobro da smo na njega čekali sedam godina. Već sam dolazak Robija Pikla na mjesto gitarista daje sastavu odskočnu dasku da se vine prema novoj glazbenoj transformaciji sebi svojstvenog artizma. U zdravom razvoju art rock sastava na gitaristima obično sve raste ili pada. Pikl je tipična priča o izražajnom prijelazu Elevators na neku novu kvalitativnu razinu, gotovo jednako važna kao ona za Yes, kad im se 1970. pridružio Steve Howe. Kad je sastav zajedno zato da uživa i slobodno nizati ideje koje mu se rađaju, i to bez opterećivanja oponašanjem trendova ili žudnjom za komercijalnim uspjehom, zdrav razvoj sastava dolaskom tako pronicljivog, svestranog i genijalnog talenta kao što je Robi Pikl posve je logična i prirodno pokrenuta reakcija.
Glazbena srž instrumentalne improvizacije i vođenja osnovnih fraza – motiva, zadržava apsolutnu prednost pred povremenom integracijom vokala. Prva skladba »Bob Miller« prava je jazz rock fusion poslastica s progresivnom notom, a kad prvi solo započne Klarič, postaje jasno da bi se takvog glazbenog okruženja, kakvo razvija skladba, razveselio i neki Derek Sherinian kad bi tražio ideje za svoj samostalni studijski album. Višeslojnu sliku ovog sastava dalje otkriva »funky retro seventies disko jazz prepognjenka« Prva Pomoč, gdje sastav odlično vokalno rješava situaciju i nudi albumskog kandidata za hit singl. Pikl se predstavlja vokalno, a ostali ga majstorski harmoniziraju u pratećim vokalima. U takvim melodijama nije teško zamisliti karakterističan vokal Janeza Bončine Benča iz zlatnih vremena slovenskog »mainstreama« (sedamdesete, osamdesete). Štoviše. Kad poslušate »Prva Pomoč«, odmah ćete prerasti duo Da Phenomena, a počet ćete posezati za davnim stvaralaštvom funka i fusiona od Stevie Wondera do Herbie Hancocka itd… »Orao javi se« (naslov za sve ljubitelje Jugoslavenske eskadrile) učvršćuje zacrtanu jazz rock fusion platformu otvaranja albuma. »Hišni ljubimec« simpatično se druži s latino melosima i ritmovima, a da je u nastavku albuma Harry Belafonte Ajdovec, skladao bi u maniri skladbe »Skuoči, skuoči« – to je genijalna burleska koju kar razdire lucidnost. Začin u ovaj krajnje simpatični Elevators štrudl daje i Janez Dovč na harmonici. Tu je izniman jazz rock fusion briljant tipa »Mladi metri« u nastavku albuma, koji bi se s lakoćom mogao uvrstiti na mjesto otvaranja albuma, a sastav na njemu, kao i pred kraj s »White Apple Jam« i »A Freaky«, samo produbljuje notu nepredvidljivog, do mjere čak i spontanog nizanja događaja na ovom visoko dinamičnom albumu. Završna skladba »Čedo ljubavi« dovodi na vokal Tomislava Jovanoviča – Tokca iz Dan D, koji svojim zasanjano osjećajnim vokalom u funkoidnu gravuru okruženja glazbene pratnje dodaje osjećaj šansone koja smiruje album pri kraju. Sretna kombinacija! Tokčev se vokal u takvom okruženju ponaša dosta drugačije nego što smo navikli u glazbi Dan D. Tu je još cijeli niz sitnica koje draže i bude slinu tijekom slušanja, a ovaj album vam neće dati disati ni djelić sekunde. »UFO Race« posebnim efektom simulira robotski govor! Zvuk koji je za to upotrijebljen možda čak dolazi iz basovskog wah-waha, što će možda jednom potvrditi ili opovrgnuti Jani Hace, kad dâ neki intervju za RockLine.
I još nešto je istina! Elevators su pojam kvalitete koja je izražajnu letvicu postavila vrlo visoko. Pitanje je koji će je sastav dosegnuti ili nadmašiti. Riječ je o sastavu koji ima sve. Izgrađenu art karizmu, izvanrednu srž interpretacije, izazovnu neobičnost. Sve čega se dotakne, isijava osjećaj savršenstva i strogo zacrtanog perfekcionizma. Jednostavno. Tu je toliko kilometraže i iskustva, uz besramno isijavanje glazbenih talenata kvarteta, da Elevators očito ne mogu promašiti. Ujedno je ispunjen osnovni preduvjet. Radna kemija među dečkima je izvanredna, što znači da su u ekipi pravi ljudi na pravim mjestima.
Elevators su u veljači 2012. objavili novi singl »V aorto«. Na svoju prisutnost učinkovito su upozorili na posebnom koncertu – kao predgrupa Keane, kad se u sklopu njihova nastupa na pozornici zavrtjelo društvo estradnjaka slovenskog mainstreama (krajem ovogodišnjeg listopada u Hali Tivoli). Nadajmo se da će što prije izbaciti novi studijski album. Prema onome što pokazuje »Elevators«, možemo očekivati još više genijalne dražljivosti kojom ćete se dugo hraniti svi glazbeni zaljubljenici posebno pedantno razmaženih ušiju koje za sebe traže samo najbolje. Elevators su za slovenske prilike definitivni vrhunac glazbenog artizma, a Glenn Hughes bi ih najradije povео na svjetsku turneju kao prateći sastav. Samo mora čuti za njih.
Postava
Davor Klarič – klavijature, glas
Sergej Ranđelović – RunJoe – bubnjevi, glas
Robi Pikl – gitara, glas
Jani Hace – bas, glas
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Tomislav Jovanović – Tokac (Dan D) – vokal na skladbi br. 12
Blaž Celarec (Brina, Fake orchestra, Caminoigra,…) – udaraljke na skladbama 2, 4, 6, 7, 8
Janez Dovč (Jararaja) – harmonika na skladbi br. 5
Produkcija
Elevators
Popis skladbi
1. Bob Miller
2. Prva pomoč
3. Orao javi se (Oj, sokole)
4. Hišni ljubimec
5. Skuoči, skuoči
6. I.E.
7. Smiles
8. Mladi metri
9. UFO Race
10. White Apple Jam
11. A Freaky
12. Čedo ljubavi
