Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Procol Harum
Izdavač: A&M Records / Interscope
Izlazak: 1969
Trajanje: 40:18
Ocjena: 5/5
Nezaboravni prog rock pioniri Procol Harum, koji su u režiji klasične postave, a tvorili su je karizmatični pjevač/klavirist Gary Brooker, blues rock gitarski virtuoz Robin Trower, svestrani klavijaturist Matthew Fisher, solidni basist Dave Knights, iznimno konzistentni bubnjar B.J. Wilson i vječno pronicljivi tekstopisac Keith Reid stvorili većinu svojih najljepših evergreena, na svom se trećem studijskom ostvarenju otputili do morske obale, gdje su uz slušanje starih mornarskih balada smislili kako još usavršiti svoj pobjednički, inovativni glazbeni pristup.
»A Salty Dog« predstavlja važnu promjenu skladateljskog i aranžerskog stila u odnosu na oba prethodna albuma Procol Harum, jer je njihov zvuk postao mnogo manje opskuran, sve su skladbe dobile jasnu glavu i rep, a dotjeranost orkestralnih aranžmana dosegnula je novu razinu. Album je, kako i dolikuje ovim vječnim inovatorima, iznimno raznolik i sadrži pustolovno stapanje bluesa, popa, simfonijskog rocka i folka. Na »A Salty Dog« došlo je i do prvih trzavica između vječnog bluesera, gitarista Trowera i ostalih članova sastava oko daljnjeg zvukovnog smjera, što se zorno osjeća ponajprije na skladbi »Crucifiction Lane«. Matthew Fisher, koji je bio i producent ovog albuma, napustio ih je odmah nakon izlaska i vratio se tek 1991. na album »Prodigal Stranger«, čime je došao kraj klasičnoj postavi Procol Harum.
Album se otvara na najbolji mogući način središnjom, naslovnom skladbom, jednom od najljepših balada u povijesti klasičnog rocka, koja je izašla i kao singl. To je nostalgična pjesma o nesretnom starom mornaru kojeg je ‘pregazilo vrijeme’, no sa sretnim krajem. Tekst je djelomice alegorija na propast tradicionalnih zanimanja, ponajprije onih koja su čovjeka povezivala s prirodom, kao što je u ovom slučaju pomorstvo. Brookerov vokal koji para srce, a na melodramatičan način pripovijeda kako mornari uz čašu ruma polako ‘umiru’ na rate, dok njihovi stari brodovi usred luke sve više hrđaju, sve dok se stanje iznenada ne popravi, protkan je moćnim orkestralnim aranžmanima i romantičnim melosom od kojeg će zadrhtati i najčelicnije srce. Atmosfera uz krhke zvukove klavira cijelo vrijeme varira između fatalističke i svečane, kad uz prelijep refren iznenada zasja zraka svjetlosti i svom snagom obasja tužnu sudbinu odanog mornara, koji se usprkos svemu ponovno otisne na more. Navodno je nažalost već pokojnog bubnjara B.J. Wilsona (1947-1990), dok mu je Brooker prvi put otpjevao i odsvirao ovo besmrtno djelo na klaviru, također iznenada obasjala velika zraka svjetlosti. Wilson je na kraju bio toliko dirnut da je izjavio kako je to najljepša pjesma koju je ikad čuo.
»The Milk Of Human Kindness« je razigrano raspoložen križanac bluesa i simfonijskog rocka sa šaljivim, sarkastičnim tekstom, kakve je Reid naprosto obožavao. Pomalo pripiti gitarski riff ljulja se uz temperamentne zvukove klavira i orgulja, dok Barrie James ‘B.J.’ Wilson na bubnjevima drži poskočni ritam. »Too Much Between Us« je nježna akustična balada s Brookerovim karakterističnim, melankolično-baršunastim vokalom, koja po atmosferi i ritmu uz topli zvuk Fisherovih orgulja pomalo podsjeća na dječju uspavanku. »The Devil Came From Kansas«, koji je pomalo alegorijski podsmijeh na račun vječne američke opsesije svim mogućim religijskim kultovima, ali i na račun njihova tradicionalnog konzumerizma, temperamentni je blues rocker s moćnim gitarskim riffom i nestašnom orguljaškom melodijom, što mu donosi status najžešće skladbe na albumu. Brookeru pri pjevanju pomažu ostali drugovi i stvaraju iznimno učinkovite vokalne harmonije.
Folk rocker »Boredom«, gdje glavnu vokalnu inicijativu preuzima Fisher, jednostavna je, ali zabavna pastoralna skladbica sa zvukovima frula, cimbala i nježnih akorda akustične gitare, uz koju ide izrazito satiričan tekst o apatičnosti suvremenog društva. »Juicy John Pink« je kratak blues rocker s nabrušenim zvukovima usne harmonike i pomalo ukuhanim Brookerovim vokalom. Tu se zorno osjeća Trowerov skladateljski utjecaj, dok središnju ulogu igra njegov ponavljajući, temperamentni gitarski riff.
Mistični »Wreck of the Hesperus«, gdje vokalnu štafetu ponovno preuzima Fisher, s druge je strane jedno od najsavršenijih remek-djela u njihovoj karijeri s moćnim, melodramatičnim orkestralnim aranžmanima od kojih će si simfonijski prog rock sladokusci i danas oblizivati prste. Tekst se ponovno doticao morskih zgoda i pripovijeda o brodolomcu koji se izgubio negdje usred oceana, dok mu večernja zvijezda pokazuje put prema obali. U staroj grčkoj mitologiji Hesperus, personifikacija zvijezde večernjače, bio je sin božice zore Eos (po našem Zore) i brat Eosphorusa (ponekad poznatog i kao Prosphorus ili ponajviše kasnije, u kršćanskoj mitologiji, kao zloglasni pali anđeo Lucifer).
I simfo rock remek-djelo »All This And More«, koje sadrži složenu izmjenu vremenskih prijelaza, jedan je od najboljih trenutaka na albumu, gdje se Brookerov vokal koji para srce odlično prelijeva s plačnim gitarskim pasažama i krhkom klavirskom melodijom. Otužna blues rock balada »Crucifiction Lane« karakteristična je Trowerova skladba od glave do pete, koja već pomalo zaudara na njegovu kasniju samostalnu karijeru i zorno nagovještava zašto su se pogledi na daljnji zvukovni smjer Procol Harum između njega i ostalih članova počeli razilaziti. Trowerov neutješni vokal podupire moćna gitarska fraza, krhke klavirske nijanse i repetitivni ritam, što je na kraju okrunjeno još i gastronomskim gitarskim solažom.
Fisherova završna simfonijska umjetnina »Pilgrim’s Progress« ponosi se prekrasnom evergreen melodijom i iznimno toplim, gotovo hipnotičkim zvukom orgulja, koji se odlično prilagođava njegovu zasanjanom vokalu, što u kombinaciji stvara gotovo svečani ambijent, osobito u završnom dijelu koji sadrži pljesak i razigranu vokalizaciju. Neka ponovna CD izdanja ovog albuma ponose se i bonus skladbom »Long Gone Geek«, koja je izvorno izašla kao B-strana singla »A Salty Dog«. Tu je riječ o još jednom temperamentnom blues rockeru sa šaljivim tekstom o nespretnom štreberu.
»A Salty Dog« je jedno od najboljih ostvarenja u dugoj i burnoj povijesti ovih neuništivih prog rock pionira, koji su većinu svojih najljepših remek-djela stvorili u ranom razdoblju karijere. Samo je naslovna skladba o kraju mornarske romantike na račun najezde novih tehnologija koje razaraju iskrene međuljudske odnose bila dovoljna da album već pri izlasku stekne kultni status, jer ovaj nezaboravni evergreen svojom iznimno kontemplativnom naravi i danas potpuno očarava slušatelja, iako ni ostale skladbe na albumu nikako nisu ‘od muha’.
Postava
Gary Brooker – vokal, klavir, celesta, tristrunska gitara, zvona, usna harmonika, orkestralni aranžmani
Robin Trower – gitara, vokal (09), akustična gitara, tamburin
Dave Knights – bas gitara
Barrie Wilson – bubnjevi, udaraljke, tabla
Matthew Fisher – orgulje, vokal (05, 07, 10), marimba, akustična gitara, klavir, ritam gitara, orkestralni aranžmani
Kellogs – frula
Keith Reid – tekstovi
Produkcija
Matthew Fisher
Popis skladbi
1. A Salty Dog (4:41)
2. The Milk of Human Kindness (3:47)
3. Too Much Between Us (3:45)
4. The Devil Came from Kansas (4:38)
5. Boredom (4:34)
6. Juicy John Pink (2:08)
7. Wreck of the Hesperus (3:49)
8. All This and More (3:52)
9. Crucifiction Lane (5:03)
10. Pilgrims Progress (4:32)
