Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Expedition Delta
Izdavač: Progrock Records
Izlazak: 2008
Ocjena: 3/5
Expedition Delta je novi projekt ambicioznog srpskog gitarista Srdjana Brankovića, koji je najpoznatiji kao jedan od članova srpskog prog metal benda Alogia. Srdjan je po uzoru na svog znanca i stilskog uzora, Nizozemca Arjena Lucassena (Ayreon), za ovaj projekt oko sebe okupio priličan broj poznatih glazbenih imena, uglavnom iz svijeta progresivnog metala, koja su mu uskočila u pomoć tamo gdje su mu bila najpotrebnija.
Na ovom albumu tako su sudjelovala imena kao što su Gary Wehrkamp (Shadow Gallery), Andrea De Paoli (Labyrinth), Richard Andersson (Time Requiem), Erik Norlander (Rocket Scientists), Joost van den Broek (After Forever), Sabine Edelsbacher (Edenbridge), Torsten Roehre (Silent Force), Santiago Dobles (Aghora) i brojni drugi. Uz tolik raznolikih glazbenika cijeli bi se koncept lako mogao srušiti i ispasti nešto sterilno, no “Expedition Delta” kao cjelina iznenađujuće dobro drži od početka do kraja. Na njemu nema ni jednog dosadnog trenutka, što je inače obilježje većine današnjih prog metal izdanja, koja često ne mogu bez raznih razvučenih tehnicističkih instrumentalnih razbacivanja. Unatoč Srdjanovim prog metal vezama i činjenici da većina gostiju dolazi iz prog metal sastava, glazba “Expedition Delta” ne vrti se samo oko elemenata tipičnih za prog metal, nego sadrži i neke primjese AOR-a, melodičnog rocka, pa i prstohvat progresivnog rocka. Svu glazbu, aranžmane i tekstove napisao je Srdjan, koji je time potvrdio da je jedan od većih suvremenih glazbenih talenata naših nekadašnjih južnih pobratima. Pokazao se i kao gitarski virtuoz s brojnim zanimljivim solo ubacivanjima, vladanjem akustičnom gitarom, a mjestimično je odsvirao i bubnjeve.
Vokale na cijelom albumu otpjeva Nikola Mijič, uz izuzetak triju skladbi koje sadrže ženske vokale u izvedbi Sabine Edelsbacher, Irine Kapetanović i Aleksandre Janković (u duetu s Mijičem). Mijičev bombastični melodično rockerski vokal s američkim naglaskom nedvojbeno nije za svačiji ukus. Nekima će se znati činiti čak i naporan, dok će većini ljubitelja melodičnog rocka i pjevača tipa Steve Perry brzo prirasti srcu.
Skladba za skladbom na albumu je navijena do kraja pa tako, srećom, nema mjesta za nepotrebne sentimentalnosti. Slušatelja već na početku iznenade dva bombastična dijela brzog tempa koja u sebi prelijevaju elemente AOR-a zajedno s mrvicama simfonike i prog metal virtuoznosti. “Asunder Hearts” i “Fading Images” takvi su primjeri veselih melodično rockerskih skladbi koje će se svidjeti brojnim pristašama sastava poput Journeyja i Asije. Vokali dodatnih pjevačica sve su vrijeme kristalno čisti, pojedine instrumentalne sekcije odražavaju tehnički perfekcionizam, a ritmički prijelazi na bubnjevima dovoljno su bogati da zadovolje i najzahtjevnije. Na pojedinim skladbama ne manjka ni tipičnih prog metal ritam uzoraka (dvostruka bas pedala).
Naravno, na albumu se ne može bez manjeg primjera rock opere u stilu sastava Ayreon ili Kayak. “Expedition Delta” postaje zaista privlačan i ljubiteljima prog rockerske eklektičnosti na epskoj “Astral Journey”, koja je podijeljena u četiri odvojena dijela i sadrži brojne instrumentalne avanture te pojedinačne solističke letove. U njima se ističu ponajprije posebni gosti sa svojim solo ubacivanjima na gitarama ili klavijaturama, koji tako nadopunjuju Brankovićeve gitarske solo izlete. Ta “mini rock opera” doduše ne može parirati dubini većine izdanja Ayreona, ali ipak nudi dovoljno zanimljivu mješavinu prog metala i melodičnog rocka da za slušatelja nema ni jednog zgodnog trenutka za zijevanje. U drugom dijelu album se ponovno okreće prema AOR sferama. “Move On” je primjerice posrećen hibrid potencijalnog AOR radijskog hita i prog metal energičnosti. Projekt s druge strane do kraja dokazuje svoju eklektičnu narav skladbama kao što je “Planets”, koja je gotovo space rockerski instrumental s elektronskim solo ubacivanjem na Norlanderovim klavijaturama. Album me iznenadio i dobrom uporabom klavijatura, što je ključno i za pristojan prog rock i prog metal, kao i za AOR.
“Expedition Delta” je zanimljivo izdanje s uravnoteženom mjerom melodičnih AOR refrena i udarnih prog metal rifova, koje bi se trebalo svidjeti što širem glazbenom općinstvu. “Expedition Delta” ne predstavlja ništa posebno novo u svijetu prog metala, a kamoli progresivnog rocka, no ipak je riječ o zanimljivom suvremenom dosegu križanja žanrovskih elemenata melodičnog rocka i prog metala, kakvih danas nema previše. Expedition Delta dobar su odgovor na pitanje što bi dobili da se međusobno križaju Ayreon i Asia. Zato ovo izdanje toplo preporučujem ponajprije svim ljubiteljima obaju spomenutih sastava. Zanimljivo će biti pratiti hoće li Srdjan ostati samo kod ovog dosega ili će nastaviti s Expedition Delta kao novim sastavom s vlastitom vizijom, koji bi se po prikazanom žanrovski najlakše svrstao pod art rock.
Postava
Srdjan Brankovic (Alogia) – ritam, solo & akustična gitara, dodatni bubnjevi
Nikola Mijic (Alogia) – vokal
Gary Wehrkamp (Shadow Gallery, Amaran’s Plight) – solo gitara
Sabine Edelsbacher (Edenbridge) – vokal
Erik Norlander (Rocket Scientists, Lana Lane) – solo klavijature
Vladimir Djedovic (Alogia) – klavijature, programiranje
Richard Andersson (Time Requiem, Space Odyssey)
Andrea De Paoli (Labyrinth) – solo klavijature
Joost van den Broek (After Forever) – solo klavijature
Santiago Dobles (Aghora) – solo gitara
Alex Argento – klavijature
Torsten Roehre (Silent Force) – solo klavijature
Rene Merkelbach (Ayreon) – solo klavijature
Borislav Mitic – solo gitara
Vivien Lalu (Lalu) – solo klavijature
Miroslav Brankovic (Alogia) – solo gitara
Ivan Vasic (Alogia) – bas gitara
Irina Kapetanovic (Irina & Storm) – vokal
Mikkel Henderson (Evil Masquerade, Circusmind) – solo klavijature
Alexandra Jankovic – vokal
Produkcija
Srdjan Brankovic
Popis skladbi
1.) Asunder Hearts
2.) Fading Images
3.) Self Abstract
4.) Into the halls of eternity
5.) Flight with the mind
6.) The awakening
7.) Move on
8.) Planets
9.) Not too late
10.) Reach for the light
11.) It needs a happy end
