Fallen Angel

0 11

Autor: Rok Klemše

Izvođač: Requiem
Izdavač: Samozaložba
Izlazak: year_month
Ocjena: 4.5/5

Za tri dana bit će točno tri godine od odjeknulog koncerta u Postojni kojim su se među žive vratili veterani slovenske hard ‘n heavy scene Requiem. Nakon tog koncerta budućnost »reuniona« bila je još pomalo neizvjesna, no danas je posve jasno da su Requiem u slovenskom glazbenom svijetu ponovno čvrsto ukorijenjeni kao biser domaćeg hard rocka/heavy metala. Nakon serije iznimno uspješnih koncerata kojima su obišli slovenske pozornice i izgradili čvrstu i vjernu fanovsku bazu, svoj su povratak sada okrunili i novom, petom studijskom pločom – nakon Zadnje molitve ovaj su put posegnuli u sam nebeski svod i s njega povukli Palog anđela, koji je na Zemlju pao u obliku vatrenog meteora iz kojeg se u oblaku pepela i prašine poput Feniksa diže Fallen Angel.

 

Fallen Angel svoju priču nastavlja tamo gdje ju je završila Zadnja molitva, jer je album opet tvrd, usmjeren u razarajući heavy metal, a naravno ne manjka ni poklona korijenima grupe, koji su čvrsto usidreni u klasičnom hard rocku sedamdesetih i osamdesetih. Requiem nas ovaj put pozdravljaju »helloweenovskim« introm My Little Bottle of Arsenic, koji zvuči kao mokri san luđački genijalnog stripovskog super zlikovca, a na pedalu za gas punom snagom pritišću prvim heavy metal razaračem Let It Hurt. S njim Requiem već u prvim trenucima albuma zagrizu oštrim čekićima, nabijenim rifovima, topovskim bubnjanjem i vokalnom predstavom »par excellence.« Upravo Sergej »Sergio« Škofljanec krade svu pozornost odličnom interpretacijom tisuću malih glasova koji istodobno vrište u glavi shizofreničara, a krv po žilama pokreće već Sergejev briljantni uvodni zli smijeh, fantastičan, arsenično zarazan refren te adrenalinska navijenost komada. Razgovjetna, kristalno čista i jasna produkcija Requiem napokon i na studijskoj ploči predstavlja onako kako znaju zvučati uživo – ne manjka pompoznih refrena punih eksplozivne energije, ni rifova oštrih poput skalpela, ni zapanjujućih solaža, ni artiljerijskog bubnjanja, ni zapanjujućih vokala! No Requiem se nisu zadovoljili samo najbolje zvučećom pločom svoje karijere, jer komadi na albumu naprosto pucaju od magične energije koju inače poznajemo s nastupa uživo. Cinična himna Slovenska je singl koji se već uvukao pod kožu, a ne može ti dosaditi i zahvaljujući spektakularnoj solaži iz prstiju Matjaža Marina, koji svojim doprinosom dokazuje da se u postavi već potpuno udomaćio i da mu je uloga odličnog solo gitarista, koji nadopunjuje čvrstu ritam podlogu Marka Slokara, pisana na kožu. Naslovnim komadom Fallen Angels Requiem se upuštaju u mid-tempo epske vode, koje obogaćuje plemenit dašak klasičnih Rainbow i domaća »zvučna sirena« Škofjanec, koji s obzirom na pokazano lako parira vokalnim titanima tipa Bruce Dickinson i Ronnie James Dio, a uši tijekom ploče više puta bez milosti para nečovječnim falzetima. S Parazitom nas dečki vode u vode whitesnakeovskog bluesa s tome primjerenim gitarskim i vokalnim linijama. Iako Parazit nije moj favorit, ipak je zanimljiv pokušaj kakav od Requiem nismo navikli, ako ni zbog čega drugog, uspijeva razgibati album i pustiti nas da načas dođemo do daha, jer nas u vrtlog udarnog heavy metala opet gura Stranger In Me. U drugoj polovici ploče Requiem se na svoj način igraju kombiniranjem klasičnog hard rocka i heavy metala, koje na površinu navire u deeppurpleovskom Red Leather, razigranom Začaraj me, koji bi svoje mjesto lako našao i na nekoj od prethodnih ploča, a jedan od boljih trenutaka albuma doživljavamo s nabrijanim The Wolf’s Tale, koji s mašću natopljenim groovy rifovima na trenutke podsjeti na solo ostvarenja Brucea Dickinsona (ponajprije Accident of Birth). Bez prekrasnih balada Requiem se dakako ne mogu zamisliti i u tom pogledu ni ovaj put ne razočaravaju – osjećajno otpjevana Hold On se trenutačno možda još ne može mjeriti s klasicima Ker te ni ili Kaja, ali imam osjećaj da će skladba sazrijevati poput dobrog vina. Ako smo do te točke odmarali, završni nas komadi opet napajaju arsenom, khm, adrenalinom, Little Princess zahvaljujući odličnom refrenu i fantastičnoj solaži, a nitroglicerinom natopljeni razarač All Night Long osjećajem klasičnih Iron Maiden, ponajprije zbog primjereno smještenog »sing-a-long« »oooooo« dijela i epski dobrog refrena. Ploču zaključuje bonus komad, balada Keesong (Forever Free), koja samo Sergejevim glasom uz pratnju akustične gitare predstavlja najveće odstupanje albuma pa je zato brzo jasno zašto je zaslužila »status« bonus komada.

Fallen Angel je u svakom pogledu nadogradnja Zadnje molitve i ujedno ploča koja Requiem predstavlja u životnoj formi – rijetki su bendovi koji nakon više od petnaest godina djelovanja uspiju snimiti album koji lako nadmašuje sve dotadašnje. Requiem je to uspjelo s novim rekvijemom slovenskog heavy metala Fallen Angel. Doduše, nedostaje mi poneki duži ep tipa Križarji, jer su komadi u prosjeku dugi između tri i četiri minute, ali dečki moraju nešto ostaviti i za sljedeću ploču, zar ne?

Postava

Sergej Škofljanec – vokal, akustična gitara

Martin Rozman – bas, prateći vokal

Matjaž Marin – solo gitara

Marko Slokar – ritam gitara, prateći vokal

Miha Nedoh – bubnjevi

Produkcija

Sergej Škofljanec

Popis skladbi

1. My Little Bottle of Arsenic – Intro

2. Let It Hurt

3. Slovenska

4. Fallen Angels

5. Parazit

6. Stranger In Me

7. Red Leather

8. Začaraj me

9. The Wolf’s Tale

10. Hold On

11. Little Princess

12. All Night Long

13. Keesong (Forever Free) – Bonus komad

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići