Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Steely Dan
Izdavač: Revolution Records
Izdanje: 2000
Trajanje: 51:25
Ocjena: 4/5
Nikad ne reci nikad opet – zlatna je to uzrečica koju je nekoć, već u sijedim godinama, poslušao čak i njegova škotska visost Sean Connery nenadanom reprizom uloge Jamesa Bonda. Do tog važnog povratka nakon višegodišnje stanke došao je i nerazdvojni skladateljsko-instrumentalni dvojac koji čine pjevač/klavijaturist Donald Fagen i gitarist/basist Walter Becker. S »Two Against Nature« vratili su se u velikom stilu nakon dvadeset godina od izlaska svog posljednjeg Steely Dan albuma »Gaucho« (1980) i dokazali da unatoč dobrano osijedjeloj kosi nipošto nisu za staro željezo. Perfekcionistički drugari pod imenom Steely Dan stvorili su u sedamdesetima niz isključivo vrhunskih albuma koji su se ponosili visoko profinjenom fuzijom jazza, progresivnog rocka i pop rocka, a krasila ih je i nenadmašna produkcija Garyja Katza, pa su očekivanja od novog zajedničkog izdanja nakon tolikog vremena, sasvim očekivano, bila iznimno visoka.
Prve korake u obnovi legendarnog imena napravili su već 1993., tijekom turneje u potporu Fagenovu solo albumu »Kamakiriad« (1993), kojim je on dosegnuo jedan od umjetničkih vrhunaca karijere, ali i doživio priličan komercijalni neuspjeh. Nakon što su angažirali glavnog gitarista, dodatnog klavijaturista, basista, prateće pjevačice i puhačku sekciju, otisnuli su se na iznimno uspješnu turneju. Ona je svoj vrhunac doživjela s prvim službenim Steely Dan koncertnim albumom »Alive in America« (1995). Pomalo je ironično da su glazbenici koji su većinu svoje Steely Dan karijere, osobito u drugoj polovici sedamdesetih, odbijali koncertne nastupe, u zrelim godinama postali takvi zaljubljenici u svirke. Upravo je izniman odaziv publike na njihove nastupe naveo na odluku da se nakon toliko godina ponovno vrate u studio i iz sebe iscijede najbolje.
To im je na »Two Against Nature« i uspjelo, iako nisu stvorili još jedan dragulj u nizu sofisticiranih Steely Dan remek-djela te su tako prvi put u karijeri pokazali nešto skladateljske ranjivosti. »Two Against Nature« u mnogočemu nastavlja uspješan stilski recept kojim su postali slavni u sedamdesetima, odnosno kompozicije se odlikuju profinjenim oblikom jazz rock fusiona, unutar kojeg ima i obilje pop rock senzibilnosti, kao i kraćih eksperimentalnih umetaka za dušu svih prog rock sladokusaca. Pojedine su skladbe nešto manje eklektične i ritmički razigrane nego prije, dok je tradicionalnih jazz finesa koliko srce poželi. Ovaj put uglavnom se drže lakših i sporijih ritmova. Stoga nije iznenađenje da je »Two Agianst Nature« ritmički njihov najpospaniji album.
Tome donekle doprinosi i činjenica da je Fagen s godinama izgubio dio svog kameleonskog vokalnog raspona, no i dalje je to stari dobri majstor lirskog sarkazma kojemu tek tako ne ponestaje karizme. Becker je pak kao gitarist do ove faze karijere još napredovao i odsvirao većinu najboljih solaža. Naravno, i ovaj su put okupili vojsku vrhunskih povremenih glazbenika, među kojima se ističu legendarni bubnjar Vinnie Colaiuta i gitarist Hugh McCracken. Puhački aranžmani i višeglasne harmonije na klavijaturama i gitarama, kao i obično, na zavidnoj su razini i s te strane albumu se ne može ništa prigovoriti. Produkciju su ovaj put prvi put preuzeli sami i dokazali da su od Garyja Katza tijekom godina naučili kako se služi profinjena zvučna rafiniranost.
Većina kompozicija i ovaj put sadrži Fagenov nezamjenjivi lirski cinizam na račun američkog društva. Lijep primjer takvog društvenog podsmijeha već je uvodni »Gaslightning Abbie«, koja govori o »vjernom« mužu koji preko ljubavnice na vrlo neobičan način pokušava dovesti svoju ženu na rub živaca. Lagana melodija na puhačkima i klavijaturama elegantno je provedena preko duhovitih funk ritmičkih uzoraka. Na »What a Shame About Me« uz pomoć raznolikog puhačkog zafrkavanja i ženskih pratećih vokala nastavljaju svoj prepoznatljivi zvučni recept. Naslovna skladba još je jedan solidan jazz pop rocker s mnoštvom solističkih umetaka, dok se cijelo vrijeme zadržava ista središnja melodija i ritam. »Janie Runaway« tipična je Fagenova poetska podsmješljivka koja se otvara kao naizgled naivna i sretna ljubavna pjesma o dvoje zaljubljenika. Potom s vremenom shvatimo da je ženska polovica tog »idealnog« para, odnosno Janie, sve prije nego vjerna i nevina djevojka, jer se potajno, kad njezina »dragog« nema doma, prepušta raznim seksualnim orgijama.
Zasanjani »Almost Gothic« šarolika je mješavina iznimne vokalne romantike i puhačkih aranžmana iz najbolje tradicije barskog jazza. »Jack of Speed« spada među istaknutije stvari albuma jer sadrži iznimno temperamentnu puhačku sekciju i erotski pojačano pjevanje, također uz pomoć odličnih ženskih harmonija u refrenu, što ga čini izuzetno prikladnim za auto-radio. Funk ritmička uvrnutost »Cousin Dupree« još je jedan beskompromisni obračun s američkim lažnim moralom u kojem nailazimo na »uredna« mladića koji gaji brojne seksualne fantazije o svojoj mladoj sestrični. Pritom naravno ne manjka Fagenov nestašni vokal koji naprosto pršti od cinizma.
Ni kod »Negative Girl« nije potrebno biti genij da bi se razabrala podsmješljiva priča o poštenom zbunjenoj djevojci koja si je malo previše žao. Završni »West of Hollywood« s više od osam minuta pravi je jazz prog rock fusion ep i zasigurno najbolja stvar na albumu, kao i jedno od najboljih dostignuća njihove karijere, kojim su dokazali da imaju na zalihi još dosta mašte za stvaranje tehnički zahtjevnih stvari s brojnim nepredvidivim preokretima. Zavodljiv pop rock refren profinjeno su upleli unutar višeglasnih jazz harmonija i temperamentnih ritmičkih preokreta.
S »Two Against Nature« dva su stara mačka dokazala da i dva desetljeća nakon izlaska svog posljednjeg studijskog izdanja uspješno odolijevaju utjecaju prirode na svoje senzomotoričke vještine te stvaraju svjež i izazovan album. Album je kao cjelina vrlo dobar, ali ne na tako dovršenoj razini kao njihova prethodna izdanja iz sedamdesetih, jer je i kod njih vrijeme uzelo određeni danak na skladateljskoj mašti i Fagenovim pjevačkim sposobnostima. Unatoč tome riječ je o jednom od najboljih povratka u povijesti popularne glazbe. Najveće iznenađenje bio je iznimni komercijalni uspjeh ovog izdanja, kojem se zacijelo nisu nadali ni u najluđim snovima. U razdoblju kad se masovno veličala glazbena neoriginalnost i plastičnost, priredili su pravo čudo kad su na dodjeli prestižnih nagrada Grammy posve deklasirali konkurenciju i osvojili čak četiri nagrade Grammy, među ostalim i za album godine, čime su donekle zakašnjelo dobili nagradu za životno djelo. Tako su stari vukovi od vječnih antijunaka postali pravi heroji jer su spasili čast dobre glazbe i udijelili jaku pljusku lordu neglazbene abominacije Eminemu, koji je važio za velikog favorita.
Postava
Donald Fagen – vokal, klavijature
Walter Becker – gitara, bas gitara
Tom Barney – bas gitara
Ted Baker – klavijature
Jon Herington – gitara
Paul Jackson Jr. – gitara
Hugh McCracken – gitara
Dean Parks – gitara
Lawrence Feldman – klarinet, tenor saksofon
Amy Helm – truba
Michael Hitchcock – truba
Michael Leonhart – truba, dirigent, wurlitzer
Lou Marini – alt saksofon
Chris Potter – alt saksofon, tenor saksofon
Jim Pugh – trombon
Roger Rosenberg – bas klarinet, bariton saksofon
David Tofani – saksofon
Keith Carlock – bubnjevi
Leroy Clouden – bubnjevi
Vinnie Colaiuta – bubnjevi
Sonny Emory – bubnjevi
Ricky Lawson – bubnjevi
Michael White – bubnjevi
Gordon Gottlieb – udaraljke
Will Lee – udaraljke
Daniel Sadownick – udaraljke, cimbale
David Schenk – vibrafon
Steve Shapiro – vibrafon
Cynthia Calhoun – prateći vokal
Mike Harvey – prateći vokal
Carolyn Leonhart – prateći vokal
Produkcija
Donald Fagen i Walter Becker
Popis skladbi
1. Gaslighting Abbie
2. What A Shame About Me
3. Two Against Nature
4. Janie Runaway
5. Almost Gothic
6. Jack Of Speed
7. Cousin Dupree
8. Negative Girl
9. West Of Hollywood
