Mjesto: Bluesiana Rock Cafe / Velden am Woerthersee (Vrba na Koroškem) / Austrija
Datum koncerta: 15.11.2011
Broj posjetitelja: 180
Cijena karte: 36,00€ (uz rezervaciju) / 39,00€ (na dan koncerta)
Bilo bi gotovo nevjerojatno da se Sardinas tijekom svoje europske turneje ne zaustavi u Veldenu, u Bluesiani. Nekad je u tom prostoru svraćao i 2 ili 3 puta godišnje, a posljednjih godina u malom je gradiću obvezna postaja jednom godišnje, uglavnom u jesenskim mjesecima.
Velden – mali gradić uz Vrbsko jezero u austrijskoj Koruškoj – u jesenskim mjesecima nije baš najpoželjnije odredište. Većina hotela je zatvorena, lokali također, a na ulicama vlada mrtvilo. Jedino što svjedoči o životu u gradiću je prvi novogodišnji ukras i lampice koje najavljuju šarenu dekoraciju gradića u blagdansko vrijeme, pa čak i preko cijele zime. Velden pak u sebi krije još jedan mali dragulj – klub Bluesiana, koji svojom 25-godišnjom tradicijom već godinama privlači različite glazbenike iz svih krajeva svijeta, a time i različite slušatelje. Ugodan dojam domaćinske atmosfere u klubu svakome daje do znanja da će se u klub uvijek rado vraćati, bilo kao izvođač bilo kao slušatelj.
Studenoško vrijeme nije obećavalo ugodnu vožnju prema Austriji. Kao što je više puta rekla voditeljica stare srdačne crtane serije Palček Smuk “… uz tako gustu maglu da bi se mogla rezati…”, e pa kroz tu maglu nije se vidjelo gotovo ništa. Kao dodatni šok uslijedila je golema kolona svih mogućih vozila ispred slavnog tunela Karavanke, u kojem su u tijeku radovi pa se promet odvija naizmjenično jednosmjerno. Nakon petnaestak minuta čekanja ipak smo se nas dvoje pomaknuli naprijed i ostatak puta prošao je bez većih problema.
Koncert je bio najavljen za 20.30, no svatko tko je ikad posjetio Bluesianu zna da se prije 21.30 na pozornici obično ne događa ništa, a vrijeme je namijenjeno opuštenom čavrljanju sa znancima i razgledavanju fotografija na zidovima. Fotografkinja Tiger odmah nas je upozorila da na zidovima ovaj put vise nove Sardinasove slike, koje je snimila prije nekoliko dana na koncertu u Trstu (RockLine reportaža OVDJE).
Klub se polako punio, no u mislima mi je ipak ostajao gorak okus da zbog groteskno skupe ulaznice (39 € na dan koncerta) Bluesiana ipak neće biti sasvim puna, kao što smo inače navikli na Sardinasovim koncertima. Klub doista nije bio posve pun, ali se ipak skupila masa oduševljenih obožavatelja velikog crnog američkog bluesmana.
Masa ispred pozornice već je postajala nestrpljiva kad je oko pola deset na pozornicu napokon stupio Eric Sardinas u pratnji članova sastava Big Motor. Sardinas se pojavio na pozornici kao crni Bog, s tamnim, jako savijenim šeširom koji mu je zaklanjao oči, obaveznim trapericama zvoncarama i sa svojom stalnom pratiteljicom u ruci – rezonatorskom gitarom. Eric je pozdravio prisutne, rekao da je lijepo opet se vratiti u Bluesianu, gdje se osjeća kao kod kuće, upitao “Do you feel allright tonight?”, a zatim već prešao preko žica svoje prilično izlizane i izubijane gitare. Bluesiana se tresla uz ritmove pjesama I can’t be satisfied, Treat me right, Flames of love, It’s nothing new,… Eric je svojom energijom natjerao sve slušatelje na ljuljanje u ritmu. Uvijek je pravi užitak gledati njegove klizeće prste sa slideom na srednjem prstu lijeve ruke i naprstkom na desnoj. Lijevom rukom cijelo vrijeme snažno savija žice, pa nije čudno da ni 2 kapodastera na vratu gitare ne izdržavaju silovite pritiske i gitara se tijekom sviranja često razštimava. No to za Erica nije nikakav problem – povremeno mehanike zavrti kar usred sviranja. Njegov apsolutni sluh je nevjerojatan. Njegovo poplesivanje po pozornici i udaranje teških kaubojskih čizama o pod začinjava akustičnu obradu pjesme Hellhound on my trail. Naravno, sve to otpjeva bez mikrofona. Publika je povikima oduševljenja poticala Erica, koji se ne da smesti. Pognute glave i zatvorenih očiju neometano klizi prstima po žicama, čak su mu i udisaj i izdisaj usklađeni s ritmom sviranja. Ponekad se čini kao da publiku uopće ne primjećuje. Nakon svake završene pjesme vraća se u stvarnost uz bučan pljesak i povike mase, koju uvijek pozove na sudjelovanje uz Get down to whiskey. Tijekom koncerta Eric je predstavio članove sastava Big motor – basista Lavellea Pricea, koji Erica na stalnim putovanjima prati već godinama, te bubnjara Chrisa Fraziera, novajliju, koji se posjetiteljima Bluesiane ovaj put predstavio prvi put. Chrisu nastupi na pozornicama nisu strani, surađivao je s više poznatih sastava i tako svoje bubnjarske vještine izbrusio do savršenstva, što je imao priliku pokazati i u Bluesiani u svojoj solo točki, koja je bila više nego odlična. Njegovu tehničku savršenost publika je bogato nagradila pljeskom. Za kraj je Eric sačuvao još stalnicu nastupa – Taxomu, a zatim je jako zagrijanu i raspoloženu bluesianovsku publiku napustio uz zahvalu i obećanje da će se sigurno uskoro opet vratiti u svoj dom.
Blues show koji je trajao dobar sat i pol tako je završio, ali sigurno nikoga nije mogao ostaviti ravnodušnim. Način sviranja i prenošenja doživljaja iz dubine vlastitog srca, kako to čini Eric Sardinas, nešto je jedinstveno. Poruku nastupa produbljuju njegova izražajna mimika i kretanje, zbog čega je glazba Erica Sardinasa nešto što se nužno mora čuti i vidjeti uživo. Golo slušanje preko zvučnika gubi velik dio poruke onoga što Eric svojim pjesmama doista želi reći ljudima.
fotografije: Greg Žagar
Galerija slika
