Izvođač: Stratovarius
Izdavač: Edel Records
Izlazak: 2011
Trajanje: 56:26
Ocjena: 3/5
Kažu da je “13” nesretan broj. Za skupinu Stratovarius to ipak neće vrijediti, iako je njihov novi uradak “Elysium” ukupno baš 13. studijski album.
Da. Finski progresivni/power metalci bend su pokrenuli još davne 1984., no do (barem osjećaja) slave i prepoznatljivosti nisu došli sve do trenutka kad je majstor Timo Kotipelto doskakutao među njih, prihvatio se mikrofona i pokazao što se s pravom može nazvati odličnim pjevanjem (među ostalim, taj smo vokal i sami mogli uživo čuti u Ljubljani, kad su krajem studenog 2005. Stratovarius zagrijali publiku pred zvijezde te večeri, HammerFall).
Da se vratim na novo izdanje koje nosi naziv “Elysium”. Svjetlo dana ugledalo je prije nešto više od tjedan dana, točnije 12. siječnja 2011., i nudi nam devet svježih, autorskih komada.
Prvi hit Darkest Hours već je prije izlaska samog albuma postao prvi singl i tako unaprijed najavio što nas čeka na novom albumu, a bend u njemu opjevava negativnosti svijeta, odnosno mračne strane života, i uz njih, s pozitivno zvučnim refrenom, dodaje pozitivne poruke koje govore da se uvijek i svugdje nađu povoljna rješenja, bez obzira na situaciju.
Ono što je za skupinu kalibra Stratovarius previše poznato jest da se bez balada album jednostavno ne može snimiti. Tako ih, s početnim smirenim ritmovima, i na ovoj ploči nalazimo prilično mnogo, na trenutke već i pretjerano, no samo kod nekih dođe do stupnjevanja atmosfere koja s vokalom kasnije opada i tako ponovno mijenja svoj temperament. Takav je tipičan primjer skladba Lifetime in a Moment, dok pjesma Under Flaming Skies bez problema ostaje u ušima! S duljinom od tri minute i 51 sekunde ujedno je i najkraća skladba na cijelom albumu. Treća i četvrta pjesma na ploči (Infernal Maze i Fairness Justified) podsjećaju na njihova starija izdanja, osobito na album “Elements pt.1”, dok The Game Never Ends na trenutke zvuči kao prava kopija hita Hunting High and Low (album “Infinite”). Pravi progresivni power ponovno se vraća pri kraju albuma, kad Stratovarius udare s Event Horizon, koja se završava tihim odbrojavanjem prema nuli. Kad već pomisliš da je album time završio, počinje naslovna pjesma Elysium, prava mješavina svega što bend zna – od promjena atmosfere kroz brojne uspone i padove, od sporih melodija do izmjena s bržim ritmovima, od solaža i gitarsko-klavijaturnih solo dvoboja u relaciji Kupiainen/Johansson na klavijaturama! Sve lijepo i krasno što se dečki trude, ali duljina od 18 minuta za jednu pjesmu hoćeš-nećeš je previše, pogotovo za izražajni domet kalibra glazbene prijemčivosti Stratovarius družine, koja je preveč trivijalna, šablonska i predvidljiva da bi mogla uz epski dodatak razvlačiti pjesme na više od cca 7.00-8.00 minuta duljine.
Trajanje cijelog albuma je skoro 57 minuta! U cjelini nije loš album, samo je osjećaj takav kao da smo sve to već negdje čuli! Dakle, bez iznenađenja, kao što je vrijedilo i za prethodni album “Polaris”. Uostalom, to je teško očekivati i/ili čak zahtijevati danas od Stratovarius, nakon tolike hrpe izdanih albuma.
Svakako je riječ o slušljivoj cjelini, no više od toga nas vjerojatno zanima kako će bend zvučati na turneji, koja će za nekoliko dana posjetiti i našu prijestolnicu i na kojoj će Stratovarius dijeliti pozornicu s njemačkim legendama Helloween.
Postava
Timo Kotipelto – vokal
Matias Kupiainen – gitara
Jens Johansson – klavijature
Lauri Porra – bas-gitara
Jörg Michael – bubnjevi
Produkcija
Matias Kupiainen
Popis skladbi
1. Darkest Hours
2. Under Flaming Skies
3. Infernal Maze
4. Fairness Justified
5. The Game Never Ends
6. Lifetime in a Moment
7. Move the Mountain
8. Event Horizon
9. Elysium
