Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Nektar
Izdavač: Dream Nebula
Izdanje: year
Trajanje: 61:15
Ocjena: 4/5
»Evolution« bio je drugi studijski album legendarnih britanskih prog rockera Nektar nakon njihova uskrsnuća 2000. godine, kad se poglavar benda, gitarist/pjevač Roye Albrighton, nakon gotovo kobne infekcije bubrega odlučio obnoviti ovaj kultni glazbeni kolektiv. Originalnog basista Dereka ‘Mo’ Moorea u to je vrijeme zamijenio korisnik Rickenbackera Randy Dembo, dok su postavu upotpunili stari mačak, originalni član, klavijaturist Allan ‘Taff’ Freeman i bubnjar Ron Howden. Stari drugari i novajlija odlučili su se na »Evolution« za svojevrsnu obnovu zvuka iz njihovih zlatnih vremena, to jest sedamdesetih, a novih, uzbudljivih skladateljskih ideja od prethodnog albuma, solidnog »The Prodigal Son« (2001), nakupilo se zaista lijepo.
Nektar već dugo nisu zvučali tako udarno i energično istovremeno kao na »Evolution«, u što se slušatelj može uvjeriti već na izvrsnom uvodnom punjaču energije »Camouflage to White«, kompleksnoj kompoziciji s brojnim iznenađenjima. Uvodna sekcija zahvaljujući razdraženim gitarskim frazama i udarnim bubnjarskim obrtima zvuči potpuno metalno, dok inteligentni vremenski prijelazi i ‘plemeniti’ zvuk klavijatura podsjećaju na neke kultne art/heavy rockere u stilu Wishbone Ash ili Uriah Heep. Nektar već na samom početku albuma oduševljavaju brojnim duhovitim improvizacijama koje traju sve dok ne uslijedi lukav preokret u melodičnu sekciju, gdje inicijativu preuzima Royeov temperamentni vokal. Produkcija je izuzetno živa, što znači da bend na svakom koraku zvuči živahno, kao da se nalazi usred koncertnog nastupa. Vokalne harmonije su, očekivano, odlične i dodatno produbljuju dramatičnu i intenzivnu atmosferu.
Nostalgična poslastica »Old Mother Earth« otvara se kao melankolična, na klaviru podložena balada, no moćan zvuk hammond orgulja i vatreni bubnjarski obrti brzo je odvedu u temperamentnu sekciju, gdje se ritmičke nijanse i moćne vokalne harmonije predvođene izvrsnim refrenom izmjenjuju munjevitom brzinom. Akustično-klavirski aranžmani ukusno su izvedeni i postavljeni na prava mjesta. Balada »Child Of Mine« prvorazredna je demonstracija space rocka potpomognutog psihodeličnim pulsom, kakvog su Nektar stvarali kao mladi i obećavajući glazbenici početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Dirljivi simfonijski aranžmani imaju idealno društvo u Royeovu izrazito proživljenom pjevanju i eteričnim pasažama na akustičnoj gitari.
Epsko remek-djelo »Phazed By The Storm«, jedan od vrhunaca cijelog »Evolution«, ponosi se moćnim vokalnim harmonijama i brojnim melankoličnim gitarskim pasažama koje zajedno stvaraju doista svečano raspoloženje. Ambijentalna sekcija s eteričnim valovanjima melotrona, dirljivim gitarskim pasažama i potresnom pjevačkom izvedbom predstavlja čak jedan od najčarobnijih trenutaka u cjelokupnoj povijesti Nektara, što je ujedno i najbolji mogući kompliment za »Evolution« inkarnaciju ove legendarne skupine. Ta sposobnost stvaranja slojevitih i hipnotičkih ambijenata odlika je kojom se danas može pohvaliti tek šačica skupina iz zlatnog doba progresivnog rocka, jer je većina s godinama izgubila tu sposobnost.
»Always« se povija pod težinom epskih simfonijskih aranžmana te neutješno melankoličnih pasaža na Royeovoj električnoj gitari, što znači da je bend ponovno odlično raspoložen te s lakoćom dočarava hipnotički ambijent. Unatoč prilično velikoj dužini pojedinih kompozicija, na »Evolution« nije moguće naći niti jedan dosadan ili nenadahnut trenutak. »Dancin’ Into the Void« sadrži inteligentnu gitarsku frazeologiju i hrpu eteričnih aranžmana na sintisajzerima, što u kombinaciji s Royeovim do kraja angažiranim pjevanjem ponovno dovodi do izuzetnih ambijentalnih razmjera. To posebno vrijedi za tercetne gitarske harmonije u završnoj sekciji. Nostalgičan i ujedno društvenokritičan tekst, kao i većina ostalih tekstova na »Evolution«, odnosi se na štetan utjecaj modernog čovjeka na domaći planet.
»The Debate« ponosi se udarnim uvodom i energičnim ritmičkim varijacijama koje puls skladbe najprije dovode u duhovitu funky sekciju s borbeno raspoloženim refrenom i šuštavim pasažama hammond orgulja. I ovdje tekst sadrži snažnu ekološku konotaciju i društveni bijes, koji je u idealnom suzvučju s usputnim, neobično naoštrenim gitarskim pasažama. Završna, melodramatična balada »After The Fall«, gdje je Royeovo izrazito srdačno pjevanje popraćeno suptilnim klavirskim aranžmanima, pobrinula se za doista lijep završetak albuma.
»Evolution« predstavlja pravi povratak na kvalitetnu razinu ‘zlatnih vremena’, što je za Nektar privrženike prije 2000. godine, kad se činilo da će legendarna skupina zauvijek pripadati ‘davnoj prošlosti’, kad se većina glazbe još stvarala s dušom i srcem, bila tek pobožna želja. Nažalost, u sljedećim su godinama opet nastupili kadrovski problemi, jer je Freeman napustio Nektar već u rujnu 2004., dok ni Dembo nije dugo izdržao u bendu. Albrighton i Howden tako su do danas ostali jedini originalni članovi Nektara koji i dalje ostaju vjerni izvornoj zvučnoj viziji i poslanju.
Postava
Roye Albrighton – vokal, gitara
Taff Freeman – klavijature, melotron, prateći vokal
Ron Howden – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Randy Dembo – bas gitara, prateći vokal
Produkcija
Nektar
Popis skladbi
1. Camouflage to White (7:03)
2. Old Mother Earth (7:41)
3. Child of Mine (6:43)
4. Phazed by the Storm (9:20)
5. Always (7:03)
6. Dancin´ into the Void (8:18)
7. The Debate (9:30)
8. After the Fall (5:37)
