Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Emerson, Lake & Powell
Izdavač: Polydor Records
Izdanje: year
Trajanje: 42:50
Ocjena: 3.5/5
Emerson, Lake & Powell, kratkotrajni ‘derivat’ legendarnog supergrupe Emerson, Lake & Palmer, bio je jedan od najneobičnijih i najneočekivanijih projekata u povijesti progresivnog rocka, o kojem se i danas među ljubiteljima eksperimentalne glazbe vode prilično žive rasprave. Brojni glazbeni obožavatelji s mješavinom nevjerice i znatiželje prihvatili su činjenicu da su se klavijaturistički velemajstor Keith Emerson i pjevač/gitarist/basist Greg Lake 1985. odlučili obnoviti veličanstvenu ELP priču iz sedamdesetih bez bubnjara Carla Palmera, koji je tada, službeno zbog ugovornih obveza, radije ostao član u to doba komercijalno još uvijek uspješnih AOR/art rock prvaka Asia.
Keith i Greg su doduše željeli vidjeti za bubnjevima Billa Brufforda (ex-Yes, King Crimson, UK), no on se nije htio odreći svoje jazzovske grupe Earthworks, pa su nakon neuspješnih bubnjarskih audicija za suradnju (i uspješno, posve slučajno, zaokruživanje kratice ‘ELP’) pridobili Emersonova starog prijatelja Cozyja Powella, još jednog bubnjarskog velikana, koji je uspješnu karijeru izgradio kao član The Jeff Beck Group, znamenitih hard rock sastava Rainbow, MSG i Whitesnake te kao dio projekta Phenomena, a kasnije, nakon završetka njegove kratke ELP priče, bio je i član Forcefield i Black Sabbath te suradnik gitarista Queena Briana Maya.
Iako je Powell većinu svoje dotadašnje karijere proveo surađujući s blues i hard rock glazbenicima, nije mu bio stran ni jazz fusion ni instrumentalna glazba, što je više puta dokazao i unutar svoje solo karijere. Zato nije imao nikakvih problema pri uklapanju u Emersonovu i Lakeovu simfoprog zvučnu viziju, koja je pri stvaranju novog studijskog projekta, jednostavno nazvanog »Emerson, Lake & Powell«, htjela nastaviti ondje gdje su klasični ELP stali, prije nego što su se stvari krajem sedamdesetih, recimo to tako, pomalo izrodile pa su se 1979. na prilično gorak način (privremeno) oprostili.
Naravno, Emerson i Lake, kojima je suradnja s Powellom udahnula novi zamah, znali su da se u osamdesetima neće moći stvoriti nova remek-djela na razini »Tarkus« (1971) ili »Brain Salad Surgery« (1973), pa ipak je slavni trio na kraju zajedno stvorio iznimno solidan uradak, koji je u brojnim trenucima podsjećao na njihove najbolje dane, iako je bio spojen s tipičnom produkcijom osamdesetih za koju su se pobrinuli Lake i Tony Taverner. Bez problema pri stvaranju novog materijala ipak nije prošlo, jer je Emersonov studio, smješten u nekadašnjoj staji, uništio neki ludi traktorist, pa su morali neke dijelove albuma snimiti ispočetka.
Isto su se tako stvari zakomplicirale kad je netko iz izdavačke kuće Emersonu predložio da bi novi ELP snimio adaptaciju Holstove klasike »Mars, the Bringer of War«, koju je Lake dobro poznavao jer ju je nekoć izvodio kao član originalnih King Crimson. Emerson nije bio uvjeren da je to dobra ideja, pogotovo s obzirom na to da se mračno obojeni »Mars« stilski i ambijentalno prilično razlikuje od ostatka materijala na albumu, ali ga je Powell uspio uvjeriti u suprotno. Unatoč tome što »Mars« u izvedbi ELP-a ni slučajno ne dosegne jezovito-klaustrofobični intenzitet King Crimson verzije Holstove klasike, iznenađujuće se dobro i uvjerljivo drži u usporedbi sa stilski i ambijentalno prilično drukčijim skladbama na albumu.
»The Score« bila je tipičan i što pompozniji uvod u album, izgrađen oko Emersonova moog modular carstva te pomalo šaljivo obojenog motiva koji su se nekoć koristili za najavnu špicu pri TV prijenosima japanskog hrvanja. Lake nije zaboravio ni to da u tekst usput ‘utka’ znameniti stih »Welcome Back My Friends to the Show that Never Ends« iz »Karn Evil 9: First Impression«. S »Learning to Fly« ELP-u je uspjelo stvoriti kratku, ali zanimljivu simbiozu simfonijskog rocka i arena rocka, no bez ikakvog komercijalnog naboja. Melodramatični »The Miracle« imao je, unatoč tome što je Emerson ovdje uglavnom koristio ‘moderne’ sintesajzerske teksture, klasičan ELP okus, dok je na tradicionalnom folk aranžmanu utemeljeni »Touch and Go« bio glavni singl i komercijalno najuspješnije djelo na albumu. Zahvaljujući pompoznom refrenu i epskom glavnom motivu bio je relativno uspješan i na tadašnjim ljestvicama.
»Love Blind« bila je klasična power balada s Lakeom u odličnoj vokalnoj formi i blagim AOR okusom, koja je barem toliko koliko na ELP podsjećala na poneku od progresivnijih tvorevina grupe Asia. Pomalo dosadni »Step Aside« sadržavao je ponavljajući, jazzovsko-kabaretski motiv i barsku atmosferu, dok je sjajna, završna power balada »Lay Down Your Guns« nastala u suradnji sa Steveom Gouldom (Rare Bird), koji je pridonio ohrabrujući, pacifistički tekst. CD verzija albuma sadržavala je i dvije kvalitetne bonus skladbe, zanimljivu instrumentalnu obradu pop hita »The Loco-Motion« iz 1962. te solidnu power baladu »Vacant Possession«
»Emerson, Lake & Powell« bio je u vrijeme izlaska ugodno iznenađenje i oprezan povratak staroj ELP formi nakon poprilične umjetničke blamaže krajem sedamdesetih. Svi oni progrockovski ‘pravovjernici’ koji su se bojali da će ELP krenuti putem Yes i Genesis te se početi pretjerano udvarati komercijalno primamljivom svijetu AOR-a i pop rocka mogli su odahnuti, jer je riječ o posve dostojnom, iako nespektakularnom progrockovskom uratku, vrijednom slavne ELP ostavštine iz prve polovice sedamdesetih. Na svoj je način šteta što priča s Powellom, koji je 1998., u pedesetoj godini, tragično stradao u automobilskoj nesreći, nije potrajala dulje, jer su stara neslaganja između Emersona i Lakea ponovno izbila na površinu. Tehnički najizbrušeniji rockovski klavijaturist potom je između 1988. i 1989. surađivao s Palmerom i pjevačem/multiinstrumentalistom Robertom Berryjem u kratkotrajnom bendu 3. Na ponovno, pravo ELP okupljanje sa sva tri originalna ‘supatnika’ trebalo je čekati sve do 1991., dok je »Black Moon« iz 1992. u mnogočemu bio stilski nastavak usmjerenja »Emerson, Lake & Powell«.
Postava
Keith Emerson – klavijature
Greg Lake – vokal, gitara, bas-gitara
Cozy Powell – bubnjevi i udaraljke
Produkcija
Greg Lake i Tony Taverner
Popis skladbi
1. The Score (9:07)
2. Learning To Fly (3:50)
3. The Miracle (7:01)
4. Touch And Go (3:39)
5. Love Blind (3:11)
6. Step Aside (3:47)
7. Lay Down Your Guns (4:23)
8. Mars, Bringer Of War (7:55)
9. The Loco-motion (CD bonus Track) (4:36)
10. Vacant Posession (CD bonus Track) (4:42)
