Autor: Rok Klemše
Mjesto: Avtopoligon Ljubečna, Celje
Datum koncerta: 14.08.2009
Broj posjetitelja: 0
U sunčano jutro, zadnjeg dana festivala, već u deset sati probudili su nas Sagaris iz Brežica, koji su unatoč stvarno, stvarno ranom satu dinamičnim i razigranim melodičnim death metalom u stilu nekih Wintersun i Children of Bodom ispod pozornice privukli priličan broj ljudi. Nakon njih su nas Žrec s jednim od najlošijih nastupa festivala, s očajnom neuigranošću i razglašenošću (gitarist očito još nije čuo čemu služe one male metalne stvarčice na “headstocku” gitare, nećete vjerovati, ugađanju žica), otjerali pod šator na pivo, koje je barem malo pomoglo kod zatvaranja ušiju. Prije nastupa Chaosstar doživjeli smo jedan od ljepših trenutaka festivala – nekoliko posjetitelja pripremilo je lijepo iznenađenje ekipi POA i Paranoida pa im je za 10. obljetnicu poklonilo rođendansku tortu!
Puno više milote ušnim nakovnjima, čekićima i ostalim sastojcima namijenili su Chaosstar. Dečki su opet dokazali da su trenutačno jedna od najbolje uglazbljenih ekipa kod nas, jer bi teško našli bend koji je uz tako kompleksnu glazbu i nevjerojatno dobro uigran, precizan i na pozornici potpuno siguran! Komadi s prvijenca Lifetime opet su trgali gaće, s 14-minutnom epskom progresivnom majstorijom Lifetime na čelu, gitarski dvojac Jure/Vasja iznova je kosio oštrim i kompleksnim rifovima te dah oduzimajućim solažama, ubojita ritam sekcija Dare/Primož pak je brinula da seizmolozi na Golovcu imaju poprilično posla. A povrh svega još i odličan Juretov vokal, koji se više nego dobro snašao i u bučarskoj klasici o orlovima.
Sljedeća je na pozornicu stupila postava Obidil, koja je okupljenu publiku još više zagrijala odličnom mješavinom progresivnog metala/rocka te elemenata heavy/power i simfonijskog metala. Bend usprkos kompleksnim strukturama i aranžmanima te brojnim promjenama ritma odlično uspijeva držati pažnju publike energičnim i sigurnim nastupom te fantastičnom uigranošću. Za dinamičnost i razigranost brine fantastična ritam sekcija s Klemnom Markljem za bubnjevima i Matejem Sušnikom (Metalsteel), koji se pobrine da ne ponestane fenomenalnih bas linija. Jednako je učinkovit uigrani gitarski dvojac Tomaž Jelenc i Rok Tomšič (Metalsteel), a dečke sigurno vodi Katarina sa svojim moćnim vokalom, koji ionako zarazne refrene i stihove samo još nadogradi.
Kasno poslijepodne na red je došao prvi veći strani sastav. Šveđani RAM zavili su pozornicu Paranoid Open Aira u neumoljivu oluju tradicionalnog old-school heavy metala. Da, true metala! U nepuna sat vremena nanizali su prave heavy metal himne s jajima, pune zaraznih rifova, tradicionalnih heavy metal supersoničnih solaža, rušilačkog mučenja dvostruke bas pedale i naravno obaveznog visokog, vrištećeg vokala odličnog frontmena Oscara Carlquista, koji u visokim registrima zvuči gotovo kao mladi Rob Halford. RAM su u jednom dahu, bez zaustavljanja, bez nježnih pussy balada beskompromisno odsvirali svoj sat i pobrinuli se za vjerojatno najveće (pozitivno!) iznenađenje festivala. I svaka im čast što su u punoj koži, onetani opremi izdržali brutalnu vrućinu sredine kolovoza.
U sličnom staroškolskom stilu nastavili su Nijemci Necronomicon, samo što je staru školu heavy metala zamijenio autentični njemački old-school thrash metal. Iako dečki postoje još od davne 1983., glazba brzo daje do znanja zašto su ostali u sjeni svetog trojstva njemačkog thrasha, Sodom, Kreator i Destruction. Iako se uživo na pozornici snalaze potpuno sigurno, njihova je verzija thrash metala potpuno prosječna, puna generičnih rifova, ispranih solaža, dosadnih ideja i jasno klišejiziranih tekstova o svemu zlu, smrti, Sataninu i okultizmu.
S europskog tla pak su nas barem na jedan sat u beznice i koncertne rupe New Yorka sredine osamdesetih i početka devedesetih odnijeli velikani njujorškog hardcore pokreta Agnostic Front. Postava koja je nastala još davne 1980. sigurno je jedna od najutjecajnijih postava žanra i u skladu s tim ispod pozornice se okupilo i nešto veće mnoštvo ljudi među kojima se moglo uočiti i nekoliko pravih punkerskih irokeza. Agnostic Front su beskompromisno i bez zaustavljanja pokrenuli motor koji je bljuvao dvije do tri minute duge hardcore rušilice. Publika je bila zadovoljna i upravo smo tijekom Agnostic Front dočekali najveći mosh pit festivala. Smiješno da na metal festivalu najveću kavgu ispod pozornice naprave punkeri odnosno hardcoraši, hehe. I dečki iz Agnostic Front bili su oduševljeni, samo je vokalist Roger Miret bio vidno razočaran nažalost stvarno malom posjećenošću. No klasici poput nezaobilazne Gotta Go ipak su zaživjeli u najljepšem svjetlu, a Agnostic Front su bez sumnje ponudili jedan od energičnijih nastupa festivala.
Iz New Yorka pak natrag na europsko tlo, točnije u britanski Bristol odakle dolazi thrash metal postava Onslaught. I glave su nam rasčešljali thrash metalom kako se šika! Od prve do posljednje sekunde Onslaught je bilo pravo uživanje gledati na pozornici, a i bendu se na licima vidjelo da su više nego zadovoljni. Tome primjeran bio je i šou – đavolski rifovi letjeli su sa svih strana, odlične solaže također, agresivni i vrišteći vokal fantastičnog frontmena Sya Keelera jednu za drugom je bljuvao klasiku za klasikom – Metal Forces, Destroyer of Worlds, Killing Peace i Power From Hell. Thrash metal šus za šusom! Onslaught su točno ono što kažu – 666% Pure Thrash!
Budući da je bio pravi čas da si priuštimo čašu krvi, okrenemo poneki križ i zavrtimo se u sotonskim ritmovima, došlo je vrijeme za najveću black metal poslasticu festivala, norveški sastav Taake. Magla sa sedam brežuljaka koji okružuju Bergen, norvešku talionicu black metal bendova (Burzum, Immortal, itd.), spustila se tako na pozornicu POA, a na nju su se popeli Taake pod vodstvom vokalista Hoesta. Kontroverzni Hoest si ovaj put nije dopustio provokaciju s koncerta u Essenu u ožujku 2007., koja je Taake dovela u žutu štampu i uzrokovala zabranu koncerata u Njemačkoj, te si je na trbuh nacrtao samo obrnuti križ. Iako su Taake bili željno očekivani, njihov je nastup bio blago rečeno čudan. Bend je doduše stvorio nezaboravnu atmosferu, ali je istovremeno vjerojatno bio pod utjecajem alkohola i posljedično razglašen i neuigran. Još uvijek nisam načisto jesu li Taake bili dobri ili pak očajni… Ali Hoest bi vjerojatno bio zadovoljan.
Ljepši završetak festivala od domaćih heavy metal prvaka Requiem vjerojatno ne bismo mogli poželjeti ni u najljepšim snovima. Šteta je trošiti riječi – bend je opet bio fenomenalan, setlista odlična, a ugođaj i atmosfera nezaboravni. Ljepše nego s klasicima poput Križarji, Pekel in raj, Amsterdam, Zvezdno nebo festival se nije mogao zaključiti, a ako je to još i zadnji nastup za gitarski dvojac braće Kavaš i premijerni nastup novog gitarista Matjaža Marina, onda je to samo točka na i. Kad se na pozornici tijekom vječne himne Stare device Requiem pridruže još i organizatori festivala, sve skupa može biti još ljepše i još dirljivije. Šteta samo što je to značilo i kraj fantastičnog festivala.
Nažalost, preobilna koncertna sezona uzela je svoj danak i posjećenost festivala bila je žalosno mala. Tome je vjerojatno pridonijela i lokacija, koja baš ne slovi kao najmetalskija. Zamjerki nema što tražiti, organizatori su obavili hvalevrijedan posao, kako s organizacijskog aspekta tako i s aspekta ponude bendova. Iako je budućnost festivala još nejasna, organizatorima možemo uputiti samo jedan veliki HVALA za fantastičan festival. Festival u pravom duhu “od fenova za fenove”!
Fotografije: Miha Mally (Necronomicon, Agnostic Front, Onslaught, Taake, Requiem)
Rok Klemše (Chaosstar, Obidil)
Setlista
10:00-10:40 SAGARIS*
10:55-11:35 ETERNITY
11:50-12:30 MONOX
12:45-13:25 ŽREC
13:40-14:20 CHAOSSTAR
14:35-15:15 OBIDIL
15:30-16:10 DALKHU
16:25-17:05 NEUROTECH
17:25-18:10 RAM
18:25-19:15 NECRONOMICON
19:40-20:40 AGNOSTIC FRONT
21:10-22:20 ONSLAUGHT
22:50-00:00 TAAKE
00:20-01:40 REQUIEM
Galerija slika
