Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Fairport Convention
Izdavač: Polydor Records
Izdanje: 1968
Trajanje: 37:46
Ocjena: 3.5/5
Rasprava o tome koja je bila, odnosno još uvijek jest najbolja britanska folk rock skupina svih vremena nikad neće dobiti epilog, a ipak se gotovo svi slušatelji slažu oko toga koja je u tom žanru najvažnija – Fairport Convention. Legendarni pioniri britanskog akustičnog i kasnije električnog folk rocka, koji su se za sva vremena upisali u glazbenu povijest evergreenima poput »Crazy Man Michael«, »Matty Groves«, »Sir Patrick Spens«, »Meet On the Ledge«, »Fotheringay«, »Farewell Farewell«, »Walk Awhile, »Rosie« itd., prve su korake napravili kad su se 1966. usred sjevernog Londona sreli basist Ashley Hutchings i gitarist Simon Nicol (danas jedini originalni član benda), gdje su zajedno svirali za sastav Ethnic Shuffle Orchestra. Zajedničke probe imali su u kući koju su lokalni ljudi zvali ‘Fairport’, odakle im se rodila ideja za ime njihove nove skupine.
U originalnu postavu Fairport Convention privukli su još gitarista Richarda Thompsona i Shauna Fraterja na bubnjevima. Već nakon njihova uvodnog koncertnog nastupa u nekoj crkvi dogodila se prva od brojnih promjena u postavi, koje će ih pratiti praktički kroz cijelu karijeru. Originalnog bubnjara Fraterja nakon nastupa je zamijenio Martin Lamble (1949-1969), koji je nakon nastupa kar iz publike istupio pred članove skupine s ponudom da ga uzmu za novog bubnjara, jer da on svojim načinom zna ponuditi bolje bubnjarske usluge od Fraterja. Potonju je tvrdnju doista opravdao i tako postao njihov bubnjar sve do svoje tragične smrti 1969. Nakon toga im se pridružila još i pjevačica Judy Dyble, što im je omogućilo da već na prvim koracima razviju prepoznatljiv eteričan zvuk. Originalnu postavu Fairport Convention na poticaj njihova tadašnjeg menadžera i producenta Joea Boyda, koji im je omogućio ugovor sa slavnom izdavačkom kućom Polydor, upotpunio je još i pjevač Ian McDonald (kasnije poznatiji kao Iain Matthews, da ga se ne bi miješalo s bivšim puhačem/klavijaturistom King Crimsona i Foreignera istog imena).
Njihov istoimeni prvijenac bio je u mnogočemu odraz ere u kojoj je nastao i malo nalik njihovim kasnijim anglosaksonski i keltski obojenim folk rock remek-djelima, jer je inspiraciju većinom crpio iz radova američkih folk i folk rock glazbenika šezdesetih predvođenih Bobom Dylanom, Joni Mitchell i The Byrds. Zbog njihova imena te upotrebe ženskih i muških vokala mnogi su mislili da je riječ o američkoj skupini, nekakvim nasljednicima Jefferson Airplane, što je bilo prilično smiješno. To je bio jedini album Fairport Convention s Judy Dyble na glavnom vokalu, jer je već nakon njegova izlaska otišla na solo put te prije toga nakratko okušala sreću u burlesknom proto prog rock sastavu Giles, Giles & Fripp iz kojeg su se kasnije razvili veliki King Crimson. Njezino je mjesto preuzela legendarna Sandy Denny (1947-1978), koja je u sljedećim godinama svojim specifičnim glasom i karizmom potpuno zasjenila sjećanje na Dyblovu, iako je ova bila izuzetno nadarena pjevačica, koja je tijekom koncertnih nastupa imala pomalo ekscentričnu naviku plesti čarape u trenucima kad nije stajala pred mikrofonom.
Album se otvara obradom američkog glazbenika Emitta Wisera »Time Will Show the Wiser«, jednostavnim rock’n’roll standardom s jednostavnom pastoralnom melodijom na Nicolovoj akustičnoj gitari i dobrim dualnim vokalnim harmonijama, gdje glavnu ulogu na vokalu ima Matthews. Richard Thompson odlučnim električno-gitarskim rifovima pokazuje da će se na njega ubuduće trebati ozbiljno računati u ponudi velikih gitarskih talenata. »I Don’t Know Where I Stand«, koja u originalu pripada Joni Mitchell, lijepa je folk balada s eteričnim vokalom Dyblove, u kojoj se jasno čuju i Hutchingsove elegantne bas linije i Lambleovi duhoviti prijelazi po činelama. Iako je u izvorniku riječ o djelu američke autorice, Fairport Convention već u toj ranoj fazi karijere uspijeva dodati nešto pastoralnog engleskog šarma, dakle nešto što će u sljedećim godinama samo još pojačavati.
»If (Stomp)« je autorsko djelo u kojem se osjeća utjecaj američkog folka kao i Beatlesa. Ključne uloge imaju Thompsonova profinjena upotreba akustičnih akorada i Matthewsov gotovo karakteristično tradicionalni engleski vokal. »Decameron« je još jedna ugodna folklorna balada, položena na melos akustične gitare, koja je zahvaljujući Matthewsovu hipnotičkom pjevanju i nježnoj pratnji njegove drugarice na granici dječje uspavanke. »Jack O’Diamonds« u izvorniku, barem što se teksta tiče, pripada Bobu Dylanu. U osnovi je riječ o tradicionalnoj folk skladbi s područja Teksasa, koja pripovijeda o natjecanjima kartaša. Uz ukusnu interpretaciju klasične folk melodije članovi skupine ovdje se naveliko igraju visokim vokalima, ali i neobičnim puhanjem u vrč kao zamjenom za zviždaljku.
Kratki instrumental »Portfolio« autorska je skladba s jazzovskim nizom akorada na klaviru, za koji je bila zadužena Dyblova, i s oštrim zvukovima mandoline. »Chelsea Morning« je uspjela interpretacija folk klasika, koji je izvorno napisala Joni Mitchell, a popularizirala Judy Collins. Ovdje se ženski i muški vokal uz razigranu akustičnu melodiju skladno nadopunjuju u stvaranju pomalo psihodeličnog ambijenta. »Sun Shade« je još jedna ugodna folk skladba s nježnim slijedom gitarskih akorada i izrazito romantičnim i nostalgičnim ugođajem, koji istodobno ima prevladavajući keltski patos. Složeni eksperiment »The Lobster«, s gotovo pet minuta najdulje djelo na albumu, u uvodu sadrži psihodelične improvizacije na gitarama, basu i udaraljkama, što ipak ustupa mjesto dramatičnom motivu s kratkom Matthewsovom vokalizacijom. Ovdje bi se lako moglo govoriti i o proto prog rocku.
»It’s Alright Ma It’s Only a Witchcraft« je šaljiva skladbica s burlesknim tekstom u kojoj su zahvaljujući Thompsonovim zajedljivim gitarskim rifovima prepoznatljivi čak i blues rock utjecaji, nešto što se ne događa baš često kad je riječ o ovoj skupini. Melodični refren opet je uspješno izveden usred interakcije između muškog i ženskog vokala. »One Sure Thing« je pod ravnateljskom palicom melankoličnog vokala Dybleove i potresne melodije na akustičnoj gitari još jedna uspješno poengleženа interpretacija američkog folk rock standarda, koji su izvorno izvodili Harvey Brooks i Jim Glover. »M1 Breakdown« je kratki, zaključni folk instrumental sa zabavljačkim zvukovima mandoline i razigranim ritmom.
Prvijenac Fairport Convention bio je šarena zbirka više ili manje uspjelih folk i folk rock standarda među kojima je bilo malo autorskih skladbi, no sve su interpretacije američkih originala bile barem solidne, dok su prvi znakovi da se rodila ključna skupina britanskog folk rocka već bili prisutni. Želja za otkrivanjem novih obzora već je tada tinjala u instrumentalnim talentima poput Hutchingsa, Thompsona, Nicola i Lamblea, a do velikog proboja u panteon velikana rocka trebalo je još samo nekoliko koraka. Prvi među njima bio je dolazak Sandy Denny, koja je svojim eterično-omamnim vokalnim pristupom sa sobom donijela veliku dozu pogonskog goriva.
Postava
Judy Dyble – vokal, električna i akustična autoharfa, klavir
Ian MacDonald (Iain Matthews) – vokal, židovska harfa
Richard Thompson – električna i akustična gitara, mandolina, prateći vokal
Simon Nicol – električna gitara, akustična gitara, prateći vokal
Ashley Hutchings – bas gitara, kontrabas
Martin Lamble – udaraljke, violina
GOSTUJUĆA GLAZBENICA:
Claire Lowther – čelo
Produkcija
Joe Boyd i Tod Lloyd
Popis skladbi
1. Time Will Show the Wiser
2. I Don’t Know Where I Stand
3. If (Stomp)
4. Decameron
5. Jack O’Diamonds
6. Portfolio
7. Chelsea Morning
8. Sun Shade
9. The Lobster
10. It’s Alright Ma, It’s Only Witchcraft
11. One Sure Thing
12. M1 Breakdown
