Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Kino Šiška
Datum intervjua: 30.11.2012.
U metalu, a i glazbi općenito, danas je doista malo tako svestranih glazbenika i stvaratelja kao što je genijalni Kanađanin Devin Townsend. Što nam sve taj genijalni Kanađanin već nije priredio? Već svojim prvim ozbiljnim ulaskom na glazbenu scenu s pločom Sex & Religion Stevea Vaija dao je do znanja da je nešto posebno. I doista, Townsendu je pozadina glazbenog biznisa toliko dozlogrdila da joj je pokazao srednji prst i osnovao jedan od najviše »pissed off« bendova svih vremena, Strapping Young Lad. Razočaranje njihovim krajem 2007. bilo je veliko, no Devin se može pohvaliti nevjerojatnim solo opusom iz kojeg odiše samo vrhunska kvaliteta. Nakon kraja priče o SYL-u Devy se vratio među žive svemirskom parodijskom operom o izvanzemaljcu s neutaživom željom za ultimativnom šalicom kave, Ziltoid the Omniscient, a zatim se lansirao u orbitu kvadrologijom The Devin Townsend Project – albumi Ki, Addicted, Deconstruction i Ghost – kojom je do srži istražio svaki kutak svoje glazbene duše. Peti dio Devin Townsend Projecta predstavlja čudesni Epicloud, a turnejom The Epic Industrialist Devin Townsend se prvi put zaustavio i kod nas te je u petak, 30.11.2012., u ljubljanskom Kinu Šiški odsvirao jedan od najboljih ovogodišnjih koncerata. Prije koncerta je deset iskrenih minuta posvetio i nama.
RockLine: Bok Devin! Dobro došao u Sloveniju, ovaj put prvi put i nadam se da ne i posljednji. Jesi li možda imao vremena razgledati grad?
Devin: Hvala. Ne, grada nažalost nisam razgledao jer se još oporavljam od lakše prehlade. Zato zadnjih nekoliko dana spavam koliko god mogu. Jedino što sam tako uspio napraviti u Sloveniji jest da sam odradio nekoliko intervjua, popio kavu i pregledao svoju poštu.
RockLine: Zadnja velika stvar koju si predstavio bio je The Retinal Circus u Londonu. Od toga je prošlo dobar mjesec dana, vjerojatno si uspio dosta razmisliti o svemu. Jesi li zadovoljan rezultatom?
Devin: Iza tog koncerta stajalo je toliko posla da je cijela stvar mogla otići u posve različitim smjerovima. Već je veliko čudo da nam je sve uspjelo. Trenutačno se već bavim miksanjem zvučnog snimka, a počeli smo i s montažom video snimaka. Mislim da će DVD pružati mnogo precizniji uvid u to što smo koncertom htjeli postići. Svi koji taj koncert nisu uspjeli vidjeti tako će moći vidjeti kakva je bila priča i njezina bit. Zapravo sam još i sad zapanjen da nam je tako nešto uopće uspjelo. S tako velikim brojem ljudi koji su sudjelovali u ovom projektu nikad dosad nisam radio i u mom je svijetu to nešto nepojmljivo. Iako sam ja sam bio središnja figura svega, Paul Collins (op.a. Devinov menadžer) i ostali imaju jednako zasluga za konačni uspjeh.
RockLine: Taj koncert bio je nešto najveće što sam ikad vidio, odjednom se događalo toliko stvari! Rekao si da ste već počeli s radom na zvučnim i video snimkama, kad onda možemo očekivati izlazak DVD-a?
Devin: Potrudit ćemo se da izađe već u proljeće.
RockLine: Jedva čekam da to vidim i na ekranu!
Devin: Ja također (smijeh).
RockLine: U Londonu si odsvirao i dvije skladbe Strapping Young Lad. Smeta li te što ti dosta ljudi još uvijek prigovara zašto ne sviraš više SYL materijala?
Devin: Da, do neke mjere. I svrha toga što smo odsvirali te dvije skladbe bila je da ih ljudima poslužimo i dokažemo da ih se ne bojim. Samo ih više ne želim svirati jer je moj život danas na nekom posve drugom mjestu. Čak je i dok smo ih svirali bilo čudno da tip iz Devin Townsend Projecta svira Strapping Young Lad (smijeh). Ali važno mi je da toj strani svoje prošlosti ne zatvaram vrata. Dobivam mnogo pitanja o Strapping Young Lad, zašto više ne sviram te komade, bojim li ih se… Mislim da ne mogu biti jasniji i očitiji da glazba koju svirim sada nastaje jednako kao što su nastajale skladbe Strapping Young Lad, samo što sam u posve drugačijem razdoblju. Kad sam pisao Strapping Young Lad bio sam star 23 godine i ljut, a sad ih imam 40 i u posve sam drugačijem razdoblju svog života. Postupak pisanja ostaje isti. Alien ili City nisu nastajali ništa drugačije nego Ghost ili Epicloud.
RockLine: Vjerojatno si time želio ljudima dokazati da Strapping Young Lad možeš lako odsvirati bilo kada, ponuditi im to još posljednji put i zaključiti to poglavlje?
Devin: Apsolutno, točno tako!
RockLine: Možda ću s ovim potpuno promašiti, ali čini mi se da Ziltoid jest i predstavlja ludu osobnost Devina Townsenda iz razdoblja Strapping Young Lad?
Devin: Slažem se. Kad sam prestao s upotrebom svih vrsta droga, uključujući alkohol, primijetio sam da je dio moje osobnosti postao parodija samoga sebe. Da bih se od toga mogao distancirati, na taj sam dio sebe počeo gledati kao na neki lik. To mi je omogućilo da na taj lik prenesem sve lude ideje, bez izravnog utjecaja na mene, iako sam taj lik naravno i ja. Kad sam počeo sa Strapping Young Lad, oni nisu bili lik, to sam bio ja, ali s vremenom su i oni sve više postajali neki otuđeni lik. Nisam bio zadovoljan time da samo igram neku ulogu. Da bih danas mogao stvarati glazbu, moram biti barem iskren prema svemu što se događa oko mene. Važno mi je da ljudi shvate da je glazba koju trenutno radim to što jesam, bez obzira sviđa li im se ili ne. Ne želim da me gledaju samo kao novo poglavlje u životu tog lika. S tim se doduše mogu pomiriti, ali ako ljudi misle da si to ti, a ne Ziltoid ili bilo što drugo, to može postati opasno jer moraš biti odgovoran za sve što radiš. Ponekad imam osjećaj da u heavy glazbi možeš reći bilo što i izvući živu glavu. Na neki način možeš, ali ljudi slušaju, slušaju i srcem, zato moraš biti oprezan i jasan oko toga kakve su tvoje namjere. Ako si u prošlosti bio nejasan oko bilo čega, moraš biti spreman odgovarati i na takva pitanja.
RockLine: I zbog ovoga što si upravo rekao čini mi se da ljudi na tebe još uvijek nepravedno gledaju kao na nekog ludog genija, a možda se ne zavaravaju da si prije svega ozbiljan glazbenik s jasnim ciljevima. Slažeš li se?
Devin: Svakako. Nipošto ne mislim da sam lud, genij ili bilo što drugo, samo pokušavam otkriti tko sam. No većinom ljudi žele ono prvo. Baš nedavno smo u Londonu imali foto snimanje za koje su me obukli u ludog znanstvenika. Pitali su me slažem li se s tim uopće i prije nego što sam odgovorio dobro sam razmislio. Ali važno mi je samo da ljudi slušaju glazbu, svejedno mi je kako je drugi pokušavaju prodati. Ne opterećujem se time što ljudi misle o meni. Ako misle da sam lud, u redu. Naravno, moram biti iskren. Mnogo godina bio sam urežan i radio sam čudne i glupe stvari. Ne mogu pak poreći taj dio svog života, to bi bilo apsurdno. Toga sam svjestan i to prihvaćam. Moj je cilj danas da vijugam između predodžbi ljudi o tome tko i što sam, a istodobno ostajem vjeran sam sebi i svojoj želji za time što trenutno želim raditi.
RockLine: Nešto što me oduvijek vuklo prema tvojoj glazbi jest i njezina iskrenost te to da se na svakoj ploči tvoje karijere lako čuje tvoj osobni pečat i stanje tvog duha u vrijeme nastajanja određenog albuma. Jesam li pogodio ili promašio?
Devin: Istina je. I dok sam se pripremao za Retinal Circus morao sam pregledati sve albume i među njima sam primijetio neku vezu. Od Strapping Young Lad do Ocean Machine s nekakvim bipolarnim pristupom, pa Alien, koji me podsjetio na vrijeme kad se k meni uselila punica. Na svim pločama ima nešto moje osobnosti, nešto mog života. Synchestra i Alien snimljeni su u isto vrijeme i vanjski promatrač bi mogao brzo zaključiti da je njihova raznolikost znak shizofrenije. No tada se u moju kuću uselila punica, u poplavi smo izgubili sav imetak i naravno da sam bio bijesan. Alien je rezultat toga. Počeo sam se drogirati i piti jer sam time htio izliječiti sav taj nakupljeni bijes i rezultat toga je Alien. Kad je Alien bio gotov, bio sam potpuno shrvan time što sam si dopustio izgubiti kontrolu, što mi je trebalo da bih se opet povezao s prirodom. Prestao sam piti, išao sam u parkove u Vancouveru, a rezultat oporavka od Aliena bila je Synchestra. Izdaleka to doista možda izgleda kao neobičan i zbrkan proizvod, ali objašnjenje ne bi moglo biti logičnije, zar ne? Moj je život najprije bio lud, zatim sam to iz sebe istisnuo i postao miran, a odande je put vodio do ovdje. Ako pogledaš preko ploča, one su zapravo doslovan opis mog života.
RockLine: Nažalost nam vrijeme prebrzo istječe. Sljedeća stvar koju ćeš izdati je Casualties of Cool, zatim Z2, a govori se i o projektu ili albumu Obviouser. Možeš li reći nešto više o tome?
Devin: Obviouser je jedna od stvari koje su trenutno još vrlo duboko u mojoj glavi. Riječ je o projektu vođenom basom, trenutno za njega vidim logo nalik Misfitsima, veliki ogrtač, izvanzemaljske utjecaje te islandski zbor s apokaliptičnim bas linijama nalik Godfleshu.
Galerija slika
