Autor: Urban Bolta
Fotografije: Barbara Milharčič
Mjesto: Sala Polivalenta, Bukurešt (Rumunjska)
Datum koncerta: 14.08.2009
Broj posjetitelja: 5000
Cijena karte: 33 €
Nakon petkovskog jednodnevnog posjeta crnomorskom festivalu “Spirit of Burgas” u Bugarskoj, u subotu je uslijedila pola dana duga vožnja prema rumunjskoj prijestolnici Bukureštu, a glavni cilj bio je opet uhvatiti majstore alter/experimental metala Faith No More na djelu. Nakon duge vožnje, pune iznenađenja u obliku konja i biciklista na autocesti i još štošta drugog, čovjek se zapita što to, zaboga, radi ta lijepa zemlja u Europskoj uniji. Ali neka se time bave drugi, za to osposobljeni ljudi. Mi se naravno nismo ni najmanje opterećivali, štoviše, granični prijelaz prešli smo bez ikakvih problema, protok ljudi i robe naime je i tamo potpuno otvoren.
Za Rumunjsku pristojna dvorana Polivalenta nalazi se u golemom parku blizu samog centra Bukurešta, tako da šaci Slovenaca traženje nje nije zadavalo nikakvih problema. Ljubaznost rumunjskog organizatora pri ulasku u objekt bila je gesta koja je bila tek početak niza događaja nezaboravne večeri. Rumunjska je zemlja bez koncertne tradicije, najveći bendovi počeli su posjećivati “zemlju Georgea Hagija” tek nedavno, što za posljedicu ima razmjerno slabu posjećenost događaja – u usporedbi s masom ljudi koja hodočasti na koncerte Faith No More u drugim državama.
ELVIS JACKSON
Još prilično osamljenu dvoranu počeo je zagrijavati ajdovsko-goriški sastav Elvis Jackson. Primorci su tu izuzetnu priliku dobili na temelju uspješnih proljetnih koncerata u tom dijelu Europe, koji nisu prošli nezapaženo kod organizatora subotnjeg koncerta. Posljednjih nekoliko godina “Elvisi” su stalni gosti stranih koncertnih pozornica, a njihova se učestalost izlaskom albuma Against the Gravity samo povećala, tako da su navikli nastupati pred nepoznatom publikom. Sâm sam sa zanimanjem čekao nastup, a još više reakciju publike, jer upravo je reakcija često mjerilo uspješnosti nastupa. Na domaćim nastupima reakcija je u skladu s popularnošću uvijek vrlo glasna, a kakav će doček pripremiti rumunjska publika, bilo je nepoznanica. Dečki su na koncertu, kao i dan prije, nastupili bez stalnog basista Slavca, kojeg je izuzetno mijenjao Andraž, strunobrenkalo iz kamničkih Corkscrew. Uz Andraža su pozornicu zaposjeli još Buda (vokal), Berto (gitara) i Soki (bubnjevi). 40-minutni repertoar bio je svojevrsna slagalica “best of” komada s dosadašnja četiri albuma, a glavnu su nit naravno plele pjesme s već spomenutog albuma Against the Gravity, izašlog u ožujku – upravo je njih sa zanimanjem iza pozornice promatrao i Billy Gould, basist FNM-a, koji je album producirao prošlog ljeta. Elvisi su u svojim prepoznatljivim kariranim bojama koncert odradili najbolje što su mogli, što su osjetili i FNM-ovi privrženici ispod pozornice. Mješavina punk rocka, reggaea, ska i metala, Budine vragolije i pomagala u obliku morskih rekvizita, tematski povezanih s naslovnicom ovogodišnjeg ožujskog albuma, unijeli su opušteno raspoloženje među ljude ispod pozornice, koji nisu mogli odoljeti a da i sami ne zaplešu u ritmovima Elvis Jacksona. Obično su predgrupe koje nastupaju pred velikim imenima samo nužno zlo, ali ovaj put, kunem se, energičan je nastup rumunjskim fanovima doista skratio vrijeme do trenutka kad su na pozornicu stupile zvijezde večeri. Vjerovali ili ne, nekoliko ljudi ispod pozornice čak je pjevalo pjesme.
Kako se bend dakle snašao? Ako ovaj nastup usporedim s tipičnim klupskim nastupom u domovini, primjetno je podosta razlika. Budini su nagovori prilično kraći, a govor mu, naravno, više ne krasi tvrdi primorski naglasak, zauzvrat je ponudio čak nekoliko napamet naučenih riječi na rumunjskom – koje su izazvale salvu smijeha. Mogla se primijetiti blaga neopuštenost, koja je tijekom koncerta nestajala, jer je reakcija bila upravo onakva kakvu su željeli. I na kraju, razlika je bio i već spomenuti Andraž, koji je u bend uskočio u posljednji tren, a svoju je ulogu odradio vrlo sigurno – baš kako smo i očekivali! Nastup je doista bio jedan velik lijep trenutak i dvostruko zadovoljstvo – i publike i benda, koji je uspješno odradio istočnobalkansku turnejicu.
SUPERHIKS
Makedonski sastav, koji djeluje već okruglih 15 godina, a čije je ime poznato ne samo u zemlji njihova podrijetla, nego i drugdje na Balkanu (nisu stranci ni slovenskim koncertnim pozornicama), imao je čast nastupiti neposredno pred FNM. Njeguju vrlo sličan stil kao naši Elvis Jackson, samo što nisu tako pubertetski usmjereni, a zvuk se oslanja na ska glazbu, kojoj dodaju reggae i rock primjese, za razliku od EJ-a, gdje je osnova punk rock. Čak polovica šesteročlanog sastava je puhačko usmjerena, dvije trube i trombon instrumenti su koji su nužni za stvaranje ska obojenih kompozicija. Iznenadili su skladbom u kojoj je ulogu vokalista preuzeo dreadlocker iz puhačke sekcije, a dvorana se zatresla u teškim metal rifovima koji su previše podsjećali na “Roots Bloody Roots” (Sepultura). Energična, ali premalo slikovita, već čuvena glazba nije previše uvjerila okupljene u dvorani, tako da se u zraku moglo nanjušiti tiho iščekivan trenutak kad će Superhiks napustiti pozornicu. S sigurnošću mogu reći da je skupina prije njih u zrak i na pod Sale Polivalenta unijela više pozitivne energije i poskakivanja.
FAITH NO MORE
Faith No More je bend koji je krajem osamdesetih i početkom devedesetih postao slavan diljem zemaljske kugle i u svijet alternativne glazbe donio svjež, potpuno drugačiji stil, kojem se i danas nitko nije približio. U razdoblju najveće komercijalne pozornosti bili su tek stepenicu niže od tada galaktičkih zvijezda Metallice odnosno Guns’n’Roses, a danas gotovo zaboravljeni bend opet živi, nastupa, a sprema se čak i novi studijski album. Petorka, koja već točno dva mjeseca oduševljava Europu na “The second coming” turneji, u subotu navečer u postavi Mike Patton (vokal), Roddy Bottum (klavijature), Billy Gould (bas gitara), Mike Bordin (bubnjevi) i kao posljednji pridruženi Jon Hudson (gitara) prvi se put predstavila rumunjskoj publici.
Reunion turneja zamišljena je prvenstveno za postaje na festivalima po starom kontinentu, no među festivalskim datumima ipak se našlo malo mjesta i za samostalne nastupe – a jedan od rijetkih bio je i nastup u Bukureštu. Dan prije, na festivalu Spirit of Burgas, organizator očito nije bio sposoban na prizoru postaviti tematski crveno obojenu pozornicu, s golemim crvenim zavjesama po cijelom igraćem prostoru, a na samostalnom koncertu takve nezrelosti nije bilo za očekivati – pozornica je opet bila odjevena u crveno, baš kao što su FNM scenu za turneju i zamislili.
Kao i uvijek, na pozornici su se najprije rasporedili svi osim vokalista Mikea, i počeli s blagim, već zaboravljenim R&B ritmovima preradbe skladbe Reunited. Ovaj su put, za razliku od prethodne večeri, svi bili odjeveni u simpatična bijela odijela. Nakon instrumentalne uvertire na pozornicu je uz bučnu podršku grla ispod nje uz pomoć štapa pristupio Mike Patton, i već je u intro skladbi s publikom podijelio dvije potpuno različite vokalne interpretacije. Nakon skladbe, tematski na mjestu s obzirom na njihovu ponovnu aktivnost, ali milju daleko od karakterističnog zvuka Faith No More, već je slijedio prvi šut u obliku From Out of Nowhere. Rumunji su podivljali, a ekstaza nije popustila do kraja. U nastup su uključili i ekstremno heavy komade tipa Suprise! You’re Dead! i psihopatsku Cuckoo for Caca te s druge strane mirnije, pjevnije i melodičnije Evidence i King for a day. Zanimljivo je da su svoje najprepoznatljivije komade, Easy, Midlife Crises i Epic, odsvirali jedan za drugim, a uklopili su ih negdje u sredinu svoje set liste – a znamo da svaki bend svoje najveće hitove odsvira sasvim na kraju nastupa. Ali ne i Faith No More.
Kakav užitak promatrati uigranost, suglasje na pozornici i osjećaj da dečki u nastupu uživaju upravo koliko i fanovi. Najviše u sjeni zbivanja na pozornici ostaje gitarist Jon Hudson, koji je prije prestanka djelovanja u devedesetima sudjelovao tek na posljednjem albumu Album of the Year (1997). Basist Billy Gould i posve u prvi plan postavljeni Roddy Bottum sudjeluju u nekim back vokalima i nagovorima između komada. Već osijedjeli Mike “Puffy” Bordin, koji kruh zarađuje i kao bubnjar kod Ozzyja Osbournea, svoj posao obavlja vrlo pouzdano, a palice u rukama kao da ne mogu udariti ni za točkicu drugačije nego kako Puffy zamisli. Posebnost mu je ljevoručnost, bubnjarski set postavljen je jednako kao kod svakog bubnjara, no tehnika je posve drugačija, što se primjećuje već iz daljine – pri bubnjanju ruke nikada ne prekriži, što izgleda zaista neobično i impresivno. Priča za sebe je naravno Mike Patton, među velikim imenima zasigurno jedan od najjedinstvenijih vokalista, koji svojim nastupom dokazuje da je nezamjenjiv i pravi za zadatke koje mu određuje stroj zvan FNM. Vokalistima često predbacujemo da prevelika odstupanja od studijskih snimaka uživo ispadnu prilično slabije, a uz Pattonovu interpretaciju svakog komada uživo ta se teorija raspukne kao mjehur od sapunice! Uz svaku sljedeću skladbu priprema neko iznenađenje, na pozornici cijelo vrijeme eksperimentira što sve njegov vokal (i uz pomoć tehnike) može postići. Granice samog sebe pomiče sve više. Neprestano eksperimentiranje i zaviranje u nepoznate vode navodno crpi iz ostavštine Franka Zappe, kojem je veliki obožavatelj. S druge strane, Mike Patton na pozornici djeluje izuzetno prestrašeno, svaki pogled usmjeren prema njemu doživljava kao veliku prijetnju, pa je zbog limenke piva ispod pozornice naredio zaštitarima da pivača u publici uklone, a okomio se čak i na službene kameramane usred dvorane, koji su bili udaljeni barem 25 metara. Podsjetit ću da je na festivalu Nova Rock u lipnju ove godine, kad se neki obožavatelj provukao zaštitarima na pozornicu, Patton (jedini od svih članova FNM-a) odmah pobjegao s pozornice u sigurno okrilje svojih roadieja. Ipak, moramo razumjeti kompleksnu Pattonovu osobnost, u kojoj je skriven veliki glumački dar i izuzetno razumijevanje za avangardne i eksperimentalne oblike glazbe.
Faith No More kroz turneju, na kojoj je do sada na rasporedu već oko 25 nastupa, stalno pomalo mijenjaju svoju set listu, tako da je slušatelj do zadnjeg trena na iglama hoće li mu namijeniti i neko iznenađenje u obliku rijetko čuvene skladbe. Nažalost, takve radosti dvorana Polivalenta nije doživjela – večer prije u Bugarskoj FNM su odsvirali posve iste skladbe. Uz jednu iznimku. Izostavili su punkersku Let’s Lynch the Landlord. Izostavili!? Više je nego očito da su bili razočarani slabim odazivom na koncert (tribine dvorane posve su zjapile prazne), pa Rumunjskoj nisu priuštili baš nikakav bombonić, štoviše, završili su već sa skladbom We Care a lot, iako su u planu imali još Midnight Cowboya, no do realizacije nije došlo. Ne baš ljubazno ponašanje prema fanovima koji su na koncert došli, činjenica je da je sat i pol dug šou (na samostalnom koncertu!) bio čak kraći nego na prosječnom festivalskom nastupu ovog ljeta. Za minus mogu uračunati i izvedbu skladbe Be Agressive, koja uz samo Bottumov back vokal nikako ne može zaživjeti u takvoj atmosferi za kakvu je skladba napisana. Upravo se te skladbe u pravilu drže i redovito je uvrštavaju u set listu, umjesto da ne baš najbolju izvedbu zamijene nečim još nečuvenim – po mogućnosti iz ere Chucka Mosleya, koja je (opet!) bila zastupljena kronično premalo – samo završnom We Care a lot. Album Introduce Yourself (1987) bio je potpuno izostavljen – kakav grijeh!
Spomenuti minusi samo su mrvica u slagalici koju su Faith No More slagali kroz sat i pol čistog užitka. Glava prosječnog posjetitelja, koja se ohladi i sabere misli tek nekoliko dana nakon koncerta, iskusnija je za još jednu ugodnu i odklopljenu večer koju neće nikada zaboraviti! Gdje god i kad god FNM sviraju, prisutan je osjećaj da si upravo vidio nešto nepojmljivo i neponovljivo.
Višednevna Rockline ekspedicija po istočnom dijelu Balkanskog poluotoka bila je za četveročlanu odpravu samo još jedan dokaz koliko je lijepo biti komadić u torti koja se zove rock’n’roll – za koju god podvrstu rock’n’rolla da se radi, uvijek je lijepo biti dio tog svijeta koji svojim ljubiteljima daje fantastične, nezaboravne, emocionalne trenutke koji se ne mogu usporediti ni s čim drugim i o kojima ćemo, ponosni kao paunovi, pripovijedati svojim unucima.
Fotografije: Barbara Milharčič
Setlista
ELVIS JACKSON 1. Against The Gravity 2. Wake Me Up 3. My Beer 4. Dry Your Tears 5. Dreams 6. Morning 7. Get Up! 8. Not Here To Pray 9. Hawaiian Club 10. Rangeros 11. Go Elvis 12. Raining Blood (intro) 13. Smoke The Herb FAITH NO MORE: 1.Reunited 2.From Out of Nowhere 3.Land of Sunshine 4.Caffeine 5.Evidence 6.Surprise! You’re Dead! 7.Last Cup of Sorrow 8.Cuckoo for Caca 9.Easy 10.Midlife Crisis 11. Epic 12.I Started a Joke 13.The Gentle Art of Making Enemies 14.King for a Day 15.Be Aggressive 16.Ashes to Ashes 17.Just a Man —————– 18.Chariots Of Fire/Stripsearch 19.We Care a Lot
Galerija fotografija
