Izvođač: Burning Point
Izdavač: Metal Heaven
Izlazak: 2009
Trajanje: 46:01
Ocjena: 4/5
Burning Point su finski power metalci koji, za razliku od mnogih bendova što su se pojavili devedesetih u Finskoj i svirali power metal, ne zvuče toliko finski koliko zvuče njemački! “Empyre” im je četvrti album u deset godina postojanja, što u prosjeku znači izdavanje dva i pol albuma godišnje! To nije prava mjera stvaralačkog naboja, jer se bend neprestano muči sa stalnom postavom. Tek je potpisivanje ugovora s izdavačem Metal Heaven Records 2005. godine napokon postavilo čvrst temelj na kojem je bend počeo graditi iznova. Treći album “Burned Down the Enemy” (2007) pokazao je jasan korak naprijed na višu izražajnu razinu, ponajprije zato što je ponudio nekoliko nadasve zavodljivih melodičnih aranžmana unutar kompaktnih metal himni, kojima je bend skrenuo pozornost na svoj golemi potencijal.
Godine 2008. postava Burning Pointa još se jednom zatresla jer je bend napustio Jari Kaiponen, a njegovo mjesto bubnjara zauzeo je dotadašnji klavijaturist Jussi Ontero. Kakva divlja rokada? Upražnjeno mjesto klavijaturista popunio je stari znanac benda Pasi Hiltula (ex-Kalmah, ex-Eternal Tears of Sorrow), koji je kao gost sudjelovao na prva dva albuma. Naposljetku je postao stalni član. Sve to nije poljuljalo fokus benda. Dapače. Pridonijelo je tome da je bend sklopio redove i zagrizao još jače! S novim aranžmanima novim je albumom “Empyre” ponudio daljnju nadogradnju svog glazbenog izraza, posvećenog stvaranju visokomelodičnog euro power metala.
Burning Point pojavili su se na sceni kad je prvi val “revivala”, koji su donijeli bendovi poput tada (u pravom trenutku, na pravom mjestu) Hammerfall, Primal Fear ili Nocturnal Rites, već prošao. Malo su zakasnili na vlak, pa su prve ploče bile meta čestih kritika da je riječ tek o još jednom u nizu klišeja. Nimalo ugodna preporuka, no momci su tvrdim radom i ustrajnošću s “Empyre” dokazali da se ta oznaka može odlučno nadrasti.
Skladbe se mogu pohvaliti odličnim aranžmanima s urođenim osjećajem za smještanje dotjeranih melodija, koje su u refrenima nanizane sa zavodljivo bombastičnim učinkom paljenja već na prvo slušanje. Bend je ponudio zvuk vlastite produkcije koji je, zanimljivo, potpuno njemački! Riffanje je živo, ukleto, sirovo, osobito u četvrtoj skladbi Face the Truth, koja je, među materijalom uglavnom usmjerenim na srednje brz ritam, jedna od najagresivnijih skladbi ploče, a opisanom se produkcijom svojim ekstremno agresivnim stavom napadački istaknutog riffa i agresijom atmosfere približava klasičnim Primal Fear. Hopla? Kakva drska tvrdnja, zar ne? Svita li ti već što bi sve to moglo biti nakon svih nanizanih analitičkih zbrojeva? Sirov njemački stav zvučne slike plus izniman osjećaj za kompaktnost i melodičnost? Danci Dream Evil u ovom su slučaju možda i najsretnija referenca.
Slaba točka benda Burning Point, kao i uvijek, jest vokal Petea Ahonena, koji je prvenstveno odličan gitarist, tek onda i pjevač. Ovaj su put momci osobito u refrenima pobrinuli za kombiniranje osnovnih, uglavnom srednje intoniranih vokalnih linija s visokima. Time su ubili dvije muhe jednim udarcem. Prvo, harmonizacijom su još učinkovitije ispunili završnu sliku spektralne zvučne slike benda, a drugo, na taj su način lukavo “sakrili ” slabe točke Peteova vokala, kojem bi s vremena na vrijeme trebalo malo više daha, izražajne snage i autoriteta nad instrumentima koji ga prate. Unatoč tome, čovjek je na četvrtom albumu pokazao vidljiv napredak i u toj vještini, a konačno se otresao i nesretnog akcenta koji je obilježio njegovo pjevanje na prvijencu.
Sve djeluje uvjerljivo jer ga spašava izvanredna produkcija, za kakvu bi bendovi od zavisti mogli ubijati. Ta produkcija podiže riffove i osnovne motive iz oznake klišejskog na viši rang, jer upravo zvuk lako odmah očara slušatelja i odvrati ga od usporedbi s “već čuvenim”. Riječ je dakle o vrlo dobrom heavy metal albumu! Masivni zvučni zid riffova s dodanom zavjesom pozadine klavijatura, koje sudjeluju u stvaranju dramatične atmosfere, kristalno odvojeni topovski šarm bubnjeva s blagim metalnim prizvukom te melodično i jasno uočljivo štropotanje bas linije povezani su jedni s drugima na način koji tvori izuzetnu zvučnu dubinu i visoko valovitu dinamiku disanja tog zvuka punim plućima.
Burning Point će svojim melodično invazivnim stavom brzo pridobiti pravog ljubitelja power metal glazbe, jer su uvjerljivo oblikovani anthemski napjevi unutar refrena skladbi “Empyre”, Fool’s Paradise, Cruel World, Blinded By Darkness ili završne Only Wrong Will Survive točke koje predstavljaju zrele atmosferične vrhunce. “Empyre” predstavlja novi korak naprijed za Burning Point. Riječ je o albumu jasne vizije glazbenog izraza, kroz koju probija slika konačne unutarnje konsolidacije benda, pa kao takav učvršćuje položaj benda na metal sceni i potvrđuje da se s tvrdoglavošću, vjerom i nepopustljivošću može doseći svaki željeni cilj!
Spomenimo i to da je zanimljivo brojčano ograničeno izdanje albuma “Empyre”, na kojem se nalazi šest dojmljivih bonus skladbi. Dvije pripadaju autorskom materijalu benda, a ostale su obrade bendova Running Wild (Gods Of Iron), Q5 (Let Go), The Rods (Nuclear Skies) i Kirka (I’ll Be Yours).
Postava
Pete Ahonen – vokal, gitara
Pasi Hiltula – klavijature
Pekka Kolivuori – gitara
Jukka Jokikokko – bas-gitara
Jussi Ontero – bubnjevi
Produkcija
Burning Point
Popis skladbi
01. Intro (The Godfather Theme) (01:21)
02. Empyre (04:59)
03. Manic Merry-Go-Round (04:40)
04. Face The Truth 03:35)
05. Fools Parade 04:46)
06. Was It Me 04:27)
07. Walls Of Stone 04:23)
08. Sacrifice (03:53)
09. Cruel World (04:47)
10. Blinded By The Darkness (04:23)
11. Only The Wrong Will Survive (04:48)
