Danas, 28.03.2020., navršava se točno 40 godina od izlaska Genesisova albuma »Duke«. Riječ je o albumu koji je jasno najavio da su i Genesis zakoračili u osamdesete kroz postupnu oluju stilskih promjena, baš kao i mnogi njihovi generacijski vršnjaci iz žanra progresivni rock. Počeli su posezati za radikalnim glazbenim promjenama koje su ih polako preoblikovale u ikonički i komercijalno izuzetno uspješan art pop rock sastav osamdesetih. Mnogim vršnjacima koji su, slično kao Genesis, preživjeli sedamdesete kao progresivnorockovski sastavi, ta tranzicija nije najbolje uspjela, no Genesis su u osamdesetima postali jedan od komercijalno najuspješnijih sastava na planetu. Ali polako. Najprije je došao album »Duke«, koji je, kao što rekosmo, izašao 28.03.1980. za izdavačku kuću Charisma Records!
RockLine recenziju albuma “Duke”, koju je napisao Peter Podbrežnik, možeš pročitati OVDJE!
Godine 1978. Genesis su prešli u format trija. Preživjeli su odlazak dvojice teško zamjenjivih glazbenika. Najprije Petera Gabriela, a zatim i Stevea Hacketta. Album »…And Then There Were Three…« u mnogočemu je nagovještavao da su Genesis na pragu stilskih i zvučnih promjena, iako ga se i dalje smatra albumom koji nekako zatvara eru klasičnog razdoblja Genesisa kao (čistokrvnog) progresivnorockovskog sastava. Prije albuma »Duke« bend je uzeo nešto dulju stanku prije nego što se bacio na stvaranje novog materijala. Za album »Duke« Rutherford, Collins i Banks prethodno nisu imali baš mnogo ideja ni skica, ali su ga, za razliku od prethodnog albuma, većim dijelom napisali zajedno. Sva trojica.
U to je vrijeme Collinsa pritisnula uza zid supruga Andrea, rekavši mu da, ako namjerava i dalje tako intenzivno koncertirati po svijetu, više je neće zateći na kućnoj adresi kad se vrati u Englesku. Collins, koji je za razliku od Ozzyja očito već čuo za roditeljsku odgovornost, hitno je sazvao sastanak na kojem su se uz njega okupili Rutherford, Banks i menadžer grupe Tony Smith, te izborio dvomjesečnu odgodu svih aktivnosti vezanih uz Genesis. Bilo je to nakon završetka turneje »….And Then There Were Three…«. Collins je, koji je u to vrijeme osjećao da su Genesis na prekretnici, to jest na pragu velikog komercijalnog uspjeha, zapravo morao poći za svojom Andreom i dvoje djece, umjesto u Englesku, pravo u kanadski Vancouver, no sav uloženi trud da zadrži obitelj nažalost mu nije uspio. Stanka je bila malo dulja, a u vrijeme dok su se Banks i Rutherford nadali da će Collins uspjeti spasiti svoju obitelj, obojica su snimila svoj studijski prvijenac u stockholmskom studiju Polar u Švedskoj. Rutherford »Smallcreep’s Day«, a Banks »A Curious Feeling«. U travnju 1979. Collins se vratio u Englesku i počeo nastupati po lokalnim klubovima s jazzrock fusion sastavom Brand X, a u njegovu domu u Shalfordu (Surrey) nastali su i prvi demosnimci za njegov studijski prvijenac »Face Value«. Collins se u to vrijeme oduševljavao ne samo sviranjem klavira i sintesajzera, nego su ga posebno zaokupile prve ritam mašine, ponajprije marke Roland, pa je počeo razmišljati kako bi sve te nove zvučne trendove integrirao u svoju glazbu.
U jesen iste godine Banks i Rutherford otišli su Collinsu doma, a grupa je, slično kao u vrijeme snimanja albuma »…And there Were Three…«, počela isprobavati sviranje novog materijala. Collins je do tada već napisao lijepu hrpu novih skladbi, ali smatrao je da nisu prikladne za stil Genesisa, dok su Rutherford i Banks u Shelford stigli s vrlo malo novih ideja, jer su prije toga sve potrošili na svoje studijske prvijence. Dečki su se dogovorili da svatko od njih doprinese s po dvije autorske skladbe za novi album Genesisa. Banks je tako donio komade Heathaze i Cul-de-Sac, a Rutherford Man of Our Times i Alone Tonight. Collins je u rukavu imao skladbe Misunderstanding (koja je kasnije postala hit) i Please Don’t Ask. Ostatak skladbi koje nalazimo na »Duke« grupa je stvorila zajedno tijekom sviranja u Collinsovu studiju. Dogodilo se tako da je Banks kasnije požalio zbog odluke da odbije uključiti skladbu In The Air Tonight, koja je bila Collinsova i koju je on kasnije objavio na svom prvijencu (postala je naime Collinsov veliki hit), dok je Cul-de-Sac (Banksov komad) za Collinsa bio problem, jer ga takav način skladanja glazbe, pa i u lirskom smislu, više nije zanimao, nakon čega je Banks shvatio da bi bilo bolje da ju je objavio na svom samostalnom studijskom prvijencu.
Proces pisanja i skladanja bio je znatno opušteniji i bend je u njemu znatno više uživao nego u fazi pisanja materijala za prethodni album, na kojem su doprinosi bili strogo individualni. Rutherford se prisjeća da je u vrijeme nastajanja albuma »Duke« grupa ponovno pronašla onu formulu iz vremena kad je materijal pisala zajedno, dok je Banks novopronađenu svježinu popratio time da su Genesis napravili veću stanku, a u to su vrijeme nastale neke doista dobre ideje. Collins je bio oduševljen time što se grupa u odnosu na prethodni album povezala ne samo skladateljski, nego ponajviše izvedbeno. Za razliku od materijala na prethodnim albumima Genesisa, »Duke« je sadržavao više kraćih skladbi, uz iznimku završne, desetominutne suite Duke’s Travels / Duke’s End.
Prva je završni aranžman za album »Duke« dobila skladba Behind the Lines, a za njom Duchess, koja se temelji na Collinsovu ritmu odsviranom preko električnih bubnjeva. Skladbe Behind the Lines, Duchess, Guide Vocal, Turn It On Again, Duke’s Travels i Duke’s End u početku su bile spojene u tridesetminutnu kompoziciju, jer ih povezuje koncept, odnosno priča o fiktivnom liku Albertu. Radni naslov skladbe Behind the Lines bio je Duke. Grupa se za to odlučila zbog zvuka fanfara uključenih u Behind the Lines i Duke’s End, što se nadovezuje na simbol »kraljevskog«. Grupa je kasnije odlučila kompoziciju razrezati na nekoliko kraćih komada, djelomice i zato da ne bi podsjećala na klasik s »Foxtrota«, Supper’s Ready, koji traje više od 23 minute. Takva je odluka bila korisna i zato što je grupi bilo lakše birati i izdavati singlove, kao što su na albumu npr. “Duchess” i “Turn It On Again”. Šest skladbi vezanih uz taj koncept grupa je izvodila i uživo na koncertnim pozornicama, a Collins ih je publici predstavljao kao »priču o Albertu«. Skladba Turn It On Again izvorno je bila kratka, smještena u sredinu tog medleya, ali ju je grupa toliko voljela svirati da je odlučila udvostručiti njezino trajanje i tako je dodatno istaknuti. Turn it On Again izvorno potječe iz dviju nedovršenih glazbenih ideja koje Banks i Rutherford nisu uključili na samostalne studijske prvijence, a onda su ih spojili u jedan komad. Genesis su odlučili sve komade koje su za »Duke« napisali zajedno staviti na stranu A, a na B preostale individualne autorske skladbe.
Grupa je otputovala u Švedsku, gdje je u Stockholmu (studio Polar) 12.11.1979. počela snimati novi album, a snimanje je trajalo do kraja godine. Kao i na prethodnim albumima, u produkciji su Genesis surađivali s koproducentom Davidom Hentschlom. »Duke« je bio posljednji album Genesisa na kojem su surađivali s Hentschlom. Bilo je to i prvi put da su Genesis na nekoj od svojih skladbi upotrijebili ritam mašinu. Marke Roland CR-78. Za skladbu Duchess (radni naslov te skladbe bio je “drum machine”).
Naslovnicu albuma izradio je francuski umjetnik Lionel Koechlin, a preuzeta je iz knjige »L’Alphabet d’Albert«, objavljene 1979., pri čemu je Collins inzistirao da odabrani lik s naslovnice nije naslovni lik albuma niti je povezan s ijednom skladbom s albuma, premda, kad pratiš priču o Albertu na ovom albumu, smislene asocijacije s obzirom na odabrani motiv naslovnice doslovno pljušte.
»Duke« je u SAD-u izašao 24.03.1980., a u Europi i Velikoj Britaniji 28.03.1980. Album je za grupu do tog dana predstavljao najveći komercijalni uspjeh, jer je po izlasku dva tjedna proveo na prvom mjestu najbolje prodavanih ploča Velike Britanije, a u SAD-u se popeo na 11. mjesto Billboardove ljestvice 200 najprodavanijih ploča. Grupa je s albuma »Duke« izdala tri singla, i to: Turn it on Again, koji se na britanskoj ljestvici plasirao na 8. mjesto, a na američkoj na 58., zatim Duchess, koji se plasirao na 46. mjesto britanske ljestvice (u SAD-u nije ušao na ljestvice) te Misunderstanding, koji se na britanskoj ljestvici plasirao na 42. mjesto, a na američkoj na 14. »Duke« je postigao platinastu certifikaciju u Velikoj Britaniji 03.07.1980., a u SAD-u 11.03.1988.
Grupa je u potporu albumu krenula na turneju koja je obuhvatila 103 nastupa na različitim koncertnim prostorima i protezala se od Europe do Sjeverne Amerike, s početkom u britanskom mjestu Paignton 17.03.1980., a posljednji koncert odsviran je 30.06.1980. u Saratogi (SAD). Snimka londonskog nastupa kasnije je izašla, uz 30. obljetnicu albuma, pod nazivom “Genesis – Live in London: The Lyceum Tapes”.
autor: Aleš Podbrežnik
