Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Procol Harum
Izdavač: Eagle Records
Izdanje: 2017
Trajanje: 56:04
Ocjena: 3.5/5
Prošlo je pedeset godina otkako su engleski pioniri progresivnog rocka Procol Harum 1967. svojim prvijencem »Procol Harum« i pjesmom »A Whiter Shade of Pale« oduševili staro i mlado te postavili jedan od temeljnih kamena novog žanra, koji je kasnije postao poznat kao progresivni rock. »Novum« je prvi studijski album Procol Harum nakon četrnaest godina, koliko je prošlo od »The Well’s On Fire« (2003), i njihov prvi bez osnivača i tekstopisca Keitha Reida. Njega je zamijenio Pete Brown, najpoznatiji po suradnji sa sastavom Cream i Jackom Bruceom. Pjevač Gary Brooker tako je postao posljednji osnivač i jedini glazbenik koji je bio član svih dosadašnjih inkarnacija Procol Harum. Procol Harum, koji u svojoj karijeri, prekinutoj između 1977. i 1991., nisu izdali loš album, danas su jedan od posljednjih sastava iz zlatnog doba psihodeličnog i progresivnog rocka koji je još uvijek aktivan, iako se na novi album čekalo toliko dugo da je većina obožavatelja bila uvjerena kako su njihovi studijski dani završili s »The Well’s On Fire«.
Naravno, nije bilo malo skeptika koji su se pitali može li sastav s tako bogatim iskustvom nakon tako duge studijske stanke uopće još izdati uradak koji bi se kvalitetom mogao mjeriti s njihovom većinom iznimno impresivnom dosadašnjom diskografijom. Prva dva pozitivna signala stigla su već s naslovnice s mističnom ženom, koja pomalo podsjeća na kultni prvijenac, te s povratkom originalnog, psihodelično obojenog logotipa Procol Harum. Od tada je prošlo pedeset godina, a vrijeme nemilosrdno teče za sve. Gary Brooker ove će godine napuniti sedamdeset i dvije godine i to se na »Novum« već osjetno čuje na njegovu vokalu, iako je i dalje zadržao svoju prepoznatljivu, iznimno karizmatičnu i romantičnu boju glasa. Josh Phillips, koji je 2004. na orguljama zamijenio osnivača Matthewa Fishera, na »Novum« je prilično dobro uspio dočarati baršunast zvuk orgulja koji je resio neke prošle klasike Procol Harum, dok je gitarist Geoff Whitehorn, koji je svojim iskričavim, većinom bluesom nadahnutim solažama od 1991. nadalje iznimno posrećen nasljednik Robina Trowera, jedan od najzaslužnijih što su ti žilavi progrock pioniri još uvijek aktivni.
Otvarajući »I Told On You« prilično je karakteristična skladba Procol Harum koja uspješno spaja sadašnjost s prošlošću zahvaljujući bluesom začinjenim gitarskim dionicama, sočnim slojevima hammond orgulja i Brookerovu nostalgičnom vokalu. »Last Chance Motel« romantična je balada koja pomalo podsjeća na neke prošle balade Procol Harum. Nakon sporog početka slijedi prijelaz u nostalgičan dio s brojnim klavirskim aranžmanima. Unatoč Brookerovu primjetno oslabljenom vokalu, stara je magija na većini djela i dalje prisutna. Lagano bluesom protkan »Image of the Beast« zbog tvrđih gitarskih i orguljaških dionica svidjet će se i svim ljubiteljima Deep Purple. »Soldier«, »Don’t Get Caught«, »Sunday Morning« i »The Only One« balade su prožete nostalgičnom atmosferom, s bogatim simfonijskim aranžmanima i impresivnim gitarsko-orguljaškim dionicama, dok Brooker iz svojeg osjetno umornog vokala istisne najviše što može u svojim godinama, pa sve zajedno i dalje ispadne dobro. Procol Harum dokazuju da su još uvijek majstori potresnih balada.
»Neighbour« je šaljiva stvarčica s tipičnim engleskim crnim humorom i vragolastom upotrebom harmonike, dok bend usput uplete poznati cirkuski motiv. Ovakve humoristične stvari jednostavno ne smiju izostati ni s jednog albuma Procol Harum. U pomalo burlesknom tonu je i znatno življi i neobično udarni »Businessman«, koji uz pomoć razigranih, bluesovskih dionica i Brookerova cinizma ismijava predstavnike suvremenog, podivljalog kapitalizma, dok je »Can’t Say That« najambicioznija i najsloženija skladba na albumu, s duljom instrumentalnom dionicom koja na pojedinim mjestima koketira i s funkom i jazzom. Završna kompozicija »Somewhen« još je jedna dirljiva balada s emocionalno do kraja angažiranim Brookerovim pjevanjem, koji se ovaj put našao za klavirom bez ikakve pratnje svojih kolega.
»Novum« je najljepši dar kojim su Procol Harum mogli obradovati svoje vjerne obožavatelje povodom proslave pedesete obljetnice nastanka legendarne grupe. ‘Stari mačkovi’ su s »Novum« dokazali da su i dalje sposobni stvoriti vrlo dobar album, dostojan svoje slavne ostavštine iz vremena kad je progresivni rock još bio mlad, iako se treba pomiriti s tim da Brookerov vokal više nije ono što je nekad bio. Nijedna skladba na »Novum« doduše posebno ne izdvaja, što znači da ovaj put nema govora o nečemu usporedivom s dugovječnim hitovima kao što su »A Whiter Shade of Pale,« »A Salty Dog«, »Conquistador« ili »Homburg«, ali svejedno se radi o iznimno konzistentnom uratku. Ove se godine staroste progresivnog rocka ponovno upućuju na ambicioznu europsku turneju, koja će nas, očekivano, zaobići u širokom luku. Tko ipak ne želi propustiti jednu od posljednjih prilika da Procol Harum vidi uživo, neka se spremi na dug put do njemačkog Stuttgarta ili talijanske Verone, koji su nam još najbliži gradovi s te turneje.
https://www.youtube.com/watch?v=IdgpvcEiZzw
Postava
Gary Brooker – vokal, klavir
Matt Pegg – bas gitara, prateći vokal
Geoff Dunn – bubnjevi
Geoff Whitehorn – gitara, prateći vokal
Josh Phillips – klavijature, prateći vokal
Pete Brown – tekstovi
Produkcija
Dennis Weinreich
Popis skladbi
1. I Told on You
2. Last Chance Motel
3. Image of the Beast
4. Soldier
5. Don’t Get Caught
6. Neighbour
7. Sunday Morning
8. Business Man
9. Can’t Say That
10. I Am the Only One
11. Somewhen
