Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Various Artists
Izdavač: Front Rock Records
Izlazak: 2012
Trajanje: 76:33
Ocjena: 3.2/5
Gdje u doba globalnog stapanja tražiti gram vlastitog identiteta? Nakon pet desetljeća življenja u istoj zajedničkoj državi dio identiteta nedvojbeno se zamutio, proklijao i razrastao oko pojma jugoslavenstva, a dio balkanskog jedinstva bili smo, htjeli ne htjeli, svi bratski i pobratimski narodi od Triglava do Đevđelije. Nakon dva desetljeća poeuropljenog življenja na podalpskom otočiću drukčijosti došlo je vrijeme za prevrtanje sjećanja do stanja zajedničke koegzistencije, a prvi su dovoljno hrabrosti, odlučnosti, jaja i esencije skupa skrpili ne političari i ne kravatasti izaslanici slaganih zajedničkih interesa kapitala i novca, nego glavni nositelji revolucija, prevrata i revolta – alternativci i garažni umjetnici. Sjaj i bijedu dvaju desetljeća osame treba procijediti kroz sita i filtre zvučne poruke, a svoj je posao na nekomercijalan i seksi način odradio pokret koji je kolijevka No Border Jama od prvog dana – Subkulturni Azil iz Maribora. Treba priznati da je svaka od naših nekadašnjih bratskih republika uvijek imala dovoljno kreativnog naboja, pa se uz centralno sredinjske glazbene mliječnojajčane komercijaliste oduvijek moglo osjetiti dovoljno oštrine servirane izravno iz garaže, od naših logova sve do Prespe i Ohrida. Sve to odražava i Ex Yu No Borders Underground Jaming – pločica na kojoj se na čak dvadeset skladbi predstavlja devetnaest jugoumjetnika koji ovaj put ne mašu petokrakama na zastavama i ne pjevaju hvalospjeve Titu i partiji, nego otvaraju svoje samosvojne Pandorine kutije užitka.
https://www.youtube.com/watch?v=-HEPWnVnjQw
Otvaranje s skladbom Otvaranje ovaj put pripada srpskoj postavi Real Danger. Somborski trojac, koji čine Robert Merey, Stevan Dabić i Sonja Romić, poigrava se klasičnom rock formom i naivnom elektronikom, a eklektična skladba Otvaranje, koja na postpunkovski način koketira i s beogradskim legendama EKV i s američkim nonkonformistima Butthole Surfers, tek je jedan od fragmenata ploče Leš našeg letnjikovca. Repetitivnost i efektima napunjen elektro pop punkerski intro nastavlja se s rock’n’rollerski jajatijim zvukom iz Varaždina. Sastav The Evokers (ili samo Evokers) ovaj se put predstavlja čak dvjema skladbama koje prikazuju dvije strane garažne baštine ovog hrvatskog benda. Ako Brand New Cadillac na jedan rudimentirani način podsjeća na surfrockerske garaže američke predgrađe ranih šezdesetih, 1-2-5 je izravniji suvenir nerafiniranog rhythm & bluesa u njegovoj rock’n’roll pubertetu, što ne znači da zvuk i sadržaj nužno idu u dementno besmislenom smjeru mladenačkog zanosa sastava. Izvrstan komplet krasnih gitara, usnih harmonika, solidnih bas i bubnjarskih linija zaokružuje i prilično dotjeran maskulini Kokijev vokal, ali nedostaje malo više odlučnosti i udarnosti, zbog kojih su No Border Jam kompilacije bili pravi neobrušeni briljanti.
Malo više jaja ovaj put donose naši gorski listovi – celjski buntovnici s razlogom, koji slušaju na ime Kronika. Prljava zaprašena garaža i simfonije triju akorda podsjećaju na sve ono zbog čega se noge krasno pokrenu uz taktove sastava Scuffy Dogs, Res Nullius i sličnih organskih nadarenika. Kronika su se nakon šest godina konačno iskristalizirali u postavi Žan Kovačevič na vokalu, Rok Pinter i Lovro Lah na gitarama, Vid Verdev na basu i Davorin Ulipi na bubnjevima. Nema neke revolucije u slici i sadržaju, ali Razvajeno dete prava je krasna bučna dopuna pločice, pa makar momci bili rođeni, kako najavljuje njihov prvijenac, V napačnem letu. Prilično dalje prema jugu zatim vas lansira visokooktanska svirka krasnog sastava Bernays Propaganda. Bezbedno levo je školski primjer krasne udarne glazbe s kritičnom podlogom: Vasko Atanasoski na gitari, Džano Kuč za bubnjevima, basist Nenad Tifunovski i za revolt, ples i zabavu uvijek spremna hiperenergična pjevačica Kristina Gorovska serviraju ono što najbolje znaju – pop, funk, punk, revolt, nekonformistički srednji prst globalnim trendovima i groove na potenciju! Meni najdraža skladba prvog dijela ploče servira mješavinu Fugazija, LCD Soundsystema, Gossip, The Slits i prave domorodne makedonske ritmičke genijalnosti. Nema mjesta za lažne ideale, bezubu politiku, mlaku benignost tekstova i glazbe, stanje na strani, artističku sigurnost i konformizme! Bernays Propaganda su virtuozi ritma i jebene zabave, dragi moji, a Moonlee Records s dinamičnim Makedoncima (i Makedonkom) ima konja na kojeg je uvijek sigurno kladiti se!
https://www.youtube.com/watch?v=4Bt_m2C9XKo
Nešto manje bih se pak kladio na benigni slovenski trio Charlie Butter Fly, koji pokušajem seksepila u stilu Jima Morrisona (ali s velikom dozom manjka barem što se tiče seksepila i intelekta) u skladbi Between Two Legs ne samo da obara cijeli libido, nego i prst automatski pomiče prema gumbu za preskakanje na sljedeću skladbu. Unatoč osam godina postojanja svi su aduti sličniji slabo uvježbanoj probi, zato pak primjeren flaster na bolna uši daje krasan splet distorzija i ritmike sastava Can Of Bees. Garažni trio čine potentni mladci iz Šentjanža kod Dravograda, vokalist i gitarist Jan Lužnik, basist Jure Gobec i bubnjar Davor Detečnik, a kratkom i udarnom skladbom 21 serviraju vrlo ukusnu mješavinu stonera, punka i bluesa na hiperenergičnoj osnovi te pakleno dozu jaja taman dovoljno začinjenih prelivima paklenog Tabasca! Kyuss, Monster Magnet (u višoj brzini) i malo more divnih asocijacija na znojem, krvlju i testosteronom natopljenu garažu krasna je preporuka zbog koje apeliram da na te mladce, dragi čitatelji, i dalje obratite pozornost! Nakon kratkih organskih izljeva potentnog gnjeva na red dolazi povratak u neksus i pleksus Balkana.
DBAU je bosanski kolektiv punkerskih elektro rockera, a prijedorski revolt ovaj put odražava skladba Punkboy, koja lirski ispovijeda priču o agresiji, podmuklosti i predatorskoj logici iskonske zabave, dok prilično manje težine i zategnutosti isijava dadaistička skladbica sastava Dada Band. Hrvatski sastav (barem tako mislim) zaslužuje tek spomen, jer nekakve dublje esencije i snage na pločici niti ne donosi, a po pomadi dadaističkog rock’n’rolla novi zalet daju slovenski mladci Dandelion Children. Postgrunge rockeri na otvorenoj osnovi pozornost su privukli pločom koja sastavu priznaje hrabrost i svu požrtvovnost. Dandelion Children So pičke bila je ploča koja je privukla pažnju ne samo imenom, nego i glazbenim etosom koji se kune u nepredvidljivost, a Jure (basist, gitarist i prije svega prvo grlo sastava), Anže (gitarist i basist, kako ga već uhvati) i Katja (vjerovali ili ne, mladenka iz Jaršške prokleto dobro cijepa opne na bubnjevima) sudeći po skladbi Little Craig James zaslužuju stojeće ovacije i koju pločicu više na vašim policama!
Potonje zaslužuju i postrockeri i postmetalci iz Velenja Entheogen, koji se ovaj put bez riječi, ali nikako ne šutke predstavljaju instrumentalnim briljantom Ganymede. Zvukovno se bubnjar Matic Kadliček, basist Sergej Žižek, gitaristi Matija Bencik i Matej Voglar te tonski majstor Simon Garfunkel Penšek hrane nektarom nadahnuća sastava Pelican, Neurosis, a uz postrockerska i postmetalska imena u paketu ima dovoljno prostora i za neočekivane sonične izlete u progresivnije vode. Pravilo prema kojem su buka i atonalnost bili zapovijed prošlih No Border Jamova ovaj je put očito promijenjeno, i hvala bogovima soničnog Olimpa da je tako!
Manje artistički nastrojen je nastavak. Die Hamsters su ljubljanska petorka s indie kormilom, unatoč obećanju da je u paketu toliko esencije da čovjek teško ostaje ravnodušan, skladba Today OK ostavila me prokleto mekanog. Mladost i indie rock pop naklapanje sa svježinom postaje rose i kritičnošću japanoidnih anime pahuljastih zvjerkica pač nije za svaki dan, pa je bilo vrijeme za (brz) pomak dalje. Prilično sočniji i vrijedan slušanja je ritmični komad Liquid, koji s francuskom lirikom sastava RondNoir donosi prilično slušljiviju notu, a upravo na slušljivosti i glazbi s jajima može se graditi opozicija svim zlatnim kastratima komercijalnih dvoraca u oblacima. Ljubljanski kvintet čine gitarist Luka Seliškar, basist Jure Bedenk, bubnjar Jaka Krenker, slatke zvukove saksofona servira Lan Turek, a sanjivi frankofilski vokal iz svojih taman dovoljno potamnjelih glasnica stišće mlada i nadarena pjevačica Luana Lisa Nomsi. Jazzy, taman dovoljno smireni štikleć Liquid zasanjat će vas i dovesti do stanja smirenosti, nakon kojeg nastupa vrijeme za razderati zasanjanost! Zagrebački četverac Kevlar Bikini svojom mješavinom rockabilly garaže na punkerskoj osnovi mogao je roditi samo ploču Explodisiac, a umjesto umirujućih sredstava ovaj put dobivate debeli komad dinamita ugurana u anus, dok je Yikes Mama unatoč svoj kaotičnosti tek predstupanj velikog finala. Applesauce Lorraine je ponovno dokaz da Slovenci možda doista ne znamo dosljedno dobro pjevati u engleskim stihovima, ali zato prilično dobro znamo svirati gitare, bubnjeve i skladati razigrane skladbice. Mary Jane Doe naime dokazuje činjenicu da prilično obješenjački tekstovi na stranom jeziku ispadaju prokleto infantilno, a svaka solaža na distorzijama zvuči prilično učenije i slušljivije, a ako mladi umjetnik zna povezati i akorde, skladba je vrijedna vašeg vremena – usprkos svoj onaniji ideja i bijednim »aj lav ju bejbi, mejbi« stihovima.
Celjski veterani Stranci na pločici se nalaze prilično neočekivano, ali uz skladbu To je ta dan sasvim lijepo sjedaju, a umjesto anglističke neukosti Pero i kompanija radije se predstavljaju domorodnim tekstovima i tonom vlastitih jaja, što Strancima daje pečat zbog kojeg je ovaj dugo godina previđeni sastav vrijedno još kad staviti na player. Uz nietzscheovsku liriku punka osamdesetih tu su i maštovite kompozicije i taman dovoljna nota svjetske boli zbog koje melankolici i melankolice uopće još poslušaju glazbu. Prilično ambicioznije put u budućnost krče ljubljanski hipsterski mladci Toronto Drug Bust, koji se baziraju na alternativno zvučećem indie rock zvuku, ali s ambicioznijim, recimo Rolling Stones zahvatima, a uz lijepe frizure i sjaj Toronto Drug Bust imaju i taman dovoljnu dozu oštrine, glazbene potkovanosti i karizme, koja je ovaj put u domeni središnjeg nositelja imena i ideje sastava – pjevača Izaka Koširja. Nakon živorodno zvučeće The Dandy Song vrijeme je za malo surfa, plaže i sunca, koji u izvanrednoj izvedbi skladbe Dry Surfing, izvedene ispod prstiju izvanrednog sastava Uroš Planinc Group dobiva sve elemente Dick Dale briljantnosti. Izvanredan osjećaj koji gitarist Uroš Planinc plete s basistom Janezom Lupšetom i peterožičnim suborcem Davidom Račkom i Juretom Kolškom doista je sposoban izvesti vrhunski postavljene kompozicije i u instrumentalima ne pokvariti osjećaj iskonske ljepote rocka s dušom i sadržajem. Prilično manje rafinirano i lijepozvučno formuliraju se udarni zvukovi jarške postave Wrong Moose, koja uz beskompromisno punkoidno garažno lupanje ima smisla za humor, pa makar se iz njihove garaže možda doista razlijegaju parenje losova i novog žanra zvanog wrong rock, koji je sve prije nego pogrešan, a momci, sudeći po službenoj stranici i FB naklapanjima, po vlastitom izboru radije ostaju u sigurnom zaklonu anonimnosti nego na očima javnosti. Manje problema s identitetom imaju kaljeni ptujski mačkovi Vibesonic Jam. Sastav je nastao na zgarištu pokojnog sastava Sleazy Snails, a veliko NE trendizmima momci postižu miješanjem tvrdozvučnog rocka, psihodelije, alternative, countryja kao i kilometarskim jamovima. Upravo se potonjoj definiciji potpuno podređuje skladba Speed, koja dokazuje da su gitarist Zlatko Kuret, bubnjar Milan Murko i basist Bernard Pintar još uvijek potpuno predani unikatnoj ljepoti kontrolirane melodike, buke i potpune sinergije mentalnih energija sva tri zaverenika istodobno – bez kozmetike, uljepšavanja i pretvaranja!
I time se cijeli splet i zaključuje, a pionirska pločica EX-YU No Border Jama na malo drukčiji način uspješno stiže do prvog cilja. Osobno smatram da je škrbina, barem što se tiče pokrivenosti nekadašnje zajedničke domovine, prevelika da bih mogao reći da sam potpuno oduševljen. Nedostaje poveća hrpica talenata iz naše zajedničke domovine, ali vjerujem da su mladci i mladenke osim kvantitete materijala sposobni ponuditi i malo više kvalitete. Unatoč tome, u mnoštvu poslušanog može se razabrati dobar dio kvalitetnih glazbenika koji osim brenkanja imaju i pravu mjeru unutarnje poetike i lirizma, kojem bi mnogi rado prisluhnuli i u proširenijem obliku. Svakako je pao prvi međaš, a nakon čupanja prvih cigli uskoro može pasti i zid ograničenosti i samoograničavanja. Alternativci i alternativke prvi su barjaktari i vjesnici novog umjetničkog proljeća, a subkulturni čuvari drukčijosti i nonkonformizma jamac su da će iz mnoštva sjemenki moći niknuti još više dobrih ideja i još više prijeko potrebnog povezivanja onkraj svih granica i različitosti. I zahvaljujući pločicama poput Ex-YU No Borders Underground Jamming!
Popis skladbi
- Real Danger – Otvaranje
- Evokers – Brand New Cadillac
- Evokers – 1-2-5
- Kronika – Razvajeno dete
- Bernays Propaganda – Bezbedno levo
- Charlie Butter Fly – Between Two Legs
- Can Of Bees – 21
- DBAU – Punkboy
- Dada Band – Mlada djevojka
- Dandelion Children – Little Craig James
- Entheogen – Ganymede
- Die Hamsters – Today OK
- RondNoir – Liquid
- Kevlar Bikini – Yikes Mama
- Applesauce Lorraine – Mary Jane Doe
- Stranci – To je ta dan
- Torronto Drug Bust – The Dandy Song (Live)
- Uroš Planinc Group – Dry Surfing
- Wrong Moose – Dogz
- Vibesonic Jam – Speed (Live)
