Exciter – naš motiv je zvučati sve ekstremnije od albuma do albuma! (2009)
Mjesto: klub Ke Me Meo / Argelato (Bologna) / Italija
Datum intervjua: 28.03.2009
Exciter su legendarni kanadski thrash/speed metalci, odrasli u mjestu Ontario. Riječ je o pionirskom sastavu koji je svojim pojavljivanjem na sceni bitno utjecao na razvoj plejade thrash metal sastava diljem svijeta, a time i na rast popularnosti tog glazbenog pravca unutar heavy metala. Članove postave Johna Riccija (gitara), Roba “Clammy” Cohena (bas gitara) i Ricka Cherrona (bubnjevi) presreli smo sasvim slučajno po njihovu dolasku na prizorište ovogodišnjeg trećeg Play It Loud festivala, koji se održavao u mjestašcu Argelato kraj Bologne, točnije u tamošnjem klubu Ke Me Meo. Dečki, koji nisu skrivali znakove odličnog raspoloženja, bez problema su si uzeli malo vremena za razgovor. Dok smo tako čavrljali ispred ulaza u backstage samog kluba, iza nas se skupila gomila obožavatelja koja je čekala da pozdravi sastav. Bio je to divan trenutak…
RockLine: Kako to da ste se Exciter večeras našli na ovom prizorištu i jeste li možda umorni od duge vožnje?
John: Dobivamo mnogo ponuda za nastupe na ovom kraju svijeta, prije svega za jednokratne nastupe, kao što je večerašnji ovdje na ovom festivalu. Prošle godine smo, recimo, nastupali u Španjolskoj, Njemačkoj, Bugarskoj, Grčkoj. Večeras ovdje na Play It Loud festivalu u Italiji ujedno je naš prvi nastup u Europi ove godine. Pozive za nastupe zapravo dobivamo sa svih strana svijeta, izravno od lokalnih promotora. Što se tiče ovako dugih letova, kao što je bio večerašnji, na njih smo već navikli i ne zadaju nam posebne brige, tako da smo večeras ovdje, posve spremni svirati heavy metal!
RockLine: Priprema li se možda kakva europska mjesečna turneja u društvu još nekog benda? Razvija li se možda za Exciter neka takva opcija?
John: U biti je priča ista. Ovisi o ponudama. Svakako stalno razmišljamo o tome i to nedvojbeno jako želimo. Tri, četiri ili pet tjedana turneje po Europi bilo bi super. Treba nam samo ponuda. Dakle, netko tko bi nas pozvao. Za Exciter su u tom smjeru uvijek sve opcije otvorene. Europa je za nas najjače tržište, zato nam je cilj da se na europskim pozornicama pojavimo što češće.
RockLine: A kako kanadska publika, dakle vaša domaća publika, prihvaća Exciter? Kakva je situacija za metal kod vas doma?
Clammy: Vrlo je “tanka”.
Rick: U biti, metal scene u Kanadi uopće nema. Svaki bend koji dolazi iz Kanade i svira heavy metal u osnovi je prisiljen nastupati na koncertima izvan Kanade i tako steći prepoznatljivost. Dakle, uopće ne dobivaju priliku u Kanadi. Tako mogu reći da kod nas doma uopće nema prave metal scene. Mi imamo sreću da možemo nastupati diljem svijeta.
RockLine: Što mislite, zašto je to tako u Kanadi?
Clammy: Ako sam iskren, zaista nemam pojma zašto je tako. Zanimanje dolazi u valovima. Ima godina kad se ne miče ništa, a onda dođe niz godina kad biraju bendove i pomažu im oko promocije, nastupa, pa se onda opet sve posve smiri. Stvar se odvija u nekakvim valovima i nema neke kontinuiranosti, postojanosti. Trenutačno su povoljni vjetrovi za heavy metal kod nas doma zaista na najnižoj mogućoj točki.
RockLine: Imate novog pjevača Kennyja, izdali ste novi album “Thrash, Speed, Burn”. Kako je Kenny dospio k Exciter i kako se uključio u sam nastanak albuma?
John: Kenny je zapravo kontaktirao nas. Prijatelji su mu rekli da Exciter preko interneta traži novog pjevača i ohrabrili su ga da nam se pridruži na audiciji. Kenny je iz New Yorka. Stigao je na audiciju, koja je bila vrlo uspješna. Bili smo zaista zadovoljni njegovim glasom i tako smo ga primili u sastav. Skladbe za novi album bile su u to vrijeme u osnovi već dovršene. Morali smo ih ponešto prilagoditi zbog Kennyjeva stila pjevanja.
Clammy: Srećom, i Kenny ima podjednako preokrenut smisao za humor kao i svi ostali u sastavu, ha, ha, ha….
RockLine: Kenny je pjevač koji vokalom može doseći ekstremne visine.
John: Da. Upravo je to bila bit, osnovni uvjet kad smo tražili novog pjevača. Ponajprije i osobito zbog prošlosti Exciter, naših prošlih radova. Naši su obožavatelji navikli na visok Exciter vokal. Dosad se pokazalo da je Kenny za nas bio odličan pogodak i njegov vokal super funkcionira u Exciter. Moram spomenuti i to da je odmah nakon što smo izdali novi album zavladalo izuzetno zanimanje za Exciter. Takvog zanimanja kakvo smo Exciter doživjeli uz izdanje “Thrash, Speed, Burn” ne pamtim u zadnjih 20 godina naše karijere. Primili smo i mnogo više poziva da nastupamo u Europi, dobili smo više recenzija novog albuma, više se članaka o Exciter pojavljivalo u raznim medijima. Napravili smo zaista dobru stvar. Naš novi album posjeduje nekoliko izvrsnih glazbenih točaka!
RockLine: Pretpostavljam da ste sad puni energije. Nastaju li već ideje za novi album?
John: Energije smo uvijek puni i svakako, pišemo već i novi materijal za naš budući studijski album. Znaš kako je s Exciter. Od albuma do albuma pokušavamo zvučati još ekstremnije, ekstremnije, ekstremnije…. U Exciter nam eksperimentiranje ne miriše previše, ali uvijek se trudimo da na novom albumu uspostavimo još ekstremniji zvuk nego što ga je nosio prethodni. Npr. mnogi bendovi koji ne dožive veliki uspjeh počnu razmišljati u smjeru da promijene nešto u glazbi, sofisticiraju zvuk, promijene stil,… sve u nadi da će im to otvoriti mogućnosti da dobiju više prilika za nastupanje na pozornicama. U slučaju Exciter, takav bi potez bez sumnje bio pogrešan.
RockLine: Moj je opći dojam da u Europi trenutačno ponovno raste zanimanje za thrash ili speed metal.
Clammy: Da. U Europi mase ponovno otkrivaju thrash metal. Štoviše. Primjećujem da je stvar u porastu i da vlada veliko zanimanje za nju posvuda drugdje, osim u Sjevernoj Americi, odakle dolazimo mi.
RockLine: Obećavaju li se ljeti kakvi festivalski nastupi po Europi za Exciter?
John: Za sada još nemamo ništa potvrđeno. Obično dobivamo pozive dva mjeseca prije festivalskih termina. Ali za Exciter je u tom slučaju otvoreno mnogo opcija glede nastupanja. No za sada još čekamo pozive.
Rick: Idući mjesec nastupamo na festivalu u Meksiku. Otvara se i mogućnost turneje Exciter po Južnoj Americi ovog rujna.
RockLine: Htio bih vas pitati nešto osobnije…
John: Npr. koje boje donje rublje nosim?
Clammy i Rick (smijeh)
John: Želite vidjeti?
Rick: Ne, ne… hvala lijepa, ha, ha, ha…
RockLine: Imao sam na umu da mi kažete što je svakoga od vas nadahnulo da postane glazbenik?
Rick: Kad sam bio klinac i kad sam bio loše volje, neraspoložen, roditelji su me često posjeli ispred radija na kojem je svirala glazba. To me smirivalo, tako da su oboje imali mir preda mnom, i po nekoliko sati zaredom. Sa sedam godina izrazio sam želju da sviram, a roditelji su me vozili na satove bubnjanja. Od tada se sjećam samo toga da sam cijelo vrijeme bubnjao i bubnjao. Dok sam bio mlađi, vježbao sam i po četiri sata dnevno. Prvi bendovi koji su me osvojili bili su Kiss, zatim Judas Priest, pa Iron Maiden. Roditeljima se doslovno već mutilo od mog neprestanog lupanja po bubnjevima. No sada su jako ponosni na mene.
Clammy: Sam mogu reći da je glazba najvažniji dio mog života. Bilo mi je posve prirodno da zgrabim instrument i počnem učiti svirati. U tinejdžerskim godinama počeo sam vježbati gitaru. U osnovi sam gitarist, i danas sviram gitaru. Na bas sam prešao posve slučajno kad sam svirao u jednom od bendova još prije Exciter i tražili smo basista da nam se pridruži. Kupio sam bas gitaru marke Rickenbecker i rekao da ću neko vrijeme svirati bas ja, dok ne nađemo pravog basista. Cijela se stvar odlično pokazala u tom kvartetu, pa je želja svih bila da ostanem na basu. Cijela stvar oko Exciter bila je za mene luda sreća. Imao sam stvarno veliku sreću. Johna poznajem jako dugo. Tako me jednog dana nazvao pitajući bih li se pridružio sastavu samo za jedan nastup u New Hampshireu, jer su Exciter dva i pol tjedna prije tog koncerta ostali bez basista. Pristao sam i zamolio Johna da mi pošalje snimku skladbi koje bi Exciter trebali svirati na nastupu da ih naučim. Odsvirao sam svoj dio, svi smo bili zadovoljni jer je nastup super prošao, rekao sam dečkima doviđenja i da. Ako im zatreba basist, neka me nazovu. Godinu poslije nazove me John, bio sam baš na poslu, i kaže: “Želimo da se pridružiš sastavu!” Odmah sam bio za. Zapravo sam odgovorio da još moram razgovarati s dečkima iz svog benda o svemu tome, ali sam se već odmah nakon Johnova poziva odlučio da pristanem. Iskreno rečeno, bio bih lud da sam takvu ponudu uopće odbio. Otkad se sjećam, oduvijek me privlačila tvrđa glazba. Kad mi je bilo osam godina otkrio sam Kiss. Bilo je fantastično biti dio thrash eksplozije u osamdesetima, čiji sam kao tinejdžer bio obožavatelj, a potom dobiti čast da nastupam sa svim tim bendovima koji su je stvarali. Naravno, to ostaje i danas. Taj užitak.
John: Oduvijek me privlačila tvrđa strana glazbe. Za mene je to bila prirodna evolucija, da sam počeo svirati gitaru. Uvijek sam bio pristaša klasičnih metal bendova, još iz sedamdesetih. Kad smo prvi put došli na scenu, Exciter smo sve jako šokirali. Takvih bendova kakvi smo bili mi tada na sceni uopće još nije bilo. Zanimljivo je bilo to da smo pokušavali samo oponašati zvuk i stil bendova iz sedamdesetih. Ali kad smo napisali glazbu, zvučala je posve unikatno i posebno. Bili smo vrlo iznenađeni uspjehom naše prve ploče. Nije nam bilo ni na kraj pameti da zvučimo toliko drukčije od svih drugih bendova, a istodobno tako svježe. Kako su godine tekle za Exciter, držali smo se provjerene stilske i zvučne formule. Danas sviramo istu glazbu u stilskom smislu, samo što smo još bučniji. Smatram da naši obožavatelji to jako cijene, kao i to da nismo mnogo eksperimentirali sa stilom kroz karijeru. Oduvijek me pak nadahnjivala i tjerala naprijed agresivnija glazba. Agresivnost u glazbi zapravo je moj prvi izbor.
RockLine: Kad ste svirali na Metal Campu u Tolminu, slovenski su ljubitelji metal glazbe bili zaista oduševljeni vašim nastupom.
Rick: Oh da, sjećam se. Tamo je bilo jako cool.
John: Zapravo je bilo smiješno kad su nas strpali na onu malu pozornicu. To nas je dodatno raspalilo da damo još više od sebe. Bilo je jako dobro jer je i publika bila bliže pozornici pa se tijekom koncerta isprepletla prava energija među nama i publikom.
Clammy: Ljudi su doslovno “visjeli na drveću” i gledali nas, ha, ha,..
Rick: Da. Bilo je drveća. Posvuda.
RockLine: Kratkoročni ciljevi za Exciter su dakle nova ploča,…
John: Da, kao što rekoh. Snimiti novu ploču. Još agresivniju od prethodne, još bučniju i tvrđu, a svakako ponajprije još bržu. I uživati u svakom trenutku našeg posla. Neprestano smo i na turnejama. Dakle, to da uživamo u svemu tome vrlo je važno, jer nikad ne znaš kad će se dogoditi da ovog trenutka, kad su nam dane ove mogućnosti, više neće biti. Zato težimo tome da živimo sadašnjost, kako se odvija trenutak za trenutkom, i da je kao takvu u potpunosti prihvaćamo.
RockLine: A za ovaj koncert još jedna škakljiva primjedba. Bojite li se išta večeras Jag Panzer?
Clammy: Bojimo?
Rick: Zašto bismo ih se bojali? S Jag Panzer smo već nastupali zajedno.
John: Super su “cool” dečki. Već dva dana, otkad smo ovdje, švrljamo zajedno naokolo. Super su društvo.
RockLine: Večeras će definitivno biti razarajuće iskustvo na Play It Loud festivalu s vama! Želim vam odličan špil.
John: Da, definitivno. Veselimo se tom nastupu. Hvala i tebi.
Clammy: Hvala. Ako budeš imao još kakvih pitanja, pošalji nam ih e-mailom bez problema, bilo kada.
fotografije: Milan Krušič
Galerija slika





