Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Križanke
Datum koncerta: 16.09.2016
Broj posjetitelja: 1500
Prismojeni profesorji Bluesa u ljubljanskim Križankama. Kombinacija vrhunske postave slovenskih glazbenika i odličnog ambijenta s plakata po Ljubljani najavljivala je obećavajuću dozu kvalitetnog bluesa. Prismojenci su ti ovaj put obuli prilično velike cipele, ako smo slikoviti, jer napuniti Križanke baš i nije mačji kašalj. Nažalost, ne možemo reći da je ambijent ljubljanskih Križanki bio ispunjen do posljednjeg kutka, čemu je vjerojatno kumovalo izrazito loše vrijeme, ali su Profesorji šipak popunili “predavaonicu” do zavidnih ¾ kapaciteta.
Prismojeni profesorji bluesa prilično su mlada slovenska postava koja je u bljeskovitom roku u glavama mnogih slušatelja izazvala pitanje:”Pa gdje ste vi bili i kako možete biti tako kvalitetni?”. Prismojenci, kao što je već poznato, svaku priliku iskoriste za koncert, što im se vidi u samouvjerenom nastupu.
Tako su 16. rujna nastupili u Križankama na svojevrsnom oproštajnom koncertu. Bez brige. Prismojenci ne završavaju karijeru. Svoje ambicije i kvalitetu Julijan Erič, Miha Erič, Zlatko Đogić i Miha Ribarič odlučili su predstaviti i preko bare pa su se nekoliko dana nakon koncerta uputili u Ameriku. “Predavanje” se otvorilo u akustičnom obliku s provjerenim duom Aritmija u sastavu Dino Džopa i Tilen Stepišnik, kojeg je na cajonu nadopunio Žiga Šercer. Slušljiva uvertira koja je najavljivala odličan koncert. Trio se nakon nekoliko komada s prvim “Prismojencem”, Mihom Eričem, na usnoj harmonici nadopunio u kvartet i tako stupnjevanjem ritma prešao u bluesovsku atmosferu. Nakon dvije skladbe u kvartetnoj postavi pozornica se počela popunjavati u obiteljskom stilu. Ovaj put ne odmah u obliku Mihina brata Julijana na gitari, nego je s tradicionalnom makedonskom skladbom na vokalu nastupila majka braće Erič, Draga Davitkova. Nakon te tradicionalne makedonske skladbe naslova Eleno Kerko Draga je s pozornice zajedno s Duom / triom Aritmija otišla, još prije nego ju je Miha uspio konkretno pohvaliti. Večer se prije pravog nastupa četvorke nastavila još s menadžericom i Mihinom djevojkom Natalijom Šepul na citrama, koja je s Mihom odlično odsvirala legendarnu skladbu “The third man”.
Koncert su nakon kvalitetne i raznolike uvertire preuzele zvijezde večeri: Miha, Julijan, Zlatko i Miha. Već sam vizualni pristup najavljivao je simpatičan miks koncerta. Julijan je već standardno svoju vizualnu pojavu potpuno posvojio u Hendrixovu stilu, u kompletu s odjećom, performansom i obrnutim Fender Statocasterom. O Julijanovoj kvaliteti sviranja praktički više nema ni najmanje sumnje. Njegov je nastup namijenjen isključivo tome da se slušatelj u potpunosti posveti glazbi. Stoj, gledaj, slušaj i uživaj. Sumnje u kvalitetu, zajedno s savršenim Zlatkom Đogićem na bubnjevima, Mihom na usnoj harmonici i Mihom Ribaričem na bas gitari, nema. Dečki su jednostavno uigrani do savršenstva. Mješavina kvalitete u kojoj možemo razabrati primjese starih mačkova Hendrixa, Alberta Kinga, BB Kinga, Stevieja Raya Vaughana, Erica Claptona, Buddyja Guyja… Ukratko. Od svih su dečki očito pokupili i najmanje tajne i zapakirali ih u kvartet Prismojencev. Raznolikosti vokala i s time povezanoj šarolikosti repertoara ovaj se put za promjenu repanjem pridružio i basist Miha Ribarič s komadom “Fuck the police”. Miha… Mirne duše možeš to ponavljati i na sljedećim nastupima. Na basu ga je to vrijeme zamijenio kar Julijan.
Prismojenci su u svoje društvo na pozornicu Križanki pozvali još cijelu paletu gostiju. Djelomično psihodelični zvukovi gitare iz prstiju Marija Babojeliča. Na kongi je udarao Andrej Tomazin, koji je svojim instrumentom na trenutke dočarao dojam pratećeg sastava Carlosa Santane. Za nekoliko komada Prismojenci su na pozornicu doveli i prateće vokalistice Vesnu Godler, Anju Trobec i Urško Mihevc, koje su simpatičnim nadopunjavanjem doista oplemenile ionako kvalitetan nastup. Prije kraja pozornicu su nadopunili još trubač Domen Gracej i saksofonistica Jasna Kmetec, a za samu točku na i još i prekaljeni perfekcionist Igor Leonardi. Na samom kraju na “ispit” pred Profesorje pristupio je još i Matevž Šalehar Hamo i tako četvorci dao ugodan vjetar u leđa za Ameriku.
Samoj tehničkoj izvedbi koncerta nema se što pretjerano zamjeriti. Sve je manje-više funkcioniralo kako treba, od vizualizacije do zvuka.
Dobra tri sata dugo “predavanje” blues glazbe slušateljima je u glavi moglo ostaviti samo jednu misao. Za kvalitetu se u Sloveniji očito nemamo čega bojati. Možda se treba potiho bojati nečeg drugog. Uz takvu kvalitetu ne trebaju se bojati ni Amerike. Dečki “know how” definitivno imaju i možemo im poželjeti samo najbolje na njihovu putu. Djeluju samouvjereno, kvalitetno i do savršenstva uigrano, čime naznačuju jasan cilj. Svojeg su se puta primili na pravi “tvrdi” način. Iskoristiti svaku i najmanju rupu za nastup i tako linearno stupnjevati svoje savršenstvo. Posjetiteljima su Prismojeni profesorji bluesa tako ponudili ono po što su došli. Tri sata stroge kvalitete za razumnu cijenu. Rado ćemo ih pogledati kad se vrate na naše tlo i posluže nas svježim iskustvima. Prismojenci… Kapa dolje!
(tekst i fotografije: Klemen Udovč)
Galerija slika
