Autor: Sandi Sadar Šoba
Datum intervjua: 22.11.2006
23. studenoga. Četvrtak navečer se približavao. Klimaks je bio poznat – nastup riječke postave Father. Veća nepoznanica bila mi je predgrupa. Ragespect. Praktički si nisam znao izgraditi ni približno detaljnu sliku o tome što uopće očekivati od slovenskih hardcoreaša. Dojam sam gradio na slušanju internetskih verzija dviju pjesama, koje možete čuti na njihovoj web stranici. Očekivao sam sirove zvijeri žedne krvi, koje su neprijateljski nastrojene već i na samo spominjanje medija. Mainstream sucks! Kill all non-believers! Slični filmovi su mi se vrtjeli po glavi dok sam tražio sastav koji će ovaj put doći pod moju paljbu pitanja, radoznalosti i želje za temeljitim seciranjem. Sjedili su za stolom. Posve obični i simpatični dečki. Sastav čine braća Dolšina – Lavrini. Andrej Dolšina je praktički jedini dugokosi u sastavu Ragespect. Mlađi od braće Dolšina, pretpostavljam. Jedan od glavnih članova ritmičkog kostura mladog sastava se na početku pokazao prilično šutljivim i analitičnim. Drugi dio ritam sekcije je basist Sergej Lavrini. Da sudim po prvom dojmu, rekao bih da je ekscentrik. Dovraga! Skroz u redu dečko, s kojim sam se ugodno ispričao već na hodočašću na koncert sastava Tool. Upravo zbog njega sam htio upoznati i ostale zasavske punko-metalurge. Pored njega je sjedio Peter Dolšina, glavno (i jedino) grlo sastava Ragespect. Entuzijast i iskreni pobornik onoga što radi. Mogao bih ga opisati kao čovjeka koji ima jasnu viziju što bi sa svojim glazbenim stvaranjem. Vizionar i onda kad bi čovjek već odavno izgubio nadu…Napustio ih je bivši stalni član sastava Ragespect. Točno dva tjedna prije koncerta. Prazninu je popunio još jedan od braće Lavrini – Aleks. Prilično težak zadatak za nekoga tko je inače posve zaposlen i drugim glazbenim projektima, pa sam se pitao koliko je treme… Zato smo odmah od kontemplacije prešli na riječi. Traka je počela teći i skupni brainstorming je mogao početi.
Sandi: Prvo, lijep pozdrav. Danas je za vas, reći ću, prilično važna večer – ako ni zbog čega drugog, onda zato što ćete nakon dugo vremena opet svirati na pozornici. Mnogima ste još potpuna nepoznanica. Ako vas pitam: kako biste predstavili cjelokupnu zamisao, ideju vašeg benda – kakav bi bio vaš odgovor?
Peter: Pa… Cijela ideja benda…To je tako, ono… Mi sviramo otkad smo bili mali i kroz naše sviranje se u to vrijeme isprepleo prkos, jedan bunt protiv sustava i stanja u društvu općenito i protiv tih društvenih normi… Prije smo svi odrastali uz punk, uz hardcore, kasnije uz metal. Iako smo svirali svi po nekim takvim, različitim bendovima… Tako da… To je po mom mišljenju naša glavna nit.
Sandi: Kako se onda skupila cijela ekipa? Kad je pala ideja o formiranju Ragespect i o tome da ćete zajedno svirati to što svirate?
Peter: U biti je bilo ovako, recimo: oko 2003. pala je prva ideja za bend, je l’ tako. Tad smo bili četvorica prijatelja, od kojih smo sad ostala samo još dvojica originalnih članova tadašnje postave, iako smo tad još bili Fightback, pa smo se preimenovali u Mind Fist, ali se pokazalo da bendova s takvim imenima već ima milijun… Onda smo rekli da je vrijeme da smislimo nešto originalnije. Smislili smo jednu skovanicu. To izgleda tako da smo na papir napisali puno riječi pa gledali kako se slažu. Recimo Respect i Rage… To smo spojili u Ragespect i ime samo po sebi dosta govori. Tad je nastao bend. To je bilo 2005. Ova postava koja smo sad nastala je tek u veljači ove godine, još s bivšim gitaristom, i tek sad smo počeli malo ozbiljnije raditi… Prije je bila samo zafrkancija. Malo smo se družili, malo svirali… Sve je bilo više onako usput, je l’ tako. Sad smo malo ozbiljnije zagrabili, je l’ tako…
Sandi: Ako pogledam sadašnju postavu u ovom trenutku, mogao bih reći da ste obiteljski bend…(smijeh) Dva brata s jedne i dva brata s druge strane. Ali ostavimo to… Kakve ste koncepte postavili u glazbenom stvaranju? Pretpostavljam da namjeravate raditi više svoju glazbu, je l’ tako?
Andrej: Pa naravno!
Sergej: Mislim da je glavna stvar kod nas da funkcioniramo, trenutno kemija – između Petera i Andreja i mene i Aleksa, tako da…
Andrej: Toliko se poznajemo da uopće nije potrebno puno da dođemo do zaključka o nečemu. Samo se pogledaš i onda ti je već sve jasno, je l’ tako? To je veliki plus, da ti ne treba objašnjavati ni upoznavati se. Ovako smo skupa odrastali i takve smo srodne duše da je to to…
Peter: To je stvarno slučajnost da smo dva brata i dva brata… Sad smo duo dva brata i dva brata… Tako da je kul, jer se natječemo. Kemija je ozbiljna… Na probama nam je super, zajedno idemo po koncertima – stvarno smo postali kao jedna obitelj. Skoro malo kičasto.
Sandi: Pa možda je i to recept da ćete time održavati i svoju kemiju. Rivalstvo među braćom…
Peter: Iako sad OK… Istina da sad svirmo zajedno, ali znamo se već od… Ja i Sergej smo već i malo svirali, tako da… Nije baš sve s danas na sutra, je l’ tako? Nije bilo ni samo stvar od jučer. To se u biti vuče već dulje vrijeme.
Sandi: U tom ste vremenu postavili i svoju web stranicu. Diskografije kao takve zasad još nema baš puno. Ali imate dosta svojih komada?
Peter: Da.
Sandi: Kad idete u studio i kad ćete napokon izraditi nekakav kompaktniji nosač s onim što ste napravili do sad?
Peter: Gle, sad smo se ovako odlučili, Aleks nam pomaže, jer Aleks nije naš stalni član od početka, da ćemo dalje vjerojatno nastaviti kao trio. Nastavit ćemo tražiti gitaristu, ali ako ga ne nađemo, nećemo ništa forsirati na silu.
Sergej: Osim ako Aleks ne bude za to da ostane zauvijek…
Peter: Jedino ako Aleksa podmitimo da bude kod nas… (smijeh) Tako da ako sve bude po sreći, onda ćemo na proljeće nešto snimiti.
Sandi: Osnovu već imate postavljenu?
Peter: Da.
Sandi: Možete li reći nešto više o samoj ideji odnosno konceptu koji ćete predstaviti proizvodom koji namjeravate složiti?
Peter: Naša muzika će biti… Iskreno kažeš što misliš i to je to! Izrazit ćemo se na svoj način – bez prikrivanja, bez prisilnog udovoljavanja ukusu određenog kruga ljudi, bez težnje da muzika bude šire prihvaćena, popularna, odobravana od većine, ne znam… Sviramo ono što nam je kul.
Andrej: Ako ti se sviđa, sviđa ti se. Kome ne, ne!
Peter: Naravno da nam je fino ako je i drugima fino. Nemoj me krivo shvatiti! Da nam nije fino, ne bismo izlazili van svirati. Svirali bismo onda u garaži za sebe i to je to!
Sandi: To može biti razlog smrti benda i glazbe!
Peter: Da! Ali nećemo se podređivati tome da bismo služili određenom cilju, ciljnoj skupini…
Sandi: Zbog žanra koji svirate – HC…
Peter: Pa to je smiješno, ako smijem reći! Svi punkeri kažu da smo metalci odnosno da sviramo metal, a s druge strane svi metalci kažu da sviramo punk. Jebi ga, pizda… Ne znam što sviramo sad? Ragespect ili što? Hardcore ili što?
Sandi: Pa upravo projekti koje čovjek skuje su oni koji se broje…
Peter: Da, valjda… To je zapravo zanimljivo. Glazba nema granica, je l’ tako?
Sandi: Pa upravo zato… Da vas stavim pred činjenicu da biste morali na svoju glazbu zalijepiti etiketu – što biste zalijepili?
Sergej: Hardcore, punk…
Peter: Vjerojatno, da… Hardcore!
Andrej:…S primjesama.
Peter: Gle! Tako je: najbolje da sami pogledaju i sami prosude…
Andrej: Na primjer za Tool – što bi rekao da su?
Sandi: Razumijem…
Peter: To je to! Ne možeš reći da… Ne možeš bend posve razvrstati po pretincima i reći ovo je thrash, ovo je punk, ovo je HC… Jednostavno je stil i valjda je to taj stil!
Sandi: Određeni žanrovi dobivaju više medijskog pokrivanja od ostalih, zbog toga i više koncertiranja. Kako je s koncertiranjem Ragespect?
Sergej: S takvom muzikom je jako teško probiti se naprijed. Mi se trudimo koliko god možemo – možda smo čak premalo agresivni u marketingu same ponude benda, ali… Eto, nažalost ide sporije. Zato hvala svima koji su nam pomogli na svim koncertima. S takvim žanrom… Trenutna generacija je takva da taj žanr ne može biti najpopularniji.
Andrej: Sigurno želimo svirati još više nego što sviramo. To je…
Sergej: Sluša nas ionako generacija koja je stara koliko i mi ili starija. Radije malo više… Takvi pak rjeđe dolaze na koncert odnosno na svim koncertima viđamo uvijek ista lica.
Andrej: To je stvarno kao jedna velika obitelj… Ponekad je koji koncert već pravo smiješan, jer vidiš ista tri uvijek… Svatko rado vidi koji ozbiljniji podmladak, ali većinom su uvijek isti frizovi…
Sandi: Ako govorimo upravo o samom stanju na sceni – ne bih o newyorškoj HC sceni, koja je postala kompaktna cjelina, jedni druge pokrivaju i zapravo guraju naprijed – kako je sa stanjem na glazbenoj sceni u vašem kraju?
Andrej: Po mom vrlo slično. I mi se međusobno dobro poznajemo i podržavamo…
Peter: Gle. Imamo puno dobrih bendova. Recimo meni se jako sviđaju Ambasadors Of Sifilis. Dečki rade fakat dobro. Sad smo baš svirali u Ortu. Bomba! Stvarno šteta da nisi mogao doći. Stvarno ih moraš idući put pogledati, jer su pravi ludaci. Ima dosta mladih bendova i u Zasavju koji razvijaju svoj smjer.
Andrej: Svi težimo tome da si pomažemo i guramo jedni druge naprijed. Lagano… Ako trebaš nekoga za koncert, nazoveš ga i obratno. Tako ide naprijed. Drukčije ni ne može ići!
Peter: Što se tiče prepoznatljivosti: nismo još stigli napraviti baš puno. Imali smo Trnfest, sad ovaj koncert, pa prije malo zasavskih svirki. Samo mi sad počinjemo iz nule. Iako smo snimili još jedan promo – dva komada – s malo boljom produkcijom, sve je malo profesionalnije postavljeno, profesionalniji omoti, ali nas je usred toga napustio gitarist, tako da mi sad, dovršili smo projekt do kraja. Bilo bi stvarno bolje da imamo više materijala, puno bolje za promociju – da imaš mogućnost, kad nekoga pitaš:”Slušaj! Možeš li nam što srediti?”, da mu možeš u ruke utisnuti nešto opipljivo. To je posve drukčije nego kad samo, bez argumenata, kažeš: “Mi smo fakat fini. Daj nam srediti koncert!”… Znaš kako je… I sad je također… Imamo doduše samo dva snimka i ta su po kvaliteti više u kurcu. Nije nam kul… Kad se nešto na brzinu radi… I sad nas u biti svijet upoznaje preko web stranice samo preko ta dva snimka i mi se već trudimo da ih što prije zamijenimo s dva nova. Ako to idući tjedan izađe iz miksa, odmah ćemo ih zamijeniti. Posve drukčije svjetlo će to baciti na bend, jer sad nam se čini da ta dva komada, koja su na web stranici, stavljaju bend u drukčije svjetlo nego što je u stvarnosti. Stvarno je bolje da nas dođete vidjeti na koncert, kad odsviramo svoje uživo, jer je veći groove.
Andrej: Pa vidjet ćeš danas!
Sandi: Dečki… Želim vam svu sreću na vašem putu, a definitivno: “Respect! Ragespect!”
Andrej: Hvala.
Peter: Mi bismo se pak željeli zahvaliti tebi na promociji i na poslu koji radiš na ovoj i onoj strani. Hvala ti!
Sandi: Sitnica. Hvala vama.
