Izvođač: Stewart, Rod
Izdavačka kuća: Mercury Records
Izlazak: 1971
Trajanje: 40:31
Ocjena: 4.5/5
Every Picture Tells A Story famozni je album škotskog slavuja Roda Stewarta, koji je na široj glazbenoj sceni eksplodirao dražesnom kombinacijom rocka, bluesa, soula, a u slučaju spomenutog albuma čak i hrabrim ubacivanjem country utjecaja. Ukratko, riječ je o uzbudljivoj žanrovskoj platformi, koja je početkom 70-ih začeta kao nekakav neplanirani potomak britanske blues revolucije 60-ih. “Eksperiment”, koji je u orbitu astronomskog komercijalnog uspjeha poletio na krilima trijumfa poput Exile On Main Street, uglavnom vokalno orijentiranim pristupom dostiže novu razinu bijelog interpretiranja korijena “crne Amerike”. Albumi arogantnih pjevačkih manevara, grubih glasovnih zahvata i njihovih polusestrinskih oštrih akrobacija, a posebno rokerska svirka utemeljena na gruboj poruci vokalnog bluesa i soula, koja je dolaskom 70-ih sve češće bljuvala iz užarenih britanskih grla, naprosto predstavlja iskustvo posebne vrste, pogotovo kad imamo posla s vokalistom kalibra Roda Stewarta.
Rod Stewart unatoč mladosti i njome uvjetovanom neiskustvu na Every Picture Tells a Story dokazuje da dobro zna kako se stvari rade. Rod se glasovno stalno drži oštro trasiranog vijuganja i zadihano galopira iz krajnosti jednog raspoloženja u ekstremnost drugog, naravno na krilima impulzivne emotivne retorike. Njegov prepoznatljiv vokal pažljivo izbjegava više visine i smjelo se useljava u donji dom glasovnog registra, gdje ima prostora za slobodno manevriranje napretek. Rod ga koristi u stilu starog mačka čiji se glas zbog nikotina i alkohola već davno oronuo i sad zvecka poput muževnog grgoljavog kolutanja, koje sažvaće i ispljune sve što mu prijeđe put. S druge strane, Rod se, kad je to potrebno, začas pretvori u dobrodušnu grlicu, opasanu punom bisagom šarma, nježnosti i ostalih srodnih jebačkih predispozicija, sve skupa umotanih u debeli sloj hrapavosti, koja se povrh svega hvali i neslućenim balzamičnim učinkom.
Every Picture Tells a Story zvukovno je izuzetno grubo obrađen proizvod, naravno uzimajući u obzir zlonamjerne tendencije vražjih žanrovskih majstora, uz čije će vam slušanje zastati dah. Album pred nama zapravo vrije poput predugo mirujućeg emotivnog vulkana, koji u iščekivanju gromoglasne erupcije emocija punim plućima hvata još zadnje oblačiće svježeg zraka. Pun novootkrivene životne energije većinom paradira s bezbrižnim oduševljenjem, koje slušatelja bez prestanka napaja “opuštenošću” kakvog raspoloženog jam sessiona. Naslovni uvodnik albuma odlučno nagovještava o čemu je zapravo riječ! Every Picture Tells a Story ordinira kao vruće zapakirani hibrid soula i rocka, koji se usredotočuje na sirovije, recimo tome muževnije zvukovno ruho, za čije omekšavanje Rod lukavo koristi vokalne karakteristike jedine i neponovljive Maggie Bell. Preokret ubrzo nastupa. Intimno raspoloženje Seems Like a Long Time tvrdoglavo prkosi oštrini uvodnika, odjeveno u pažljivo kreirane svilenkaste soul kreacije, kojih se ne bi posramili ni najveći majstori spomenutog žanra! Potonje se odlično nadopunjuju još i melankoličnim nijansama Tomorrow Is a Long Time i sanjivošću Mandolin Wind, gdje slušateljevu krv po žilama pokreće jadikujući slide majstora Sama Mitchella. Krepki blues rocker (I Know) I’m Losing You zapali plamen jednog od najživahnijih trenutaka albuma, barem dok trenutak za sebe ne uzme instrumentalna sekcija predvođena nadahnutim Mickom Wallerom. Skladba dočarava otrovnu učinkovitost najčišćih derivata blues rocka, koji bez trunke uglađenosti, nemilosrdno grabi za jaja.
Rod Stewart glazbeni govor stalno prilagođava okolnostima, a time se polako, gotovo neprimjetno, stvara jedinstveni duh albuma, kojem do savršenstva nedostaje samo još biser za sva vremena. Patriotski Škot ovaj put daruje čak dva, najprije u obliku Maggie May, jednostavnog utješnog zimzelena, koji pogađa svojom neusiljenošću i iskrenošću, a na samom kraju albuma još i s Find a Reason To Believe, koja je jednostavno rečeno još jedan od onih neponovljivih trenutaka za koje se čini da su bezvremenski.
Every Picture Tells a Story jedan je od najsvetijih slavoluka posvećenih vokalnom blues rocku. S savjesno postrojenim instrumentalnim arsenalom, u kojem je sve povezano, snažno uključeno jedno u drugo, podupire se i međusobno nadzire, album sigurno gubi na “spektakularnosti” koju nude ostali majstori gitarskog blues rocka tog vremena. To je ujedno i glavni razlog zašto Stewartov prvijenac i danas ostaje usidren duboko u kategoriji više-manje zanemarenih i zaprašenih bisera rock svirke. Za naelektrizirano vrištanje gitara ovdje naprosto nema mjesta, ovdje karakter cjelokupnoj zvukovnoj slici albuma daje sama veličanstvenost glasa Roda Stewarta, zbog koje je iskustvo s Every Picture Tells a Story više nego ugodno, zapravo neponovljivo.
Postava
Rod Stewart: vokal
Ron Wood: gitara, bas
Martin Quittenton: akustična gitara
Sam Mitchell: slide gitara
Pete Sears: klavijature
Danny Thompson: bas
Mick Waller: bubnjevi
Ian McLagan: hammond
Produkcija
Rod Stewart
Popis skladbi
1. Every Picture Tells a Story
2. Seems Like a Long Time
3. That’s All Right
4. Tomorrow Is a Long Time
5. Maggie May
6. Mandolin Wind
7. (I Know) I’m Losing You
8. (Find a) Reason To Believe
