Elixir: Voyage Of The Eagle

0 164

Izdavač: Dissonance Productions
Datum izlaska: 06.03.2020
Produkcija: Elixir
Trajanje albuma: 45.17 min
Žanr: Heavy Metal (N.W.O.B.H.M.)
Ocjena: 9.0 / 10


Elixir su se vratili. Kultni britanski sastav, nastao 1983. godine, koji je oduvijek njegovao pravi N.W.O.B.H.M. purizam, imao je malo smola, jer su 1986., kad je izašao njihov prvijenac »The Son Of Odin« – usput rečeno, doista kultna i super stvar koju je britanski metal tog vremena dao – već otišli baš svi vlakovi koji bi bendu zajamčili proboj na sceni. Presušio je naime baš sav interes za takav glazbeni pristup u metalu. Jasno. Po planetu su tada već veselo divljali thrash metalci, koji su predvođeni Metallicom i ostatkom družine (Slayer, Exodus, Anthrax,….) već iz korijena mijenjali tadašnje trendove u metalu.

Kako god, čvrsti Britanci se u svim godinama prkošenja nisu odrekli svog stila, koji je definiran prvijencem. U karijeri su nanizali još četiri albuma, uz desetljetnu stanku između, pri čemu je peti, »All Hallows Eve«, izašao tek 2010., bend je 2012. ponovno prestao s radom, da bi se kasnije reaktivirao i ovog ožujka izdao još šesti. To je album »Voyage of the Eagle«. Nad svime fascinira činjenica da je bend u postavi kvinteta zadržao čak četiri originalna člana i za novi album. Za njega je mjesto basista preuzeo Luke Fabian, koji je u ekipi zamijenio originalnog basista Kevina Dobbsa. Ostala četiri muškarca su iz postave »The Son Of Odin«. Dakle. »Voyage of the Eagle« je ravno rečeno pravovjeran, staromodan, pa i nostalgičan, u prošlost zagledan metalski album, onakav kakvog diktira britanska receptura N.W.O.B.H.M. pionirstva, u rukama generacije koja je metal zapravo stavila na svjetsku kartu. Dublje od toga ne ide. Pritom je vrlo ohrabrujuće da je vokalist Paul Taylor još uvijek zadržao dovoljno vokalne probojnosti i dominacije, a njegov vokal istodobno čuva teatralni dašak mračnjaštva, tmurnosti, pa i poguban zlikovski štih, ako želite.

Produkcija je živa, organska, s malo ili nimalo poliranja. Rifovi elementarni, iskonski i zgrabe odmah! Album nudi jurišnice, srednje brze atmosferične koračnice (Mutiny), a ima mjesta i za izrazito mračne i sporije lomatajuće suite, što isporučuje Siren’s Song.

Naslov albuma nekako asocira na naslovnicu prvijenca, na kojoj je naslikan orao u letu. Novi album zapravo nosi koncept i tako se nadovezuje izravno na prvijenac. U tom je smislu gitarist Phil Denton razmišljao da bi prvo napisao samo EP sa skladbama koje crpe inspiraciju iz »Dead Man’s Gold« i tako proširio priču prvijenca »Sons Of Odin«, no Paul Taylor mu je natuknuo da ako već ima napisane Drink To The Devil (The Tavern Song), Press Ganged, The Siren’s Song i Sail On, vrijedi snimiti cijeli album koji će nositi koncept. Vjerojatno ste usput već i sami pogodili da je The Eagle naziv broda iz šesnaestog stoljeća, koji je namjerno uvučen zbog asocijacija na orla koji je naslikan na prvijencu.

Album »poleti« s hvatljivom Drink to the Devil (super razvratan naslov), koja otvara album. Odmah tercetne harmonije (»distorzirani keltizam«), da nitko ne bi pomislio da slučajno sluša Sepulturu, pa onda vrlo brzo promjena fraze u našobljeno grabežljiv rif, u koji se zagrize Taylor sa žigosanim i karizmatičnim vokalom, koji upravo tom karizmatičnošću pobjeđuje manjak tehničke potkovanosti. No u Paulovoj generaciji nije bilo mnogo tehnički potkovanih metal pjevača, samo talenti poput Paula, koji su se nadahnjivali na Diu, što je također posve bilo dovoljno. Phil Denton i dalje zna donijeti otrovan rif u komad, o tome nema dvojbe. Press Ganged potvrđuje da je “metal danas vrlo star” i dalje fascinira svojom klasičnošću. Horizons je preludij epskoj suiti dugoj sedam minuta, koja većim dijelom jaše na sabbathovski zlokobno zahvaćenom rifu tajanstvene skladbe Siren’s Song, u koju je savršeno uklopljen ženski vokal pjevačice Katie Alys Barton. Onward Through the Storm je još jedan jedak i hvatljiv staromodni rifovski kroše, koji u furiji zahvalno dolijeva ulje na vatru u drugom dijelu albuma. Almost There je općenito klasično urezan komad, osobito s uhvaćenim klasičnim beatom, gdje si ruku daju Thin Lizzy, AC/DC i Saxon. Whisper on the Breeze, mistična (u prvom dijelu akustična) skladba, zavija album u melankoliju, onako kako melankoliju znaju dočarati Britanci. Bez patetike. Epski trenutak rasplamsa se u finalu s izvrsnom Evermore, koja je jedna od najboljih skladbi albuma, čime se “Voyage of the Eagle” zaključuje u vrhunskom dramskom teatru.

Elixir su dakle ponovno ustali i još jednom opstali. Zadržali su sve svoje zaštitne znakove i prenijeli ih na šesti studijski album, koji odzvanja baš onako kako bi se i očekivalo, kao da je izgubljen u vremenu i prostoru. Vrijeme su promašili za pravovjernih 35 godina i više. Zato tim posebnije nagovara. Bolje rečeno, u 2020. neizmjerno posebno. Oponašanja i nadahnuća stilom kakvog njeguju Elixir danas je naime hrpa. Osobito u Skandinaviji i Njemačkoj, a »mularija« svakako odlično svira. No kad “stari prdci” prihvate svoju alatnicu, samo oni stvore točno ono ozračje koje su znali stvoriti u osamdesetima. I danas. A »Voyage Of the Eagle« to ima. Točno to. A to je naravno bit! Odličan album.

autor: Aleš Podbrežnik


Popis skladbi:
01. Drink To The Devil (The Tavern Song)
02. Press Ganged
03. Horizons
04. The Siren’s Song
05. Sail On
06. Onward Through The Storm
07. Mutiny
08. Almost There
09. Whisper On The Breeze
10. Evermore

Postava:
Paul Taylor – vokal
Phil Denton – gitara
Norman Gordon – gitara
Luke Fabian – bas gitara
Nigel Dobbs – bubnjevi

GOSTUJUĆA PJEVAČICA:
Katie Alys Barton – vokal na skladbi br. 5

Elixir – Whisper On The Breeze (službeni lirski video)
Elixir – Evermore (audio zapis)
Elixir – Voyage of the Eagle (naslovnica)
Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići