Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Pridigarji
Izdavač: Front Rock Records
Izlazak: 2012
Trajanje: 35:36
Ocjena: 2.9/5
Četvrt stoljeća postojanja (možda čak koja godina, dvije ili pet više), a u sjećanju uz spomen imena ormoškog kolektiva Pridigarji ostaje slika ostarjelih zajebanata koji iz svojih tijela znaju iscijediti više ska punk eksplozivnosti od ponekog mladog bika. Uživo sam ih doduše uhvatio par puta i to još slučajno, ali jasno je kao dan da su ti garažni satiričari zapravo ljudi na jasnoj misiji, na kojoj su slučajnosti doduše dopuštene, ali ispod robusne, grube površine ima puno više takta i smisla nego što bi se na prvi pogled dalo naslutiti. Dokaz za to je i njihova šesta ploča, album Nizki udarci na visokem nivoju, koji će, nadam se, neke prokleto uvrijediti, a društvena satira bez dlake na jeziku tu je na raspolaganju baš u vremenima ustanka po mišljenju nekih zomboidnog naroda, koji je povrh svega još i ljevičarski fašistoidan. O krahu vrijednosti već su se raspisali mnogi prije mene, pa ću ovaj put ostati unutar polja glazbe.
A ta je, unatoč godinama, EMŠO-u i pomalo ostarjeloj glazbenoj punkoidnoj tradiciji, aktualna kao vrag. Pridigarji su sastav koji plaši, prijeti i upozorava još od kraja sedamdesetih, nakon čega su se samovoljno ugasili i povremeno se pojave u pravom trenutku. Ako je prošlogodišnja ploča Gnile duše iz Ormoža, na koju sam opet naletio posve slučajno, odjek potentnosti iz te prve faze postojanja, na ovom je izdanju manje neolitskog smeća, koje je, u maniri Pridigarjev, namijenjeno ovjekovječenju trenutnih dojmova, a uz ovogodišnje zabavne priče mnogima je manje do plesa i smijeha nego prije par desetljeća. A kako je u ovoj zemlji puno truloga, nekadašnje Gnile duše, sadašnji Pridigarji, oni su koji bez razmišljanja mogu i smiju baciti prvi kamen na uzurpatore slovenskog intelekta i slobode. Ovo kamenovanje traje pola sata, a Nizki udarci na visokem nivoju u tuceta skladbi počinju, značajno, Petimi minutami sreče. Hammond orgulje za pridigarski start, pa stampedo punka i ska brass sekcije. Mjed je malo rasklimana, a vokali taman dovoljno promukli da možeš prihvatiti životinjski krik na pobunu. Život je prekratak da bi ga trošili na previđanje sveg smrdljivog kompostiranja današnjeg društva, kojim vladaju politički oligarsi što bestidno kradu pred očima svih, poruka je kojom Pridigarji otvaraju ploču. Moram priznati da je ugođenosti malo, ali je glazba primjereno kalibrirana barem za ova prokleto razglašena vremena! Smrt se, dalje, počinje naivno i predvidljivo posmrtnim maršem, a zatim, u maniri ska-ovske šaljivosti, slijedi niz zabavne sinkopirane metrike, puhača i tekstova o Matildi. Ako je to moguće, sunčana iluzija lakoće ovaj je put shizofreno razapeta između promuklih Davorinovih glasnica i prolazne rezonancije mjedi. Izravnije zvuči Slovo od starosti, koje plesni ritam prebacuje u višu brzinu, a uz starost, samoironiju i ceh za uživaška godina potpunog odklopa atmosfera se slijeva u monolit kabaretskog podbadanja, namijenjenog tebi za rasterećenje i zabavu.
Puno više sambi nego punku nalikuje intro skladbe Politiki, ali nakon par taktova akustike razvije se HC punk rock’n’roll ustanak protiv svih egocentričnih samodršaca, tirana, lopova, čuvara nacionalnog interesa, a uz tri akorda punk DIY jednostavnosti u njedrima je još i tona melodičnih umetaka, koje pridigarska puhačka sekcija ormoških buntovnika s razlogom upuhuje strateški i jednostavno bolno izravno. A zatim posveta golobradom diktatoru skladbom Diktatorska! Ivan Grozni, Staljin – baš svi nađu se na popisu onih koji pod drugim imenima jašu, kažnjavaju i razapinju svoje narode. Prilično naivan lirski izljev emocija doduše se mijenja, kao i sama raspoloženja, tempo i metrika glazbenih vinjeta, a u kontekstu cjeline nisu zaboravljeni ni zombiji, kojima Pridigarji posvete skladbicu Zombi v katakombi. Zašto izza vrata počivališta? Zbog rime, naravno! Posve na istoj razini nakon hiperenergičnog jurcanja skladbe Ni razloga za paniko ostaje i nekrofilni ili bolje nekrološki krimić skladbe V interesu preiskave, koji je doduše zabavna pjesmica, ali se osjeća kao neka vrsta sadržajnog (ne i glazbenog) punila. Puno življe i raznolikije zvuči skladba Alarm, koja se s orguljaškim uvodom izlije u brzopotezno ludilo starodobnog punka. Pridigarji pred zid obračuna postavljaju baš sve one koji bi odavno morali pasti, koji bi morali djelovati, a za to nemaju dovoljno pameti ili muda, a verbalnom lavinom kultiviranih psovki posve galantno i opravdano vrijeđaju baš sve, a da ne psuju, ne dižu srednjake u zrak i ne izgovaraju organon svih reproduktivnih organa! Princip cijele ploče jedan je jedini, sve ostalo su nijanse, pa tako i do velikog finala, nakon skladbi Princip i posve nepotrebnog Incest aresta, do skladbe Turneja treh dežel, u taj se boršč obuzdanog bijesa ne može dodati ništa šokantnije.
Nizki udarci na visokem nivoju doista su ponudili ono što su obećavali – obračun i uvrede bez ružnih riječi, a povrh svega ste dobili dozu domaćeg ska punk artizma, koji možda nema eksplozivnosti i vitalnosti Elvis Jacksona ni dinamike sastava Red Five Point Star, ali ima pedigre prošlosti i dugogodišnju domišljenu kritičnost. Pitanje je samo hoće li ovo sjeme kritike pasti na plodno tlo, jer je produkcijski gledano ploča za mnoge premalo uglačana, a Pridigarji premalo kozmetički prilagođeni suvremenim uskogrudnim i lijepo mirisnim trendovima. Sam sam s pločicom posve solidno zadovoljan, ali nekih revolucionarnih iskoraka momcima iz Ormoža nije moguće pripisati. Ne, ne radi se o emonocentrizmu ili metropolitanskom snobizmu, nego samo o činjenici da je ponekad moguće stvari izvesti još bolje, udarnije i prije svega bez ponavljajućeg uzorka nepotrebnih punila. Ideja je bila izvrsna, izvedba pak nije tako beskompromisno savršena, nažalost. A upravo u tim sitnim detaljima krije se recept po kojem se grupa ide slušati i konzumirati u većem broju i namjenski, a ne po prije više puta nanizanoj slučajnosti …
Postava
Davorin Bešvir – vokal, bas
Domen Obilčnik – gitara
Matej Mertik – trombon
Andrej Rakuša – bariton sax
Sašo Barin – truba
Aljoša Širovnik Vičar – sintesajzer zvuka
Kruno Kartovčec – bubnjevi
Produkcija
Peter Dobaj & Bojan Babič – Babo
Popis skladbi
- Pet minut sreče
- Smrt
- Slovo od starosti
- Politiki
- Diktatorska
- Zombi v katakombi
- Ni razloga za paniko
- V interesu preiskave
- Alarm
- Principi
- Incest arest
- Turneja treh dežel
