Autor: Sandi Sadar Šoba
Datum intervjua: 22.11.2006
Četvrtak. Kiša je već malo popustila. Sa snimateljskom ekipom RTV-a stigli smo do kluba K-4 kako je i dogovoreno – u pet. Pripremili smo sve potrebno i čekali dolazak članova skupine Father. U susjednoj prostoriji tehničari su pripremali rasvjetu za večernji koncert. Pozornica je još uvijek bila posve gola, bez instrumenata, bez bubnjeva i bez pojačala. Blago kašnjenje. Dečki bi trebali stići svaki čas. Navodno su imali manjih problema na granici. Klasika! Morat ćemo pričekati. Mislio sam da će biti zvjezdački napuhani, jer iza njih je nedavno bila vrlo odjeknula i uspješna engleska turneja. Kritičari ih kuju u zvijezde. Fanovi im pjevaju hvalospjeve. Izdali su komercijalno uspješan prvijenac naslova Inspirita. Priznajem! Imao sam zadrške glede svega, ali su se sve sumnje ubrzo isprale. Ispred kluba staje bijeli kombi. Van izlazi ovaj put šestorka koja čini večerašnju jezgru skupine Father. Prema nama koračaju dva nasmijana, duhovita i vrlo pozitivno nastrojena dečka. Basist Franjo Jardas dosta je drukčiji nego što sam ga zamišljao. Ponajprije, za razliku od onoga što sam vidio na fotografiji na albumu, narasla mu je kosa. Pjevač Mihael Prosen izgleda smireno, ali ipak pomalo plaho. Kao da nije navikao na medijsku pozornost. Rukujemo se i ubrzo osjetim da je energija ovog intervjua prožeta pozitivom, iskrenošću i voljom s obje strane…
Sandi: Prije svega, lijep pozdrav ponovno u Sloveniji. U zadnje vrijeme dosta ste svirali uživo. Zadnji veći koncert imali ste u Engleskoj. Kakvi su dojmovi?
Franjo: Naši ili od Engleza?
Sandi: Naravno, vaši…
Franjo: Naši dojmovi su super. Vidjeli smo malo svijeta, u toj Meki rock’n’rolla imenom Engleska odsvirali smo četrnaest… Ne! Pardon – trinaest koncerata u trinaest različitih gradova. Dobro smo prihvaćeni. Velika feštа, veliko zezanje i u proljeće ili ljeti se, po svoj prilici, ponovno vraćamo u Englesku. Naš trud je urodio plodom, pa smo jako sretni… Da!
Sandi: Je li s vaše strane bilo treme? Na kraju krajeva, nije baš svakodnevna praksa svirati u Engleskoj…
Mihael: Da, naravno da je bilo malo treme i straha hoćemo li izdržati toliko koncerata odjednom. Svirali smo pet dana zaredom, slijedio je dan odmora, pa opet četiri dana sviranja… Toga još nismo radili, da imamo četiri koncerta u pet ili šest dana. Upravo smo u Sloveniji inače odsvirali svoju prvu pravu turneju… Bojao sam se ponajprije za svoj glas, hoću li izdržati taj tempo i moći pjevati. A onda… Dobro smo se pripremili, pazili i brinuli jedni za druge i za sve ostalo. I sve je prošlo kako treba! Stvarno – od prvog do zadnjeg koncerta zadržali smo istu razinu. Svaki koncert odsvirali smo kao da nam je zadnji u životu. Dali smo sve od sebe, a ljudi su to stvarno primijetili!
Sandi: Još uvijek svirate u potporu svom prvijencu Inspirita, koji su fenomenalno prihvatili kritičari, mediji i slušatelji. Možete li reći koju riječ o konceptu, filozofiji koja se krije iza ploče? Kakva su vaša osobna uvjerenja i razmišljanja? Kakva je Father filozofija?
Franjo: (smijeh) Pa da… U principu se sve vrti oko jedne stvari, a to je sljedeće: budi svoj, vjeruj u sebe
Mihael: …i u zebre (smijeh)
Franjo: …Vjeruj u ljubav i rokaj dalje! (smijeh)
Mihael: Mislim, filozofija… Album je dobar, takvima smo željeli i da koncerti budu – da imaju počeci i krajeve, da imaju isto tako tematiku. Kao i tekstovi… Ono glavno oko čega se sve vrti jest da radimo nešto svoje, sebi svojstveno. Da smo izvorni i originalni. Što god radimo, pokušavamo izvesti na svoj način – nećemo zvučati kao netko drugi. Iz sebe pokušavamo iscijediti ili izvući onu iskrenost koja je u nama, ono što je u nama. To je i razlog zbog kojeg smo nastali. Prije smo svi imali svoje skupine u Hrvatskoj i upravo u Sloveniji – opet smo kod povezanosti sa Slovenijom – nastali smo kao Father. Ubrzo nakon što smo u Ilirskoj Bistrici vidjeli jednu skupinu Laddio Bolocko…
Franjo: …koji nažalost više ne postoje…
Mihael: Da… To su dečki koji su svirali u skupini Mars Volta i u At The Drive-In. Taj koncert nas je posve slomio. Dogodilo se da smo proširili svoje vidike na glazbu i pokušali iz sebe izvući zaista ono najbolje i slično tome, a to se našlo na ovom albumu. Tako ćemo raditi i ubuduće, na idućem albumu. Što se tiče promocije albuma: to su zadnja dva koncerta koja smo planirali za promociju ploče. Uspjeli smo gotovo sve što smo planirali napraviti. Predstavili smo ga i izvan domovine, na teritoriju bivše Jugoslavije, tako da za sada tu ne možemo ništa više napraviti. Samo izdati novu ploču i svirati po svim državama po kojima bi trebalo svirati – po Italiji, Austriji, Njemačkoj. Postavili smo si cilj da do izlaska sljedeće ploče što više sviramo po Europi, da tamo ljudima pokažemo materijal koji kao takav više nije moguće dobiti… Znaš kakva je distribucija…
Sandi: Velik dio ili bolje rečeno većina materijala potječe iz demo snimke Vasaii, koja je izravni prethodnik albuma.
Franjo: Na albumu je zapravo sedam snimaka s demo albuma…
Sandi: A kako napreduje pisanje novog materijala, priprema nove ploče? Do sada ste imali puno koncertnih obveza – kako je bilo s vremenom za pisanje materijala?
Franjo: Zapravo je cijelo to vrijeme vremena bilo prilično malo na raspolaganju. Tijekom predstavljanja albuma bilo ga je vrlo malo. Počeli smo idejno skupljati materijal za puno pjesama, puno je ideja, puno ambicija za nove pjesme, samo vremena nema i nema. Sad smo zapravo završili britansku turneju. Imamo još četiri koncerta u čast povratka s turneje. Po našim krajevima – u Zagrebu, Rijeci, Ljubljani i Puli. Nakon toga se zaključavamo u naše skrovište, garažu… Moramo! Tako! Samo voda, kruh i par komada salame… Ništa! Zaključat ćemo se i puni gas. Volje imamo puno. Znaš da nismo napravili niti jednu novu pjesmu, tako u cijelosti, kompletnu i konkretnu, već cijele dvije godine. I onda ti ideje idu iz glave i ušiju… To jednostavno ne možeš zadržavati u sebi. Prskaju na sve strane, a nismo mogli učiniti baš ništa. Stvarno! Zbog putovanja naokolo, pa koncerata, svatko ima svoje…
Mihael: Fakultete, pa posao… Teško se uskladiti, ali je potrebno…
Sandi: Inspirita zvuči fenomenalno. Zacrtali ste si svoj smjer kojim idete dalje. Osjećate li dokle biste mogli eksperimentirati da bi učinjeno još uvijek predstavljalo Father? Gdje su granice za koje bi mogli reći “S ove strane smo još uvijek Father, a s onu stranu Father jednostavno više nije”?
Franjo: Mi uopće ne razmišljamo o tome. Već sad nas pri radu zanese i kamo nas nosi, bilo koji dio, to je naš put. Tamo se i zaustavimo, ako mislimo na pjesme… Špekulirati sad o ograničenjima… Ne znam. Eto!
Mihael: Skupit ćemo se. Skupe se dvojica ili trojica i naprave nešto… Pa druga dvojica… I sam imam nekoliko pjesama koje su u začecima i čekaju da ih stvorimo. Cijeli život slijedimo što nas zanima, slušamo glazbu, idemo do nekih krajnjih granica. Granica zapravo nema, tko zna kako će na kraju sve izgledati… Možda će iz svega nastati emo… (smijeh) Šalim se.
Franjo: U svojoj biti mi… Sviramo tešku glazbu. To je ono, uz sve ostalo, jedinstveno i fizičko iskustvo koje nas čisti kad sviramo glasno i teško. U principu pak svatko od nas sluša glazbu od Björk do Pantere, Beatlesa, Halida Bešlića… Poznaješ li ga?
Mihael: Pa trčiš?
Franjo: Uvučeni smo tako u sve to. U sve skupa. To isprobavamo kroz našu… Prizmu… Uzmemo i napravimo nešto svoje, ali sa svjesnošću o svim utjecajima. Kao što si sam rekao – ne znam kamo nas može odnijeti. Nadam se da u dobar smjer.
Mihael: Razlike se osjete od pjesme do pjesme. Različiti smjerovi koji tvore cjelinu. Vidjet ćemo…
Franjo: Možda bude još bolje od Inspirite…
Sandi: A što s planovima, nacrtima za Father – kratkoročnim i dugoročnim?
Mihael: Plan je sljedeći: nakon koncerta u K-4 imamo u Puli završni koncert tzv. povratnički turneje iz Engleske. Nakon toga ćemo se, kao što je već rekao Franjo, zakopati u prostoriju, svirati, raditi nove pjesme. Dogovoreno je još nekoliko koncerata. Planiran je i Beatles revival bend. Svirat ćemo Beatlese, pa nekoliko festivalčića, ali što je primarno – to su nove pjesme, a u trećem mjesecu vraćamo se u Englesku na turneju, jer smo bili pozvani od strane svih tih klubova, zainteresirani su i neki pojedinci, tako da ćemo možda prodati licencu za Inspiritu. Postoje indicije za to. U srpnju smo pozvani opet u Englesku, na jedan festival, gdje ćemo čak biti headlineri. Tako da… To je ono što imamo zacrtano kao plan: cijelu iduću godinu pokušat ćemo ostvariti i odsvirati što više koncerata po Europi. To nam je, mislim, glavni cilj: Engleska, Njemačka, Austrija… Da pokušamo tamo odsvirati što više za što više ljudi i da vidimo neposredne reakcije.
Franjo: To su dugoročni planovi. Kratkoročni su pak sada takvi da idemo svi zajedno popiti pivo! (smijeh) Eto… Eto… To bi bilo fino!
Sandi: Hvala za intervju!
Franjo: Hvala vama!
Mihael: Pozdravili bismo samo još Dejana Radičevića, koji je zmiksao našu ploču. Njemu ide sva zahvala.
Franjo: Yessss!!!
Sandi: Hvala dečki!
Franjo: I vama svima također! (smijeh) Danke schön!
foto: Jani Lah
Galerija slika
