Autor: Rok Klemše
Izvođač: Frostbite
Izdavač: Tmina Records
Izlazak: year_month
Trajanje: 45:15
Ocjena: 4/5
U humorističnoj seriji The Goldbergs, ultimativnom pokloncu osamdesetima, jedna je od najboljih definicija zašto su Rush tako dobar bend: »They’re from Canada. It’s super cold, so they have to rock super hard to stay warm.« Tu bi se definiciju lako moglo proširiti na desetke kanadskih metal bendova, od Voivod, Devina Townsenda (plus Strapping Young Lad), Annihilator, Gorguts, Exciter, Razor, Quo Vadis, Slaughter i brojnih drugih. Velik potencijal da se pridruže tim elitnim imenima s prvijencem Etching Obscuritiy ima i montrealski Frostbite.
Neka te naslovnica, koja pomalo podsjeća na Lateralus od Toola, ne zavara, jer Frostbite s Toolom imaju vrlo malo zajedničkog, možda tek progresivnu crtu u glazbi. Frostbite na svom prvijencu naime uvjerljivo i vješto tkaju mrežu black metala, progresivnog metala i death metala, prije svega gothenburške škole, a pritom su prilično samosvojni, s dovoljno originalnosti da se ne mogu tek tako povlačiti paralele s drugim srodnim bendovima. Etching Obscurity je album gusto posijan akustičnim interludijima, zapamtljivim melodijama, razrađenim idejama, promišljenim potezima i snažnom instrumentalnom izvedbom. Upravo je potonja vjerojatno najjača strana albuma, jer instrumentalni četverac ima ponuditi ogromno – moćne i raznolike rifove, baražu black metal izljeva, melodične pasaže koje čas podsjete na gothenburški death metal, a čas mjestimice na Death ere Symbolic (The Pest, Sigil Seal) te Vreid, a solaže nisu samo ispjevani arpeggiji i sweepovi (skoro pa bluesy solaža u Malleus lijep je dokaz). Ne zaostaje ni ritam sekcija; bas se dobro čuje, raznolik je i pobrine se za nekoliko prepleta s gitarskim rifovima, a bubanj je snažan i ne oslanja se samo na blast-beatanje, nego je u svojoj raznolikosti na trenutke skoro jazzovski.
No instrumentalno još tako dobra slika lako bi izblijedjela da vokali nisu na razini, a i tu se Frostbite odlično snalaze. Krystal Koffin pjesmama zapovijeda svojim hrapavim, sirovim growlom, s autoritetom i uvjerljivošću kojom se može pohvaliti samo šačica vokalistica u ekstremnom metalu. Nakon primjereno atmosferičnog introa Ascending the Void, koji je prekrasan uvod u idućih deset pjesama, Krystal i dečki vode te na put popločan hladnom immortalovskom (samo tematski, manje glazbeno) atmosferom, a prekidaju ga pravim progresivnim remek-djelima, punima neočekivanih uspona i padova, zaokreta i promjena tempa. Sigil Seal, The Pest, kao čekić udarni Malleus s izvrsnim refrenom, Through the Grave i Soul Devourer izravno se natječu koja će biti brutalnije epska. Veličanstvenu glazbenu sliku Frostbite začine još i čelom u Delayed Perception i Shining (pokušaj s čistim vokalom ipak nije posve uspio).
Zapravo Etching Obscurity muči samo jedna slabost. Kraj albuma, koji je trebao biti apsolutni vrhunac, nažalost je njegov apsolutno najslabiji dio. Istina, Forgotten Path samo je jedna pjesma od jedanaest, ali uspijeva posve pokvariti odličan tijek i crvenu nit koja se proteže između Soul Devourer i primjernog akustičnog završetka Erased From Existence. To vjerojatno ne bi bila toliko uočljiva greška da Frostbite nisu od intra albuma sve tako vrhunski stupnjevali, no ovako su predzadnju pjesmu iz cjeline zveknuli kao Lemmyjevu bradavicu. Ipak, Frostbite su s Etching Obscurity letvicu za budućnost postavili vrlo, vrlo visoko, a ako ne bude većih iznenađenja, album bi do kraja godine mogao postati čak i debi godine.
Postava
Max Allard – gitara
Alekseïev Delbès – bubnjevi
Anthonny Colin-Bilodeau – gitara
Stéphane Deschênes – bas
Krystal Koffin – vokal
Produkcija
Frosbite
Popis skladbi
1. Ascending the Void
2. Sigil Seal
3. The Pest
4. Malleus
5. Through the Grave
6. Delayed Perception
7. Etching Obscurity
8. Shining
9. Soul Devourer
10. Forgotten Path
11. Erased From Existence
