Izvođač: Clapton, Eric
Izdavač: Polydor Records
Izdanje: 1973
Eric Clapton se nakon dugotrajne borbe s ovisnošću o heroinu, koja ga je 1971. prisilila na potpunu osamu, dvije godine kasnije diže iz mrtvih poput feniksa. Njegov dugo iščekivani povratak u formu zbiva se na Townshendovu Rainbow koncertu, organiziranom prvenstveno kako bi pomogao Ericu. Pete iz dubokog poštovanja prema legendarnom gitaristu pomaže Ericu da posloži stvari. Sve natuknice kako je Eric u proteklim godinama duševne odsutnosti i potištenog lutanja izgubio svoju šarmantnu gitarsku retoriku, na Rainbow koncertu pokazuju se kao lažna uzbuna. Od početnog udarnog rifa Layle nadalje, Eric u zavidnom glazbenom društvu Petea Townshenda, Ronnieja Wooda, Stevea Winwooda i Ricka Grecha cijelo vrijeme ostaje dominantna figura svega što se događa. Štoviše! Čini se da se Eric konačno pomirio sa statusom gitarskog boga, koji ga neprestano proganja još od Mayallovih početaka. Njegovo je sviranje sabrano, uravnoteženo i puno uobičajenog, tipično mekog obraćanja. Kao da gospodin posljednje dvije godine uopće nije bio odsutan s glazbenih pozornica. Usredotočena gitarska interpretacija ostavlja malo prostora za sumnju, a istodobno govori o glazbenikovoj zrelosti, na kojoj Eric u cijelosti gradi svoju neponovljivu izvođačku umjetnost.
Zasluge za Claptonov uspješan povratak naravno idu i na račun moćne prateće postave (ako je prema imenima uopće moguće tako je nazvati). Šarolika all-star postava pruža čvrstu podlogu koja Ericu omogućuje da svu svoju energiju i misli usmjeri isključivo na svoj nastup. Čarobna večer, puna razigranih, često zavodljivo jednostavnih razmjena ideja, počinje Ericovim karakteristično oštrim uvodom u Laylu. Beskompromisan pristup najavljuje gitaristov povratak i izluđuje sve prisutne. Ovaj krajnje emotivan trenutak obilježavaju glatka gitara i vokal, tipični za Ericov sentimentalni način izražavanja, koji nam je svima tako jako nedostajao. Sljedeća Badge, razrađena na zanimljivo lakši način, diže temperaturu do vrelišta, nakon čega nas Ericova gitara u zabavnoj demonstraciji bluesovskih ljestvica vodi u zagrljaj razigrane Blues Power. Novi dokaz da je Ericovoj prije napaćenoj ljubavi prema glazbi trebao tek mali poticaj nalazimo u fenomenalno opakom bluesu Roll It Over. Ritam kakav ima samo blues služi kao igralište za istresanje Claptonovih uzburkanih emocija, iz kojih se rađa zapanjujuće gitarsko sviranje, snažno nalik na posljednje dane Creama ili Blind Faitha.
Topao doček Little Wing predstavlja jedan od najemotivnijih trenutaka cijelog koncerta. Melankolija, tuga, sjeta, sve te snažne emocije izlaze ispod Ericovih prstiju nevjerojatnom lakoćom, dok gitaristov emotivni vokal pridonosi jednoj od boljih obrada ove Hendrixove klasike. Savršenstvo koje se može mjeriti samo sa stupnjem divljenja prema legendarnom gitaristu. Uz bok joj ponosno stoji Bell Bottom Blues, na čijem kraju Ericov jedva čujan gitarski glas publiku prisiljava na nijemo divljenje. Eric svoju naklonost prema Derek And The Dominos pokazuje i energičnom Tell The Truth te sjajno izvedenom Key To The Highway, gdje izostanak Allmanova slidea učinkovito nadoknađuje Claptonova razigrana interpretacija. Ovo je večer Ericove ekshibicije njegovih prekrasnih izvođačkih sposobnosti. Unatoč tome nađe se mjesta i za Stevea Winwooda, čiji osebujan glas Presence Of The Lord daje posebno religiozno značenje. Nimalo religiozna pak nije bučna Traffic klasika Pearly Queen. Zapanjujuća međuigra, koja ponovno podsjeća na kasno razdoblje Creama, pobrinut će se za uzbudljivo slušateljevo raspoloženje, bez kojeg se život svakog obožavatelja Erica Claptona čini potpuno praznim.
Nijedna retrospektiva Claptonova rada nije potpuna bez Roberta Johnsona. Crossroads, ovaj put za razliku od slavnije Cream verzije ritmički bliža izvorniku, ponovno žari od Ericove životne snage. Upravo nas ona, slično kao i mnogo puta u njegovoj karijeri, neprestano podsjeća na ostavštinu blues velikana Buddyja Guyja, Freddieja Kinga i naravno Roberta Johnsona, na kojoj se gradila osnova Claptonove cjelovite glazbene osobnosti. Bog se vratio na najbolji mogući način. Sa za njega karakterističnom samosvojnom glazbenom interpretacijom, koja nam pomaže razlikovati vjernike od ikona koje vjernici poslušno štuju. Zapanjujuće i naprosto neponovljivo.
Postava
Eric Clapton: vokal/gitara
Pete Townshend: vokal/gitara
Ron Wood: vokal/gitara
Steve Winwood: vokal/klavijature
Rick Grech: bas
Jim Capaldi: bubnjevi
Jimmy Karstein: bubnjevi
Produkcija
Jon Astley i Andy Macpherson
Popis skladbi
1.Layla
2.Badge
3.Blues Power
4.Roll It Over
5.Little Wing
6.Bottle Of Red Wine
7.After Midnight
8.Bell Bottom Blues
9.Presence Of The Lord
10.Tell The Truth
11.Pearly Queen
12.Key To The Highway
13.Let It Rain
14.Crossroads
Trajanje albuma: 70.51
