Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Kino Šiška, Ljubljana
Datum koncerta: 30.11.2012.
Broj posjetitelja: 500
Dok cijela Slovenija prosvjeduje protiv pokvarenosti vladajućih elita, koje žive samo zato da sebi i svojima nagrabe što više materijalnih i drugih koristi, a društvo je naizgled tik pred konačnim raspadom, neki od nas izlaz iz sivog svakodnevlja, makar i samo prividno, tražimo u glazbi. Još je lakše tako, barem privremeno, pronaći spas da zaboraviš na sranje koje je sve veće i smrdljivije, na koncertu. A to je još lakše ako u Sloveniju prvi put stižu ekipe poput Devin Townsend Project i Fear Factory. Dvojac je turnejom The Epic Industrialist prošli petak okupirao Kino Šiška baš kao što je većina miroljubivih prosvjednika okupirala Kongresni trg i Trg Republike.
Budući da je prvotno najavljena predgrupa, engleski Sylosis, otkazala sudjelovanje na turneji Epic Industrialist u korist američke turneje s Lamb of God, priliku da se pokaže ovaj je put dobio domaći sastav. Pohvalno od organizatora, tim više što je predgrupa žanrovski bila sličan odlijev kao i glavni bendovi i što smo napokon gledali nešto novo i svježe. Prvo je na pozornicu stupilo slovenjgradečko pleme ZircuS, koje je u dobrih pola sata predstavilo svoju glazbenu viziju žanrovskog konglomerata. Koroški sastav, koji je pod okriljem diskografske kuće izdao već dva albuma, Epic Tribe (2010) i ove godine Away From the Safety Zone, već time daje do znanja kamo glazbeni pas taco moli. A to je u potpunu nepredvidljivost, hrabro eksperimentiranje, spajanje glazbenih žanrova i avangardnih pristupa. Ukratko, doista daleko od sigurnog zaklona predvidljivosti. ZircuS su nam napali uši debelim zvučnim zidom izdašne elektronike, elemenata dubstepa i metalskog pilanja. Hipnotički urnebesni vokali povremeno su podsjetili na Johnnyja Rottena u Public Image Ltd., plasiranje zvučnih valova udaralo je baš kako treba, a vrhunac je dosegnuto u odličnoj mješavini bluesa, duba i metala, Satanic Blues. Zanimljivo i drukčije, ali po mom ukusu potkrijepljeno ponešto previše robotskim i računalnim pristupima koji su glazbi oduzeli organičnost, koju je moguće osjetiti ponajprije na aktualnom albumu.
Nakon kratke stanke na platnu iza pozornice ipak se odvrtio kolaž najdebilnijih zvučnih i slikovnih snimki koje je moguće pronaći, a sve je skupa sa svojim »poopy« šalama o kakicama, ispiranju istih i bataljcima začinio osobno Ziltoid Sveznajući. Otkačeni humor naravno je najavio da je preostalo samo još nekoliko trenutaka do prvog nastupa kanadskog genijalca Devina Townsenda kod nas. Taj neiscrpni izvor ideja 2008. započeo je novi put sastavom Devin Townsend Project, a danas, samo četiri godine kasnije, iza sebe već ima pet studijskih albuma (čak šest, ako se računa i bonus ploča Epicloud s posve novim materijalom); posljednji, Epicloud, Devin je izdao prije dva mjeseca i njime zaplivao u vode pop metala i sirastog hard rocka osamdesetih. Devin Townsend na pozornicu je došetao u već tipičnoj odjeći, a društvo mu je pravio plišani ljubljanski zmajčić, kojeg je odložio na glomazni »pedal board.« Prvi oštri rifovi najavili su Supercrush! s ultra zarazne ploče Addicted, a odličan, taman dovoljno glasan i dovoljno jasan zvuk najavio je da će nastavak biti još bolji. Townsend je opet dokazao da jedinstvenijeg glazbenika na metal sceni nije lako naći. Kombinacija fenomenalnog vokala, fantastičnog gitarista i još boljeg skladatelja rjeđa je od intelektualne Ziltoidove poezije, no Devin je sve to i više. Townsend nas je sa skupinom provео kroz shizofrenu narav svoje glazbe, koja je jednom posve jednostavna i popovska (More!), drugi put srhljivo epska (Kingdom), a treći put kaotična i izopačeno složena – dvanaestominutni Planet of the Apes s albuma Deconstruction, koji svojim kaosom podsjeća na Devinov demon Strapping Young Lad. Cijelo je vrijeme Devin s lakoćom vladao publikom, koja mu je do zadnje sekunde jela iz ruke. Drukčije ni ne ide, jer Townsend vlada svakim centimetrom pozornice, vokalno blista kao školovani operni pjevač, a usput izvodi takve plastelinaste grimase da te već zbog njih uhvati smijeh (hehe, evo šale o kakicama). Jedinstveni humor »The Dev« potvrdio je najavom da sljedeća skladba govori o ženama i odpilio odpuljenog Vampira, kojem je društvo na platnu pravio još otkačeniji videospot. S Lucky Animals ostali smo u sličnim blesavim vodama, a još blesavije smo se osjećali uz swingovsko mahanje rukama tijekom refrena skladbe, što je Devin zatražio čak i od »tipa u majici Manowar u pozadini.« U »SYL-ovski« kaos ponovno nas je uvukao ludi vlak Juular, a epski završetak predstavljao je dvojac Grace i fantastična Deep Peace s dahomuzimajućim Devinovim solom i eteričnom atmosferom koja prožima nezaboravni album Terria. Nakon sat i petnaest druženja s Devin Townsend Projectom bilo je puno (puno, puno, puno, puno, ….) prerano, no Devin zna u još tako kratkom vremenu ponuditi ono što uspije rijetkima i najvećima. A to je osjećaj oduševljenosti, ispunjenosti i topline koji ostaje u sjećanju još dugo nakon koncerta. Nadam se da Devin i ekipa drže obećanje i da će nam se opet vratiti, po mogućnosti s dužom setlistom. Okupljeni u Kinu Šiška dali smo im do znanja da su više nego dobrodošli, a zadovoljstvo benda dalo se iščitati čak i iz nekoliko osmijeha inače uvijek mrtvo hladnog Davea Younga. Fear Factory imali su još kako tešku ulogu opravdati ime nositelja večeri…
Veterani, pioniri i inovatori Fear Factory od najave koncerta bili su zacijelo barem jednako željno iščekivani kao Devin Townsend, tim više što su i oni premijerno posjetili naše pozornice. Očevi industrial metala djeluju od 1989., među velike su se upisali ponajprije albumima Soul of a New Machine (1992) i Demanufacture (1995), prvi su u death metal unijeli čiste vokale, usput mijenjali brojne članove (koje je vjerojatno pojeo gitarist Dino Cazares) te se po slovenski tužili za prava na ime između dvojaca Bell/Cazares i Herrera/Olde Wolbers. Stvari u kampu Fear Factory trenutačno su mirne, a stalnom šefovskom dvojcu, vokalistu Burtonu C. Bellu i gitaristu Dinu Cazaresu, pridružili su se basist Matt DeVries (ex-Chimaira, ex-Six Feet Under) i bubnjar Mike Heller (Malignancy, System Divide) te ojačali ritam sekciju. Bend je nedavno izdao konceptualnu ploču The Industrialist, a naslovnom su skladbom Fear Factory pozdravili i 500-glavu ljubljansku publiku. Vidjelo se da je sastav zadovoljan što prvi put može svirati na novoj pozornici, što se dobro vidjelo ponajprije na Cazaresovu širokom osmijehu, koji je bio prisutan manje-više cijelu večer. Karizmatični gitarist pobrinuo se da apokaliptično duboki i stotonski rifovi lete sa sedmerožičane gitare, a industrial bubnjanje poduprli su DeVries, koji se u ekipu odlično uklopio, i Heller, koji doduše nije Gene Hoglan, ali je svoj posao obavio vrlo solidno. No, kao jabuka razdora ovaj se put ponovno pokazao vokalist Burton C. Bell, koji je u bend davne 1989. došao nakon što ga je Cazares u hotelskoj sobi čuo kako pjeva U2… “How gay is that, hehe?”. Ovaj je put njegova slabost kao vokala i frontmena vjerojatno došla do izražaja još više jer je jadni Burton imao tu nezahvalnu ulogu da mora stupiti na pozornicu iza fenomenalnog Townsenda. Bell, koji je kao jedan od prvih uopće unio čiste vokale u death metal, ovaj je put vokalno potpuno pogorio (ili mu se više ne da ići na turneje pa na njih šalje svog brata blizanca, hehe). Ako mu growlani dijelovi nisu predstavljali veće probleme, čiste vokalne dijelove, koji su zaštitni znak Fear Factoryja, očajno je zeznuo, a više puta mu se glas i potpuno slomio (gotov je, hehe). Vokalno je ovaj put toliko podbacio da je u dvorani bilo mučno ostati pa se više puta išlo po pivo, a kao ni neki osobito dobar frontmen Bell se ni ovaj put nije iskazao. U setlistu su Fear Factory dodali nekoliko lijepih iznenađenja, ponajprije dvojac Martyr i Scapegoat s prvijenca Soul of a New Machine te završni vijenac klasika s Demanufacture. Fear Factory je bilo doista lijepo napokon vidjeti kod nas, ali od benda koji je u karijeri tako učinkovito miješao i spajao žanrove thrash i death metala, industriala i alternative, ipak sam očekivao puno više od prosječnog nastupa.
Setlista
DEVIN TOWNSEND PROJECT:
1. Supercrush!
2. More!
3. Kingdom
4. Truth
5. Planet of the Apes
6. Where We Belong
7. War
8. Vampira
9. Lucky Animals
10. Juular
11. Grace
12. Deep Peace
FEAR FACTORY:
1. The Industrialist
2. Shock
3. Smasher/Devourer
4. Powershifter
5. Acres of Skin
6. Linchpin
7. Resurrection
8. Recharger
9. Martyr
10. Scapegoat
11. Demanufacture
12. Self Bias Resistor
13. Zero Signal
14. Replica
Galerija slika
