Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Gromka, Ljubljana
Datum koncerta: 05.05.2017
Ovogodišnja bera metal izdanja već je u prvoj polovici kod nas bila izuzetno raznolika, a svoj doprinos su joj početkom svibnja dodali i Eruption sa svojom dugo iščekivanom trećom studijskom pločom Cloaks of Oblivion. Izlazak novog albuma prije dobrih tjedan dana obilježili su release partyjem u ljubljanskoj Gromki, koji je ujedno bio i warm-up show za riječki festival Dark »O« Metal, koji će se održati 14. i 15. srpnja, a na kojem će nastupiti i Eruption, dok će kao glavni nositelji nastupiti black/thrash metalci Melechesh, za čijim bubnjevima trenutno sjedi Slovenac Simon Škrlec.
U duhu dobrosusjedskih odnosa, koji su u politici španjolsko selo, a u metalu ih naprosto nema, na pozornici Gromke su proteklog četvrtka uz Eruption stajala još tri hrvatska sastava, a prvi se na pozornicu popeo riječki bend Czaar. Petorka je u dobrih pola sata predstavila svoju viziju thrash metala s komadima s oba studijska albuma Too Drunk to Think (2007) i Stari panj (2011), uvjerila s nekoliko udarnih rifova, a ponajviše s odličnim, raznolikim i razigranim Insanusovim bubnjanjem, koje je ritam sekciju oživjelo i death metal zahvatima. Czaar su se zapravo pokazali kao ugodno iznenađenje… dok svoja usta nije otvorio vokalist Dane i ispustio očajno neugođen vokal, koji je zvučao kao loša mješavina Čulka i Mucyja, jednom krkljao, drugi put deklamirao, a sve zajedno je zvučalo posve mimo. No sa svojim zbunjenim scenskim nastupom bio je toliko simpatičan da si se uz sve to ipak nasmiješio.
Kao drugi iz riječke trojke na pozornicu su stupili Krematorium, koje smo prije dvije godine već upoznali na festivalu Live After Death. Tada nisu posve uvjerili, a ni ovaj put nije bilo ništa drukčije. Dečki su na pozornici doduše izuzetno sigurni i samouvjereni, svoje instrumente drže pod kontrolom, ali njihov thrash zvuči previše generički. Boljoj slici nije pridonio ni pretjerano oduševljen vokalist niti uniformirani »seljački« izgled jeans đekета bez majica. Krematorium doduše svoj posao odrade bez većih zamjerki, no nažalost serviraju klišej na klišej i brzo postanu dosadni i jednolični, što nije spriječila ni obrada Exodusove klasike Metal Command.
Što za Eruption nikako nije moguće reći, jer su se od svojih početaka tipičnog thrasha razvili u izvrstan i osebujan thrash metal, kojeg krasi nešto tehničniji i kompleksniji pristup koji ne gradi samo na brzini. Kadrovske promjene doduše su donijele drukčiji, ne tako divlji nastup kao u vremenima kad je u Eruption još svirao Tim Tajić, ali je glazba dobila na dubini. Cura i dečki su unatoč nekoliko tehničkih problema Cloaks of Oblivion predstavili u odličnom svjetlu, novi komadi uživo zvuče vrhunski, rifaža dvojca Čuk/Kamenšek tečna je, razigrana i uvjerljiva, a ritam sekcija bubnjajuća i potresna. Buco se razvio u odličnog vokalista, zbog čega je šteta što zbog vremenske stiske nisu odsvirali i izvanrednu This Barren Existence. Nešto su smetali samo Čukovi back vokali, koji se nisu najbolje slagali s Klemenovim vokalom, no Eruption su inače bez poteškoća i uživo potvrdili da je Cloaks of Oblivion izniman doprinos slovenskoj metal sceni.
Nakon intenziteta Eruption zadnji nastupajući Monox imali su vrlo težak zadatak uvjeriti poprilično razrijeđenu publiku, ali nisu se dali previše smetati i unatoč tome odsvirali su vrlo dobar nastup. Nažalost, bilo kakva prepoznatljivost rifova izgubila se u huktanju osmerožičanih gitara, a Monox su nastupili i bez stalnog vokalista Tonka, koji svoj posao obavlja mnogo bolje od gostujućeg pjevača Alena. Opet vrijedi da Monox svoj posao nikako nisu odradili loše, ali je ovaj put njihov groove/death/djent nakon Eruption naišao na manje-više gluha uši.
Galerija slika
