Datum intervjua: 18.04.2008
Daevid Allen legendarni je gitarist i pjevač sastava Gong, kojeg je i osnovao. Nakon raznih zgoda (uglavnom s drogama) napustio je sastav. Kroz godine surađivao je s brojnim glazbenicima u raznim projektima, a sada se u Gorici zaustavio sa sastavom Brainville 3, u kojem svira zajedno s Chrisom Cutlerom (Henry Cow, Peter Blegvad,…) i Hughom Hopperom (Soft Machine). Nakon koncerta posvetio nam je nekoliko minuta za razgovor.
Rockline: Jeste li zadovoljni nastupom?
Daevid Allen: Zapravo se ni ne sjećam dobro
Rockline: Kako to mislite?
Daevid Allen: Sjećam se određenih odluka, a onda sam otišao u neki prostor kojeg se ne sjećam. Baš čudno.
Rockline: Je li Vam glazba kao droga?
Daevid Allen: Droge su samo krivotvorina.
Rockline: Mislite da su neproduktivne?
Daevid Allen: Ne, produktivne su, kao lijek. Ali bez droga si potpuno sabran i iz iskustva možeš pokupiti više. Inače volim droge. Nemam ništa protiv njih. One su naše prijateljice koje ti pomažu kroz život. Samo moraš biti oprezan i discipliniran. Važno je i zdravo tijelo. Imam sedamdeset godina i brinem se za svoje tijelo. Da nisam pazio na njega, vjerojatno bih bio prilično jadan. Bio bih negdje u krevetu ili u invalidskim kolicima. Treba brinuti o tijelu. Tijelo je prijevozno sredstvo koje te vozi kroz život, zato mora biti u dobrom stanju.
Rockline: A na život gledate pozitivno?
Daevid Allen: Ne, jer na planetu je pola stvari dobro, a pola loše. Kad sam optimistično raspoložen, to vrijedi u svakom pogledu. Trenutno sam u takvom stanju. Kad sam optimističan, umjetnošću mijenjam, a kad sam pesimist, samo zrcalim društvo i sve njegove loše strane. Glazbom sve te loše stvari uništiš i ujediniš ljude. Glazba druži plemena.
Rockline: Mislite li da je publika dio Vašeg plemena?
Daevid Allen: Naravno. Publika je pleme!
Rockline: Ne samo glazbenici na pozornici?
Daevid Allen: Kako da ne! Glazbenici su tamo slučajno. Naravno, kao glazbenik usmjeravaš neki tok, otvoriš prozor i pustiš da te vjetar odnese. Kad sviram, sviram spontano, bez promišljanja. Ne radi se o intelektualnoj vježbi. Osim kad nešto pođe po zlu. Kad moraš nešto popraviti, treba upotrijebiti i mozak. Danas je bilo šezdeset posto intelektualne vježbe i četrdeset posto spontanog sviranja.
Rockline: A to znači da ste napravili puno pogrešaka?
Daevid Allen: Ne, jednostavno sam puno razmišljao. Tako je teže svirati. Kad si baš raspoložen, želiš svirati stvari koje nikad nisi, koje možda nisi ni sposoban odsvirati.
Rockline: Je li tijekom nastupa bilo puno improvizacije?
Daevid Allen: Bile su same improvizacije, osim nekih sitnica.
Rockline: A tekstovi?
Daevid Allen: Tri teksta bila su pripremljena unaprijed, a ostalo je bilo improvizirano.
Rockline: Je li to važan aspekt u glazbi sastava?
Daevid Allen: Mislim da je taj aspekt važan za budućnost politike. Tako će se voditi države. Kod improviziranja se radi o tome da si uronjen u trenutak. I u politici će trebati zaboraviti prošlost i prepustiti se trenutku.
Rockline: Je li i kod sastava Gong bila riječ o improviziranoj glazbi?
Daevid Allen: Svakako. Nikad nismo jednu skladbu odsvirali na isti način. Kad dođu mladi bendovi i kopiraju druge, to je kao da glazbu zamotaš u plastiku. Radi se o fotokopiji. Ja potičem bendove da sviraju drukčije verzije skladbi, na primjer punk verziju, hip hop ili heavy metal.
Rockline: Izvornije je.
Daevid Allen: Tako je. Ne radi se samo o tome da netko pokušava ponavljati nekoga drugog.
Rockline: Možete li mi reći nešto o tome kako je nastao projekt Brainville?
Daevid Allen: S Hughom (Hugh Hopper) sviram najduže u životu, od 1961. Već se dugo poznajemo. Kad god se opet nađemo, vidimo da smo na istoj valnoj duljini.
Rockline: A Chris Cutler?
Daevid Allen: I s Chrisom sviram već dugo vremena. Volimo se družiti.
Rockline: Je li se Chris pridružio zbog smrti Pipa Pylea?
Daevid Allen: Ne, s Chrisom smo svirali i prije. Zapravo su obojica bili članovi sastava. Jednom je bio na raspolaganju jedan, jednom drugi. Sada, nakon Pipove smrti, Chris je stalno s nama i baš dobro sviramo zajedno.
Rockline: Jesu li Vam turneje teške? U fizičkom smislu.
Daevid Allen: Ne. Svaki je nastup drukčiji i na svakom se nadaš nekakvom čudu.
Rockline: Svađate li se ikad?
Daevid Allen: Ni ne. Doduše, dosta smo različiti karakteri, ali nekako se uskladimo. Između nastupa svatko može ići u sasvim svoju stranu, a opet funkcionira. Budući da smo tako različiti, to znači da smo multidimenzionalni. Razvijaju se tri toka svijesti, ne samo jedan.
Rockline: Biste li svoju glazbu opisali kao multidimenzionalnu?
Daevid Allen: Naravno. To proizlazi iz psihodeličnog načina razmišljanja. Kod psihodelične glazbe radilo se o tome da te podigne iz tijela i odvede negdje drugamo.
Rockline: A mislite li da je Gong bio psihodelični bend, Canterbury, ili nešto drugo?
Daevid Allen: Štovali su nas među psihodelične bendove jer smo surađivali s Pink Floyd. Isto tako su mislili da smo politički bend jer sam bio upleten u studentske nemire u Parizu 1968. Zbog toga su me čak protjerali iz Francuske. Isto tako su nas smatrali motorističkim bendom jer sam napravio soundtrack za motociklistički film naslova Continental Circus. Na naše je nastupe tako došlo puno motorista. Mi smo svirali skladbe sa čudnim taktovima, ali oni se nisu opterećivali, sviđalo im se. Onda su tu bili i hipiji, koji su nas isto ubrajali među sebe. Kad je bio pun mjesec, uvijek smo uzeli LSD. Za svaki nastup, bez obzira gdje smo bili. Činilo nam se kao da smo američki Indijanci. Uz pun mjesec svirali smo duge improvizirane nastupe. Sve mi se to čini kao duhovna evolucija. Čim se nešto previše zacementira, kao na primjer crkve, otruje se. Pokušava tlačiti ljude. Mislim da budućnost može biti lijepa, ali ipak ne vjerujem ljudima, ni samom sebi.
Rockline: Ni samome sebi?
Daevid Allen: Ne, previše sam puta već učinio nešto krivo. Mislim da je svako malo potrebno učiniti svjesnu pogrešku.
Rockline: Zašto?
Daevid Allen: Jer se tako sve razbistri i ne moraš se više brinuti. Možeš se opustiti. Kad sviram, činim puno pogrešaka. Upravo zato rado sviram – jer činim puno pogrešaka.
Rockline: Možete li mi reći nešto o izmišljenom svijetu koji ste stvorili sa sastavom Gong?
Daevid Allen: Samo sam slušao glasove u glavi. Možda su bili s drugog planeta. To je dio šale. Koncept je predstavljen kao dječja priča.
Rockline: A imena? Je li to bila Vaša zamisao?
Daevid Allen: Ponekad bi se nekome nešto posvijetlilo pa bi rekao: “Ti si pak Bloomdido.”
Rockline: Je li to bila posljedica droga?
Daevid Allen: Uvijek. Glavni element bili smo mi sami, droge su nas samo vodile. Svi imamo vlastite sposobnosti koje nas oblikuju.
Rockline: Hvala na razgovoru.
Daevid Allen: Hvala.
Intervju je vodio: Rok Podgrajšek
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
